Od "Duge" do tuge
Redak 09 S

Photo: Marija Đoković/XXZ

Petar Luković, žrtva kafkijanskog obračuna

Petra sam upoznao davnih sedamdesetih. Bješe to vrijeme kad je broj medija bio mnogo manji nego danas i kada nije baš svako mogao da piše za medije. Ne bješe interneta te su novine i magazini bili vrlo popularno štivo i mjesto đe se mogla utoliti žeđ za mnogim interesovanjima. U odlazećim sedamdesetim godinama dešavale su se kulturološke promjene na svjetskoj muzičkoj sceni, što se odrazilo i na domaću muzičku scenu. Naravno, uvijek kada pišem o muzičkoj sceni, pišem o svim vrstama i podvrstama onog što zajedničkim imenom zovemo R'N'R, uključujući blues i jazz scenu, jer ostali vidovi „savremene“ muzike za mene predstavljaju derivate stočarsko-kafilerijskog tipa koji mi izazivaju mučninu. Sem Džuboksa i nedeljnici nijesu mogli prenebreći činjenicu da je R'N'R postao ozbiljna stvar i da je to vid kulture (ili kontrakulture) koji će sigurno obelježiti XX stoljeće. Moj rahmetli otac je kupovao po nekoliko nedeljnika, između kojih je redovno bila beogradska Duga. Duga je, u to vrijeme, rezervisala neđe pri kraju dvije strane koje su svakoneđeljno bile posvećene muzičkoj sceni. Kao neko ko se vezao čeličnim sajlama za muziku s kraja 60-ih i s početka 70-ih ne bjeh nešto posebno fasciniran tzv. ubistvom muzičkih mastodonata sirovom energijom punka i novog talasa, ali sam pratio te dvije stranice u Dugi koje su pravile otklon od umorne i potrošene tadašnje scene.  Bješe tu najviše prostora posvećeno novim albumima i znalačkim komentarima čovjeka o kojem je riječ – Petra Lukovića. 

Duga je kroz nešto manje od desetljeća postala odurna četnička splačina, beskorisna i za toaletne potrebe. R'N'R je šutnut u beznačajnost, Beograd je postao rasadnik ozvježđenih „umjetnica“ sa Ibarske magistrale i jedne nove sveukupne životne ideologije, najbliže najcrnjim trenucima ne tako daleke nečertane prošlosti, simfonije politike krvi i tla i svetosavskog klerofašizma. Teška vremena svakog čovjeka stavljaju na probu. „U dobru je lasno dobar biti, na muci se poznaju junaci...“ 

Tek u beznađu i sveopštem propadanju čovjek postane svjestan snage izgovorene i napisane riječi. I u jednom i u drugom značenju. Tek u tom koračanju ka ništavilu svaka razumna riječ, rečenica, štivo održava čovjeka pri pameti, uvjerava ga da je sa njim sve u redu a da je okolina u spirali ludila. Protok vremena učini da je teško objasniti sa kojom predanošću su se čitali veliki ljudski i novinarski uzleti ljudi okupljanih oko Borbe, Naše Borbe, Ferala, ranijeg Monitora, ranijeg Vremena, ranijeg Danasa, i još ponekog glasila. Čak i oni mediji koji su prenosili njihove tekstove upisali su se u časniji dio društva. 

Jednom sam napisao u beogradskom Danasu da Petar Luković ima pogan jezik, ali da je uvijek bio u pravu. To znam jer sam u svakoj prilici čitao ono što je Petar pisao sve ove tri protekle decenije. I to mu nikako ne mogu oprostiti oni koji su bili inspiracija njegovim tekstovima. A njih je mnogo i ima ih svuda. Zato se nad Petrom Lukovićem danas vrši osveta kao simbolom otpora nakaradnoj Srbiji izokrenute svijesti koja institucije koristi kao sredstvo.

