U logorima nema erotske napetosti
Lic 01 S

Photo: Nastya Komarova

Ljubavni ogled

Kao najjeftinije sredstvo za provedbu masovne sterilizacije u logorima smatrano je godine 1943. zračenje rendgenskim zrakama. No nije bilo posve izvjesno hoće li na taj način postignuta neplodnost biti trajnom. Za ogled smo doveli jednog muškog i jednog ženskog zarobljenika zajedno. Prostorija predviđena za to bila je veća od većine drugih ćelija, i obložena tepisima iz uprave logora. Nada da će zatvorenici u svojoj svadbeno opremljenoj ćeliji udovoljiti ciljevima ogleda nije se ispunila.

Jesu li znali za nad njima obavljenu sterilizaciju?

Ne bi se moglo pretpostaviti. Oba zatvorenika su sjela u različite kutove prostorije obložene daskama i tepisima. Kroz vizir što je služio za promatranje s vanjske strane nije se moglo vidjeti jesu li, nakon što smo ih spojili jedno s drugim, razgovarali. U svakom slučaju, nisu vodili nikakve razgovore. Ta je pasivnost napose bila nelagodna zbog toga što su visoki gosti navijestili svoj dolazak kako bi mogli na licu mjesta promatrati ogled; da bi se tijek eksperimenta ubrzao, doktor je logora i vođa ogleda zapovjedio da se s oba zatvorenika svuče odjeća.

Jesu li se ogledne osobe stidjele?

Ne bi se reklo da su se ogledne osobe stidjele. I bez odjeće, uglavnom, ostale su na svojim prije zauzetim pozicijama, činilo se da spavaju. Malo ćemo ih razbuditi, rekao je vođa ogleda. Donesene su gramofonske ploče. Kroz vizir se vidjelo da su oba zarobljenika u prvi mah reagirala na glazbu. No, malo kasnije ponovno su zapali u svoje apatično stanje. Za ogled je bilo važno da njih dvoje već jednom započnu s ogledom, jer je to bio jedini način da se sa sigurnošću utvrdi ostaje li neprimjetno provedena neplodnost kod liječenih osoba na duže vrijeme učinkovitom. Timovi koji su sudjelovali u ogledu čekali su u hodnicima dvorca, udaljeni nekoliko metara od vrata ćelije. Ponašali su se uglavnom mirno. Imali su naredbu da se isključivo šapatom sporazumijevaju. Jedan je promatrač pratio tijek zbivanja u unutarnjoj prostoriji. Trebalo je tako oba zatvorenika učvrstiti u uvjerenju da su sada sami.

Unatoč tome, u ćeliji nije došlo ni do kakve erotske napetosti. Odgovorni su već pomislili da je trebalo izabrati manju prostoriju. Ogledne su osobe za ovaj eksperiment brižljivo odabrane. Prema našim dokumentima, trebalo je da imaju visoki erotski interes jedno za drugo.

Otkud se to znalo?

J., kći savjetnika vlade, iz Braunschweiga, godište 1915., znači oko 28 godina stara, udana za Arijevca, matura, studij povijesti umjetnosti, poznata u donjesaksonskom gradiću G. kao nerazdvojna pratilja muške ogledne osobe, stanovitog P., godište 1900, nezaposlen. Zbog P., J. je napustila spasonosnog muža. Slijedila je svojega ljubavnika u Prag, kasnije i u Pariz. Godine 1938. pošlo nam je za rukom uhapsiti P. na teritoriju Reicha. Nekoliko dana kasnije, tragajući za P. pojavila se i J. na teritoriju Reicha, i ona je također uhapšena. U zatvoru, a i kasnije u logoru, njih su dvoje više puta pokušavali doći jedno do drugoga. Otuda i naše razočaranje: sada napokon smiju, ali neće.

Jesu li ogledne osobe bile voljne?

Načelno su bile poslušne. Rekao bih dakle: bile su voljne.

Jesu li zatvorenici dobro hranjeni?

Već su dulje vrijeme prije početka ogleda ogledne osobe naročito dobro hranjene. Sad su ležali već dva dana u istoj prostoriji i nije se moglo primijetiti da su se pokušali zbližiti. Dali smo im piti želatin od bjelanca, zatvorenici su pohlepno prihvatili bjelančevine. Naš SS-narednik Wilhelm naredio je da se oboje poprskaju vodom iz vrtnih crijeva, pa smo ih opet, promrzle, vratili u njihovu sobu, ali ni potreba za zagrijavanjem nije ih zbližila.

Plašili su se duha slobodoumlja, kojemu su smatrali da su izloženi? Mislili su da je posrijedi ispit na kojem moraju dokazati svoj moral? Nesreća se logora položila između njih kao visoki zid?

Možda su znali da će u slučaju začeća oba tijela biti secirana i istraživana?

Nije vjerojatno da su ogledne osobe to znale pa čak ni slutile. Od uprave logora ponavljana su im pozitivna obećanja da će ostati na životu. Mislim da one jednostavno to nisu htjele. Na razočaranje SS-general-pukovnika A. Zerbsta i njegove pratnje, koji su samo zbog toga doputovali, ogled se nije mogao obaviti, budući da sva sredstva, pa i ona nasilna, nisu dovela do pozitivna ishoda ogleda. Pritiskali smo njihova tijela jedno na drugo, držali ih uz lagano zagrijavanje jedno uz drugo, premazivali ih alkoholom i davali im alkohol, crno vino s jajetom, čak i meso za jelo i šampanjac za piće, korigirali rasvjetu, no ništa ih od toga nije uzbudilo.

Je li doista sve pokušano?

Mogu jamčiti da smo sve pokušali. Među nama je bio i jedan SS-narednik koji se nešto razumije u te stvari. Pokušao je sve što inače sigurno djeluje. Nismo ipak mogli sami ući i osobno okušati sreću, jer bi to bilo protivno zakonu o pasminama. Ništa od sredstava koja su iskušana nije vodilo uzbuđenju.

Jesmo li se sami uzbudili?

U svakom slučaju prije nego ono dvoje u prostoriji; barem je tako izgledalo. S druge pak strane, to bi nam bilo zabranjeno. Zbog toga ne mislim da smo bili uzbuđeni. Možda uzrujani zato što stvar nije uspjela.

Will ich liebend Dir gehören,
kommst Du zu mir heute Nacht?

(Hoću li dragi tvoja biti, dođeš li noćas k meni?)

Nije postojala nikakva mogućnost da se ogledne osobe pridobiju na jasnu reakciju i tako je ogled prekinut bez rezultata. Kasnije je ponovno pokušavano s drugim osobama.

Što se dogodilo s oglednim osobama?

Neposlušne ogledne osobe strijeljane su.

Treba li to značiti da se na određenoj točki nesreće ljubav više ne može ostvariti?

(1962)

Alexander Kluge, Ein Liebesversuch, u: Marcel Reich-Ranicki (Hrsg.),Verteidigung der Zukunft. Deutsche Geschichten 1960–1980, dtv-Taschenbuch 1981.

Preveo s njemačkog Mario Kopić

Tekst prenosimo sa sajta Filozofski magazin uz dozvolu urednika

Oceni 5