Tekstovi autora: Ivan Ramljak

Blade runner

Nemilosrdni gadovi: „Blade Runner 2049“, SAD, V. Britanija, Kanada 2017., SF triler, 166 minuta

Film bez života i strasti

Ono što najviše razočarava je nedostatak bilo čega što već nismo vidjeli u drugim SF-ovima. Na primjer ideja (vrlo iritantne) hologramske djevojke je preuzeta iz (inače vrlo precijenjenog) Spike Jonzeovog „Her“, a ideja pobune ‘robova’ iz (teško je to uopće izgovoriti) „Matrixa“. Općenito, kao što je to također običaj u novim SF-ovima, naglasak je s intimnog, pojedinačnog prebačen na globalno. Priča se o stvarima koje će promijeniti ljudsku rasu i svijet i bla bla bla. Zašto se forsira takav dramatično općepreuzimajući, a zapravo vrlo banalni narativ također nije jasno?
Druga strana nade

Nemilosrdni gadovi: Druga strana nade; Finska, Njemačka, 2017; drama; 100 minuta

Zašto Aki Kaurismaki sjedi u kadi

„Druga strana nade“ djeluje kao ćušpajz-pregled tematskih i stilskih preokupacija iz cijele Kaurismäkijeve karijere. Nažalost nije ih uspio zaokrenuti (ili kako bi hipsteri rekli tvikati) i upakirati u nešto novo kao scenografski mu slični kolega David Lynch u novoj sezoni „Twin Peaksa“, niti je pobjegao u teški minimalizam kao bliski mu prijatelj Jim Jarmusch, u ipak mrvicu boljem, iako bolno praznom „Patersonu“
okja

Nemilosrdni gadovi: Okja, SAD, Južna Koreja, pustolovina, fantasy, komedija, 120 minuta

Teško ćete naći pametniju filmsku zabavu

Nakon torture koju je proživio sa svojim prošlim filmom „Snowpiercer“, koji zbog svađe oko final cuta sa zlom producentskom braćom Weinstein još uvijek npr. nije uopće igrao u Velikoj Britaniji u kinima, nije neko čudo da se Bong Joon-ho za „Okju“ okrenuo Netflixu, koji mu je dao solidan budžet i što je važnije, autorsku slobodu. Koju je inovativni Bong itekako dobro iskoristio!
Crvena kornjača

Animirani film za gubljenje vremena

O kornjačama i ljudima

„Crvena kornjača“ nastajala je čak devet godina, i to zato što je velikom većinom rađena old school 2D tehnikom – crtana je rukom. Naručitelji nisu htjeli da de Wit napravi neku japansku "fejkericu", nego su inzistirali na tome da priča nema veze s njihovim settingom i kulturom, a on je za pomoć pri pisanju scenarija pitao francusku redateljicu Pascale Ferran (sjećamo se njene vrlo dobre verzije „Lady Chatterley“ otprije desetak godina). Ono što su oni smislili jedan je od najminimalističkijih filmova ikad snimljenih, koji strši u ovom dobu ADHD-ovskih animacija rađenih za novovjeku djecu s attention spanom od pola sekunde
elle

Review: Elle, Francuska, Njemačka, Belgija, triler, 130 minuta

Vatromet perverzija starog nizozemskog majstora

Dragi, možda ljutiti čitatelju, nema razloga za brigu, ovo nije spoiler, jer nema teorije da možeš zamisliti što će se sve dogoditi za vrijeme trajanja ovog filma! Dakle, „Elle“ počinje in medias res, brutalnim silovanjem od strane maskiranog provalnika glavne protagonistice filma Michèle Leblanc, dobrostojeće šefice firme za proizvodnju videoigara (sjajna ideja bila je staviti dio radnje u toliko bizaran, i laiku nepoznat, a opet aktualan setting). I baš kad bi se očekivao kakav početak policijske procedure, naša junakinja hladno, gotovo robotski, kao da se ništa nije dogodilo, nastavlja s vlastitim životom
Arrival

Dolazak / Arrival, SAD, SF drama, 116 minuta

Izvanzemaljci izvan sebe od holivudske gluposti

Ako vas kojim slučajem nisu ubile ni patetika ni dosada (film se toliko sporim tempom vuče, a ljudi u njemu se ponašaju toliko glupo, da prosto poželite da ih vanzemaljci na brzinu satru kakvom vatrenom megakuglom, ali avaj, oni su dobroćudni), dokrajčit će vas meta-završnica u kojoj će se, kojeg li čuda, potpuno antiklimaktično riješiti stvar pomoću ‘nelinearnog vremena’, tj. plot devicea koji je na nivou onoga „oh, to je bio samo san glavne junakinje“