Petar Luković je danas žrtva kafkijanskog obračuna preko njegovog prerano i eutanazijom  umrlog čeda – e-novina. Naime, Petru bi trebalo da je čast ko ga je sve tužio za „duševnu bol“, uvrede i slične trakalice, da ga to nije potpuno obogaljilo finansijski i dovelo na prosjački štap. Kao da nije dovoljno što su razni strvoderi i moralne nakaze oćerali e-novine u stečaj, rješeni su da i samog Petra oćeraju u stečaj, ako ne i u likvidaciju. I inače su Petar Luković i e-novine bili privilegovani kod srpskog sudstva. Mnogi predmeti se u srpskom pravosuđu vuku desetljećima, Petar nije imao taj problem. Svako ročište je ekspres zakazivano, kazne su odmjeravane takođe ekspres, 3.000 eura, 4.000 eura, ponekad i 2.000 eura, mašala! Novac je skidan sa računa e-novina sa istom efikasnošću! Nekrofilska družina, uz asistenciju srpskog pravosuđa, čini pravnu perverziju i ustanovljuje pravni nonsens: proglašava građanina Petra Lukovića solidarno odgovornim za dugove e-novina sa motivom utemeljenim u pravu iz vremena „cara“ Dušana– doći ćemo ti glave Petre Lukoviću. Možda ne znamo da radimo, ali znamo da uništavamo teritorije, ljude, život...

Licemjerno ćuti tzv. druga Srbija. Na jednoj strani se diže dževa oko benignih Vranjskih, na drugoj strani se čvrsto zatvorenih očiju žmuri na ubijanje jednog medija i čovjeka? Većina se čak raduje, jer se Petar dotakao i njihovih malih života i sujeta, pogubljenih i dezorijentisanih u vremenu i prostoru. Milošević je bio svjetionik zla u sveopštoj tmini i lako je bilo pobjeći od tog zla, prepoznati ga i svoj brod provesti na drugu stranu. Danas kad tog svetionika nema čitava ta druga Srbija se pogubila kao guske u tami. Ako neko ima dilemu da li se radi o progonu jednog čovjeka sa zloupotrebom sudstva, neka sam sebi objasni kako su to e-novine novčano kažnjene za prenošenje teksta sa sajta Peščanika, a Peščanik nije. 

Pitaju me neki od ranije, iz Crne Gore, za moju saradnju sa Petrom, e-novinama, XXZ, kažu, nekada smo sa uživanjem čitali Petra, danas je on potpuno nešto drugo. Uzimaju mi za zlo, čak im je to argument u obračunu sa mnom. Kao oni se prosvijetlili, pa su shvatili... Misle Petar se promjenio, a oni se promjenili. I to postali čak podrška onima zbog kojih su čitali Petrove tekstove sa oduševljenjem. Sada im krivo ogledalo u Petrovim tekstovima i onome što pišu e-novine i XXZ što izgledaju ružni. Petar Luković je svijetla tačka u Srbiji kad se radi o odnosu prema Crnoj Gori. Malo se ko tako ubojito obračunava sa četničkom i četnolikom bagrom u Crnoj Gori. Kad kažem Petar, mislim Petar sa svojim saradnicima. Koliko god bi neki po Crnoj Gori da im briju bradu, toliko ih Petar deratizuje i razobličuje. Dok skoro sva javnost u Srbiji navija za slom prozapadne vlasti, e-novine, XXZ se bore za ono u Crnoj Gori što bi željeli da vide u Srbiji. Da komšiji krava daje rekordno mlijeko!

Sve što je Petar radio imalo je uvijek vjernu i probranu publiku. Uskakala je ona više puta i pomagala sa svih strana. Možda je ovo trenutak kad je podrška Petru najpotrebnija. Siguran sam da svako može odvojiti makar simboličnu sumu i ne dozvoliti da razni maroderi, etnički čistači, ubojice, načertani nacionalisti, rusofili, putinofili, svetosavci... seire nad zločinom nad njim i njegovom imovinom.

+++

Za svaku ideju, predlog, za broj bankovnog računa u zemlji ili inozemstvu, javite se na mail: petar.lukovic@xxzmagazin.com

Oceni 4.6