Tekstovi sa tagom: sarajevo

Jolandd 03 B

Dnevnik s ruba

Sarajevski saburaji

Zagrijem vodu, prelijem je u kantu, onda sipam hladnu vodu u toplu da postignem idealan balans i nađem odgovarajuću temperaturu, onako sredinom što bi rekao pjevač Dino. Uzmem staru džezvu za kafu i kontam kako ću ovaj put oboriti rekord i sa što manje vode se okupati. Postaću umjetnik u kupanju vodom iz kante, moja džezva će biti kao mistrija iskusnog zidara, samo što ja zidam potpuni besmisao na početku 21. stoljeća, u jednoj civiliziranoj zemlji na brdovitom Balkanu
Berlin

Dnevnik šetača: Grad u kojem čovjek s pivom nije opasnost

Izgubljen u Berlinu

S fascinantnom odlučnošću i ja se svakonoćno upuštam u bjesomučne šetnje. I skeniram grad. Zavirujem u prozore, gledam visoke stropove i lustere. Maštam o tuđim životima. Pomalo je voajerski, priznajem. Poželim ukrasti neki bicikl, a za njih je raj u Berlinu, i brzo, najbrže moguće, do samozapaljivosti, voziti divlje berlinskim ulicama. Toliko me, eto, ponekad uhvati euforija. Odjednom osjetiš kako je sa tebe spao sav onaj strah, kako konačno dišeš malo življe i slobodnije. Da li nosiš pivo, da li pušiš biljke, da li pjevaš u metrou ili izvodiš žongliranje lubenicama na Alexanderplatzu, niko te ne doživljava kao opasnost. Jednostavno, budi to što jesi
Ratt 05 S

Nakon dvadeset i dvije godine

Sarajevo pod opsadom sabura

Dvadeset i dvije godine nakon rata glavni grad jedne evropske države nema vodu od 23:30 do 07:00, to je tako svaki dan. I ima još dnevne redukcije od 09:00 do 16:00. S tim da računi za vodu uredno pristižu u istom iznosu. Zna se desiti da u toku jednog dana dvadeset sati nema vode. Naravno, apsolutna većina građana je navikla, svikla, obikla, oguglala, i jebe im se živo što nema vode. Nikakvi protesti nisu na vidiku
Tosa 12 S

Tebi šega što se zovem Donald?

Dan prije i dan poslije

Nisam ja to tad konto, al sad kontam, rušio mu se svijet, nije lako bilo odrast, sin njemačkog vojnika, onda ono, partizanija, ko zna kako su ga vrijeđali i kroz šta je sve prošo, al nikad o tom nije govorio, ovo sam ja sve poslije skonto. I jebiga, znaš, on došao u neke godine, nešto u životu steko i zaokružio, kad valja u rat. Zna on da je rat jad, stari mu je sve mogo ispričat, a on ni tamo ni vamo, Nijemac u Sarajevu, kud i šta sad, jebo te svijet
suada kapić

Intervju: Suada Kapić, osnivačica Udruženja FAMA Metodologija

Kako kapital istine pretvoriti u znanje o ratovima

Sad već imamo tri rata sa nekoliko tumačenja, zavisno u kojoj državi živite, a svakodnevno nam se nagovještava četvrti rat kao vrlo izgledan. A uz sve to, mi smo u rukama neodgovornih ljudi koji vladaju i znanjem i neznanjem. Još moram reći da su oni pravi profesionalci u destrukciji i štićenju ličnih interesa. A pametni i sposobni su se umorili i povukli kao posmatrači ponovo nokautirani i bačeni na pod. Oni koji su se iz srednje i radničke klase raseljene ili uništene tokom rata i tokom opsade izgubili su sve i teško ili nikako se dizali na noge. Kod njih se danas lako izazivaju trauma prošlosti, zavladalo je beznađe. Tako da, ako pravimo poređenja, ratnog i ovog ‘mirnodopskog vremena’, ono je bilo neizreciva patnja a ovo su njene posljedice
Ratt 05 S

Dnevnik sa Pala 1992. godine (7)

Život gori od smrti

“Nisam nacionalni nego profesionalni novinar”. Ovu rečenicu izgovorio je novinar sarajevske Televizije Mladen Vuksanović, autor knjige “Pale 5. 4. - 15. 7. 1992”, dragocenog svedočanstva o prvim ratnim mesecima u Bosni i Hercegovini. Ova memoarska knjiga objavljena je u gotovo čitavoj Evropi, nažalost ne i u Srbiji. U Nemačkoj je Vuksanovićev ratni dnevnik koji je objavila izdavačka kuća Folio dobio izvanredne kritike, a predgovor je napisao tadašnji nemački ministar spoljnih poslova Joška Fišer. Mladen Vuksanović je rođen na Palama, a umro je 1999. u 57. godini, kao izbeglica, na Cresu, gde je radio kao noćni čuvar. Bio je reditelj i scenarista više zapaženih dokumentarnih filmova. Majka mu je bila katolkinja, a otac pravoslavac. Odbio je da radi na televiziji Radovana Karadžića. Do odlaska iz BiH bio je šikaniran, a za ljude koji su preuzeli televiziju u kojoj je radio rekao je "To su profesionalne ubice! Te laži i perverzije novinara nemaju dna!" Knjiga koju objavljujemo kao feljton prvi put je objavljena 1996. u Zagrebu (izdavač Durieux). Isti izdavač objavio je Vuksanovićevu knjigu “Taksi za Jahorinu”. Vuksanovićev Dnevnik sa Pala objavljujemo u obliku feljtona, kao podsećanje na užas koji se ne sme ponoviti
Nargila

