Jugoslovenski tagovi: U ime boginje Nacije
Ratt 05 S

Photo: Pascal Guyot/AFP/Getty Images

Danak u krvi, novcu i nekretninama

Tagovi su sa smrću bili na ti. Imali su trgovinsko-nakupnički odnos s njom. Poticali su iz persijskog plemena Sagarićana, koje i Herodot spominje kao davitelje (volokožne omče) i koljače (bodeži), a harali su Indijom, oni tvrde, od 8. stoljeća. Spominju se prvi put u jednoj istoriji kao strašni teroristi u oblasti Delhija, 1290. godine, pa dalje sve do učvršćivanja engleskih kolo­nizatora, prvih decenija prošloga stoljeća. To su bile najstrašnije pljačkaške bande, čijeg je praxisa prvi zakon: nema preživjelih. Žrtve su kasapili u kultne svrhe. Djeca tog plemena, kultno i profesionalno, morala su nasli­jediti tradiciju: ubijati gdje god se za to ukaže prilika. Živjeli su pomiješani s običnim svijetom, kao zemljoradnici. Djelovali su kao članovi sekte tajno, po cijeloj Indiji, ubijajući godišnje na desetine hiljada ljudi; neki tvrde da se cifre za pojedine godine i periode kreću i do milion žrtava! Imali su najbeskrupulozniju religiju za koju svijet zna. Njihova boginja Kali dozvo­lila im je, štaviše, zahtijevala od njih da ubijaju - jer ubijaju razmnožene demone u ljudskom obličju. Tako je bilo u ranoj fazi rađanja ove monstru­ozne religije. U kasnijoj fazi, boginja od njih traži da ubijaju "da bi obezbijedili sebe i porodicu i ostali zdravi" (riječi jednoga taga pred engleskim sudom). Ako ništa, Indijci su od engleskog kolonijalizma vidjeli jedno nesumnjivo dobro: Englezi su otkrili konce tajnih, i sve masovnijih ubistava, uspjeli pohvatati sve tagove i likvidirati ovu sektu ubica).

Upravo kad je ta sekta nestala s indijske pozornice, počela je da jača na Balkanu. Ovdašnja boginja Kali bila je novorođena Nacija. Nacija je, kao i hinduska Kali, tražila stalno istrebljenje neprijatelja (demo­na), biološko pročišćavanje i tajnu zakletvu da se i u najtežim vremenima mira ne smije zaboraviti suština postojanja taga: ubistvo. Nacija - to je permanentni rat koji jugoslovenska ideja (zbog političkih izopačenja naci­onalnih tagova unutar nje same) nikada nije mogla smiriti. Taj je rat kod nas bio samo lažno discipliniran komunističkim mirom (što je, ipak, po Eugenu Finku, "zabrana smrti"), ali su upravo u njemu maskirani tagovi dogurali do najviših hijerarhijskih mjesta, i u trenutku istorijske šanse za novi zov Nacije, za fašizam (po Finku, "očitavanje smrti"), oni su izišli iz svojih zakletvenih pratmina - iz kojih izranja i boginja Kali, ne kao Primavera, već kao žderačica leševa - i udarili savremenom ratnom tehnikom, ipak, amuletno, još uvijek koristeći nož za kasapljenje, na sve što je bilo jugoslovensko, što se nije odazvalo zovu boginje Nacije. Izronili su fansingari Smrti kao pljačkaške bande da ubijaju po odobrenju, po zahtjevu boginje Nacije; da pljačkaju i komadaju tijela, kako je to nekada, dok joj Britanci nisu stali u kraj, boginja Kali tražila od svojih sljedbenika, tagova. Podmladak tagova primao je dugogodišnju inicijacijsku obuku za buduća ubistva u militariziranoj klimi društva (po zakonu manus militaris) u kojoj su mu dušu obučavali stariji, sa smrću povezaniji tagovi. Tagovi su imali svoje tajne lože, svoje "bezbednosne" i "obaveštajne" organizacije, svoje UDBE i KOSOVE. Tu su se, jednako kao i u njihovim zatvorima za neposlušne tagove, proizveli gotovo svi naši današnji tagovi, naredbodavci i izvršioci. Tužilac, Izvršilac i Osuđenik združili su se u ovom kobnom vremenu, kada je zaprijetilo civilno i pravno društvo, i sada, kada je ideja "akcionog jedinstva" roda i bratstva važnija od svih bivših njihovih sektaških razmirica, oni se razmahuju.

