Tekstovi sa tagom: film

Orso 01 S

Retro intervju: Orson Welles

Tito je poslednji živi velikan našeg doba

Jedino što ne volim u Jugoslaviji je isuviše masna hrana, koja mi ne prija jer imam veoma slabu jetru. Da, ima još nešto - belo vino vam je suviše jako...
Call 02 S

"Call Me By Your Name": Je li bolje govoriti ili umrijeti?

Sočna i slatka "Skrivena ljubav"

Jednog dana majka mu čita priču o zaljubljenom vitezu koji se boji objaviti svoju ljubav lijepoj princezi i pritom se propituje što bi trebao učiniti: Is it better to speak or to die? Je li bolje govoriti ili umrijeti? Elio odluči reći Oliveru što osjeća
Gagal 01 S

Fuck Off I Love You: Skup svega najgoreg u hrvatskoj kinematografiji

Filmski manifest šovinizma

Iako film obiluje momentima koji će transfer blama u hrvatskoj kinematografiji dignuti na novu razinu ili pak nagnati na promišljanje je li riječ o osebujnoj primjeni apsurdističkih poetika u 21. stoljeću, temeljna je poruka vrlo jasna: današnje je vrijeme suštinski sjebano i nakon duboke kontemplacije kao jedini logični krivac nameće se ključni faktor – žene
Wind River

Vox Feminae: Priča o Indijankama u filmu "Wind River"

Ubijene i nevidljive

Film kroz cjelokupni razvoj narativne linije šalje snažnu poruku o položaju indijanskog stanovništva, naglašavajući pri tome dvostruku diskriminaciju kojoj su podvrgnute žene u rezervatima. One su s jedne strane diskriminirane kao pripadnice manjinske skupine, a s druge strane kao žene
Merlinka 01 S

Međunarodni festival LGBT filma

Merlinka ponovo među Srbima

Ovogodišnji Merlinka festival održaće se od 7. do 13. decembra u Velikoj sali Doma omladine Beograda pod sloganom "Zaljubi se zatvorenih očiju". Za sedam festivalskih dana biće prikazano preko 70 kratkih, igranih i dokumentarnih filmova, kao i nastupi Ide Prester, Sonje Sajzor, dreg kraljice Lejdi Galore, violiniste Nika Jovičića.
Sergej Paradžanov

Boja nara

Zapis o Sergeju Parađanovu

Parađanov je jedinstven redatelj, koji ne samo da je radikalno raskinuo sa u to doba dominantnim „soc-realizmom“ sovjetske kinematografije (što je bila i osobita politička hrabrost, koja ga je koštala), nego je potpuno usamljena pojava u filmskom izričaju
Tarkov 01 S

Andrej Tarkovski, poslednji intervju (1986)

Stvarati bolju duhovnu atmosferu za ceo svet

Vera - to je jedino što zaista postoji u čoveku. Volter je rekao: "Da nema Boga - trebalo bi ga izmisliti" ne zato što on nije verovao, on je u to verovao. Materijalisti daju Volterovim rečima strašni smisao. Vera je jedina stvar koja može spasiti čoveka. To je moje čvrsto uverenje. Inače kako? To je jedina stvar koja u čoveku nesumnjivo postoji. Sve ostalo je fikcija.
Iluza 02 S

Čovek u gej bioskopu (2)

Posmatranje sopstvene stvarnosti

Do nedavno se homoseksualnost retko prikazivala na velikom platnu, a i kada jeste bilo je to nešto čemu bi se trebalo podsmevati, što bi trebalo sažaljevati, čak nešto čega bi se trebalo plašiti. Holivud, taj veliki kreator mitova, naučio je strejt ljude šta da misle o homoseksualnosti, a gej ljude šta da misle o sebi. Niko nije odoleo tom uticaju.
Blade runner

Nemilosrdni gadovi: „Blade Runner 2049“, SAD, V. Britanija, Kanada 2017., SF triler, 166 minuta

Film bez života i strasti

Ono što najviše razočarava je nedostatak bilo čega što već nismo vidjeli u drugim SF-ovima. Na primjer ideja (vrlo iritantne) hologramske djevojke je preuzeta iz (inače vrlo precijenjenog) Spike Jonzeovog „Her“, a ideja pobune ‘robova’ iz (teško je to uopće izgovoriti) „Matrixa“. Općenito, kao što je to također običaj u novim SF-ovima, naglasak je s intimnog, pojedinačnog prebačen na globalno. Priča se o stvarima koje će promijeniti ljudsku rasu i svijet i bla bla bla. Zašto se forsira takav dramatično općepreuzimajući, a zapravo vrlo banalni narativ također nije jasno?
Sigurni1