Nargila barovi

Trend aromatičnog duhana zahvatio Sarajevo

Nargila barovi su postali regionalni trend, a ambijent inspirisan orijentalnim stilom i zvucima postao je popularan u Sarajevu. Većina od ovih mladih konzumenata uživaju u pušenju nargile, da li iz hobija ili iz želje, čini se da popularnost nargile raste, a sve više vlasnika sarajevskih kafića se odlučuje na otvaranje nargila barova i proširuje svoju ponudu ovim aromatičnim duhanom
Asrat 02 B

Nermina Kurspahić, sarajevska dramaturškinja i hroničarka Opsade

U Sarajevu smo živeli kao u logoru

Dobri ljudi su bili najbolji, loši ljudi su bili najgori. Tako da je to zaista bio jedan crno-bijeli svijet. Svako ko je imao dozu dobrote, ispoljavao ju je do maksimuma. I obrnuto, ratni profiteri, danjašnji bogatuni, bogatili su se na šećeru i ulju, cigaretama zarađivali ogromne količine novca. I još jedna nevjerovatna stvar se desila, o tome sam mnogo pričala sa Suzan Zontag, a i to je psihološki objašnjivo; obrazac ponašanja ljudi u logoru, jedna karakteristika života pod Opsadom je da se - čudesno - u tim egzistencijalno kriznim vremenima pojavljuje potreba za duhovnim
Ratt 01 S

Dnevnik sa Pala 1992. godine (6)

Žena za 40 metaka

“Nisam nacionalni nego profesionalni novinar”. Ovu rečenicu izgovorio je novinar sarajevske Televizije Mladen Vuksanović, autor knjige “Pale 5. 4. - 15. 7. 1992”, dragocenog svedočanstva o prvim ratnim mesecima u Bosni i Hercegovini. Ova memoarska knjiga objavljena je u gotovo čitavoj Evropi, nažalost ne i u Srbiji. U Nemačkoj je Vuksanovićev ratni dnevnik koji je objavila izdavačka kuća Folio dobio izvanredne kritike, a predgovor je napisao tadašnji nemački ministar spoljnih poslova Joška Fišer. Mladen Vuksanović je rođen na Palama, a umro je 1999. u 57. godini, kao izbeglica, na Cresu, gde je radio kao noćni čuvar. Bio je reditelj i scenarista više zapaženih dokumentarnih filmova. Majka mu je bila katolkinja, a otac pravoslavac. Odbio je da radi na televiziji Radovana Karadžića. Do odlaska iz BiH bio je šikaniran, a za ljude koji su preuzeli televiziju u kojoj je radio rekao je "To su profesionalne ubice! Te laži i perverzije novinara nemaju dna!" Knjiga koju objavljujemo kao feljton prvi put je objavljena 1996. u Zagrebu (izdavač Durieux). Isti izdavač objavio je Vuksanovićevu knjigu “Taksi za Jahorinu”. Vuksanovićev Dnevnik sa Pala objavljujemo u obliku feljtona, kao podsećanje na užas koji se ne sme ponoviti
Geert Mak

Sarajevo: Tumačenje evropske historije

Putovanje s Geertom Makom

Izdavačka kuća Buybook organizuje u petak, 19. maja u 19:30 sati u Ateljeu Figure razgovor sa holandskim novinarom Geertom Makom, autorom putopisa "U Evropi", "Most" i "Putovanje bez Johna", bestselera objavljenih u izdanju Buybooka. Razgovor će voditi Nenad Rizvanović
Sarajevorat 08 S

Dnevnik sa Pala 1992. godine (5)

Fašizam pod kokardom

“Nisam nacionalni nego profesionalni novinar”. Ovu rečenicu izgovorio je novinar sarajevske Televizije Mladen Vuksanović, autor knjige “Pale 5. 4. - 15. 7. 1992”, dragocenog svedočanstva o prvim ratnim mesecima u Bosni i Hercegovini. Ova memoarska knjiga objavljena je u gotovo čitavoj Evropi, nažalost ne i u Srbiji. U Nemačkoj je Vuksanovićev ratni dnevnik koji je objavila izdavačka kuća Folio dobio izvanredne kritike, a predgovor je napisao tadašnji nemački ministar spoljnih poslova Joška Fišer. Mladen Vuksanović je rođen na Palama, a umro je 1999. u 57. godini, kao izbeglica, na Cresu, gde je radio kao noćni čuvar. Bio je reditelj i scenarista više zapaženih dokumentarnih filmova. Majka mu je bila katolkinja, a otac pravoslavac. Odbio je da radi na televiziji Radovana Karadžića. Do odlaska iz BiH bio je šikaniran, a za ljude koji su preuzeli televiziju u kojoj je radio rekao je "To su profesionalne ubice! Te laži i perverzije novinara nemaju dna!" Knjiga koju objavljujemo kao feljton prvi put je objavljena 1996. u Zagrebu (izdavač Durieux). Isti izdavač objavio je Vuksanovićevu knjigu “Taksi za Jahorinu”. Vuksanovićev Dnevnik sa Pala objavljujemo u obliku feljtona, kao podsećanje na užas koji se ne sme ponoviti
Profesor Sterma