Za razliku od indijskih, naši su tagovi skinuli sve maske i uzeli cijelu državu pod svoje (kao hajdučko glavešinstvo) i legalno vrše svoje djelo ubistva, zahtijevajući sada od svih državljana da prema boginji Kali, koju oni zovu "Otaždbina", izvrše svoju "svetu dužnost" (ritualno ubistvo), kako je to rekla neka današnja ministarski rangirana vojničina. Nema više stare engleske kolonijalne sile da i nas, kao nekada Indiju, iz ovoga zla izbavi (ma koliko to naplatila). Pošto Ujedinjene Nacije nemaju kolonijalne interesne ciljeve, a do nekih viših interesa i motiva nisu došle, one ne mogu zamijeniti nekadašnje misije Ujedinjenog Kraljevstva. A mi smo već zapali u stanje Njemačke 1941. Kod nas danas, kao nekad tamo, kult Nacije uspijeva u onome što nije uspio ni kult boginje Kali da cijeli narod pretvori u tagove, ili u direktne saučesnike tagova, u hajduke i jatake. Kod tolike narodnjačke buke niko da se sjeti staroga Vujadina, prosvijetljenog taga, koji (u narodnoj pjesmi) kune "lažljive oči" koje su ga "na zlo navodile", da iz katunaških zasjeda gleda po drumovima Turke i trgovce, da ih napada, ubija i pljačka.

Tagovi su imali kult toljage, budaka, buzdovana, te bezgra­ničnu vjeru u njegovu moć. Jedan naš tag nedavno je s najvišeg državnog položaja izjavljivao da ćemo se protiv "strane sile", to jest cijeloga svijeta, ako treba, boriti toljagama. Osjetio je on, tagovskim instiktom, svetost tog predmeta i njegova pojma. Što je hostija kod hrišćana, toljaga je kod tagova, a što je šećer (zukri) kod indijskih tagova, kod naših je rakijetina. Toljaga ubija i ona je, stoga, božja stvar, jer samo su ubistva božje stvari, nalog boginje Kali, ili Nacije. Tagovi - boljševici, fašisti, nacionalisti - pokazali su one krajnje modalitete mogućnosti vjere i mita (kad izostaju razum i uvid).

Tagovi su u Indiji bili stub porodičnog morala, suri bratstvenici. Umjesto da organiziraju ratove, oni su "praktičnije" vršili masovne egzekucije putnika-namjernika i stanovništva, tajno ih, van svog profesio­nalnog društvenog radnog vremena, ubijajući, pljačkajući, komadajući tako da nikad ne budu identifikovani. Oni su vršili svojevrsni antipopis stanovništa, no ipak ne onako krvav kakav se danas vrši u Bosni. Spajali su zabranu ubijanja žena (mada su ih ubijali ili prodavali makroima) s bezočnim ritualnim, vjerskim molitvama svojoj boginji za dobar hajdučki ulov u zlatu i rupljama. Naši su tagovi svoju vjeru u vječno ubistvo, i sve ritualne radnje u vezi s tim, "informativno-politički" razradili, i imajući, za razliku od indijskih, cijelu državu u rukama, pretvorili u jedan kanibalski rat, praxis svojih vjerovanja. Skrivajući se, međutim, iza ritualne frazeologije, komi­tetskih šifri svojih obezjezičenih govora, oni se narodu (jatačkom društvu) i dalje priviđaju kao stubovi porodičnog i društvenog morala. Samo njihovi izvršioci, sa čarapom na glavi, s nožem u zubima, pod oznakom tigra, mrtvačke glave, crnih i bijelih ptičurina, ocila, šahovskih tabli, polumjeseca kruže teritorijom južnoslovenskih stada i uzimaju svoj svakodnevni danak u krvi, novcu i nekretninama!

Onima koji su još spremni da se ljutilo prisjete "turskih zvjer­stava", odgovoriće Vladimir Solovjov: "Turska zvjerstva mi pamtimo, a zar su davno u Rusiji, pa i u ostalim zemljama, sopstvena turska zvjerstva nestala?... a što se tiče vaših hrišćana i nehrišćana, za žrtve svih zvjerstava la question manque d'interet (pitanje je lišeno interesa): ako meni neko guli kožu, ja mu se neću obraćati s pitanjem: kakve ste vi vjeroispovesti, milostivi gospodine? - i neću biti ni najmanje utješen ako se pokaže da su ljudi koji mene muče neprijatni i neugodni ne samo za mene, nego su povrh toga, kao hrišćani, gnusni i za svoga sopstvenog Boga, čijim se zapovjestima rugaju".

10.08.1992.

*Tekst prenosimo iz knjige "Tri čiste obične pameti", 1996.

Oceni 5