Andrew H. Walker: Privatne i javne persone

Ista tela, licem u lice

Javnost retko ima priliku da poznate ličnosti doživi intimno, što je prirodno, budući da je pojam „privatnost“ tu kako bi postavio zdrave granice. Oni koji žele da se približe slavi, ne bi li je bar na trenutak osetili, pokušavaju da shvate ko su i kako žive poznati, a isto čine i tabloidni mediji, fotografi, te razni drugi koji čvrsto veruju da su neke ličnosti, a zbog svoje slave, postale javno dobro. Fotograf Andrew H. Walker imao je nešto drugačiju ideju, pa je na filmskom festivalu u Torontu zamolio poznata lica da pred kamerom pokušaju da prikažu dve strane svoje ličnosti (pod uslovom da ih toliko ima). Tako prva verzija predstavlja ono što su subjekti spremni da podele sa javnošću, dok druga naginje ka onom delu ličnosti koji bi radije sačuvali za sebe. Posmatraču ostaje da pretpostavi na kojoj je strani fotografije privatna, a na kojoj javna ličnost, budući da fotograf tu informaciju čuva za sebe, ili je ni sam ne zna. To navodi na zaključak da će nam glumac, ma koliko nam od sebe dao, zauvek ostati misterija, uostalom kao i čovek sam. Walker je pristao da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo svojih fotografija, a oni koji žele da saznaju više o projektu, mogu to da učine na njegovom web-sajtu ili Twitter nalogu.
Dife 03 S

Prvi gej film: Drugačiji od drugih, 1919.

Mržnja može da otruje i najliberalnija društva

Transparenti koji nam obećavaju da će ljubav jednog dana pobediti mržnju podsećaju na ono što je Magnus Hirschfield izgovorio 1919. godine na berlinskoj premijeri filma Drugačiji od drugih –“Uskoro će doći dan kada će nauka pobediti grešku, pravda nepravdu, a ljubav će odneti pobedu nad mržnjom i neznanjem”. Taj dan još uvek čekamo.
Druga strana nade

Nemilosrdni gadovi: Druga strana nade; Finska, Njemačka, 2017; drama; 100 minuta

Zašto Aki Kaurismaki sjedi u kadi

„Druga strana nade“ djeluje kao ćušpajz-pregled tematskih i stilskih preokupacija iz cijele Kaurismäkijeve karijere. Nažalost nije ih uspio zaokrenuti (ili kako bi hipsteri rekli tvikati) i upakirati u nešto novo kao scenografski mu slični kolega David Lynch u novoj sezoni „Twin Peaksa“, niti je pobjegao u teški minimalizam kao bliski mu prijatelj Jim Jarmusch, u ipak mrvicu boljem, iako bolno praznom „Patersonu“
Kloit 03 S

The Cult of Ghoul: It, SAD, horor, 135 minuta

Film o rehabilitaciji klovnom

IT spada u verne adaptacije, bez umetničke nadgradnje, što i ne čudi kad ga potpisuje zanatlija koji je debitovao sa filmićem MAMA, ali to je ipak izvedeno sa natprosečnom dozom tehničke korektnosti i sa solidnim trudom da se nešto pristojno napravi od tog i takvog materijala. Klinci su simpatični i njihov šarm će ovu bozu učiniti pitkijom (videćemo na šta će da liče njihove 27 godina starije verzije, ali ne očekujte duboku ruminaciju nad prolaznošću i starenjem u TO2), ritam je solidan i dva sata prođe neosetno u laganoj zabavi i mlakom veselju.
Brucce 02 S

Bruce LaBruce: Patrijarhat je sjebao svijet

Pornografija kao posljednji feministički tabu

Kontroverzni kanadski redatelj, fotograf i esejist Bruce LaBruce jedan je od istaknutijih predstavnika filmskog žanra – 'new queer cinema' unutar kojeg beskompromisno promiče radikalnu antiestablišmentsku i punkersku queercore estetiku. Tabuizirane teme poput skin fetišizma, nasilnosti i terorizma svrstale su LaBruceov opus među najprovokativnije nezavisne filmaše današnjice.
okja

Nemilosrdni gadovi: Okja, SAD, Južna Koreja, pustolovina, fantasy, komedija, 120 minuta

Teško ćete naći pametniju filmsku zabavu

Nakon torture koju je proživio sa svojim prošlim filmom „Snowpiercer“, koji zbog svađe oko final cuta sa zlom producentskom braćom Weinstein još uvijek npr. nije uopće igrao u Velikoj Britaniji u kinima, nije neko čudo da se Bong Joon-ho za „Okju“ okrenuo Netflixu, koji mu je dao solidan budžet i što je važnije, autorsku slobodu. Koju je inovativni Bong itekako dobro iskoristio!