„Sarajevoholik“, debi album Profesora SterMa

Sve je otišlo u tri lijepe lokacije

SterMa nam riječima slika stanje u Sarajevu. To radi na vrlo dobar način – konkretno i jednostavno. Svi znaju da je ljepota u jednostavnosti. I to je jedna od glavnih odlika čitavoga albuma. Jednostavnost u rimama, bez nekog truda da se značenje sakrije. Jer to i nije poenta! Ogolimo našu realnost
Dobrro 02 S

Dnevnik sa Pala 1992. godine (4)

Lovci na mlado meso

“Nisam nacionalni nego profesionalni novinar”. Ovu rečenicu izgovorio je novinar sarajevske Televizije Mladen Vuksanović, autor knjige “Pale 5. 4. - 15. 7. 1992”, dragocenog svedočanstva o prvim ratnim mesecima u Bosni i Hercegovini. Ova memoarska knjiga objavljena je u gotovo čitavoj Evropi, nažalost ne i u Srbiji. U Nemačkoj je Vuksanovićev ratni dnevnik koji je objavila izdavačka kuća Folio dobio izvanredne kritike, a predgovor je napisao tadašnji nemački ministar spoljnih poslova Joška Fišer. Mladen Vuksanović je rođen na Palama, a umro je 1999. u 57. godini, kao izbeglica, na Cresu, gde je radio kao noćni čuvar. Bio je reditelj i scenarista više zapaženih dokumentarnih filmova. Majka mu je bila katolkinja, a otac pravoslavac. Odbio je da radi na televiziji Radovana Karadžića. Do odlaska iz BiH bio je šikaniran, a za ljude koji su preuzeli televiziju u kojoj je radio rekao je "To su profesionalne ubice! Te laži i perverzije novinara nemaju dna!" Knjiga koju objavljujemo kao feljton prvi put je objavljena 1996. u Zagrebu (izdavač Durieux). Isti izdavač objavio je Vuksanovićevu knjigu “Taksi za Jahorinu”. Vuksanovićev Dnevnik sa Pala objavljujemo u obliku feljtona, kao podsećanje na užas koji se ne sme ponoviti
Dobrro 01 S

Izmišljene žrtve u Dobrovoljačkoj ulici

Srbijanska laž stara četvrt veka

Tradicionalno, uz stare, prepoznatljive uzlete mržnje i lažljive epike, obeležena je još jedna godišnjica stradanja vojnika Vojske Jugoslavije, naslednice JNA, u pokušaju da osvoje državne institucije u Sarajevu i pogibije šestoro njenih pripadnika u Dobrovoljačkoj ulici
Sarajevorat 11 S

Dnevnik sa Pala 1992. godine (3)

Kad kičma cvokoće od straha

“Nisam nacionalni nego profesionalni novinar”. Ovu rečenicu izgovorio je novinar sarajevske Televizije Mladen Vuksanović, autor knjige “Pale 5. 4. - 15. 7. 1992”, dragocenog svedočanstva o prvim ratnim mesecima u Bosni i Hercegovini. Ova memoarska knjiga objavljena je u gotovo čitavoj Evropi, nažalost ne i u Srbiji. U Nemačkoj je Vuksanovićev ratni dnevnik koji je objavila izdavačka kuća Folio dobio izvanredne kritike, a predgovor je napisao tadašnji nemački ministar spoljnih poslova Joška Fišer. Mladen Vuksanović je rođen na Palama, a umro je 1999. u 57. godini, kao izbeglica, na Cresu, gde je radio kao noćni čuvar. Bio je reditelj i scenarista više zapaženih dokumentarnih filmova. Majka mu je bila katolkinja, a otac pravoslavac. Odbio je da radi na televiziji Radovana Karadžića. Do odlaska iz BiH bio je šikaniran, a za ljude koji su preuzeli televiziju u kojoj je radio rekao je "To su profesionalne ubice! Te laži i perverzije novinara nemaju dna!" Knjiga koju objavljujemo kao feljton prvi put je objavljena 1996. u Zagrebu (izdavač Durieux). Isti izdavač objavio je Vuksanovićevu knjigu “Taksi za Jahorinu”. Vuksanovićev Dnevnik sa Pala objavljujemo u obliku feljtona, kao podsećanje na užas koji se ne sme ponoviti