U kanjonu rijeke Gostović
Done37

Photo: thequeerfrontier

Usputna stanica našeg pakla

13. kilometar
austro-ugarske uskotračne pruge
u kanjonu rijeke Gostović
miris mente, čist i nevin zrak
tu smo došli na piknik
juli je, i još nisam vidio svjetlace
volim kad žmirkaju u mrkloj noći
leteći mini-fenjeri Majke prirode

13. kilometar
tu smo na pikniku
čudno je kako menta ovdje raste kao tepih
sitno vodeno bilje miriše opojno
tjera ti krv u obraze, zjenice su pulsirajuće zvijezde
djeca trčkaraju, nebo je blizu, na dohvat ruke
lopta bježi niz zeleni biljni pokrivač
sitna stopala tonu u močvarnu crnicu

13. kilometar
tu smo sretni, ako je sreća oslobođenost od viška misli
nikad prije nismo bili ovdje
pronašli smo ovo mjesto u turističkom vodiču
činilo se kao stvoreno za nas četvoro
igračke, hranu i knjige
da se od toga umijesi fin svemir razbibrige

13. kilometar
svijet se čini kao od šećerne vune
slatko je gdje god pogledaš
obronci načičkani borovima
rijeka koja gleda svoja posla
ako postoji ideal zagrobnog života, onda je ovo njegova preteča
probna serija onostranog hronotopa

13. kilometar
neću ga nikad zaboraviti
pokušavao sam, nije išlo
zazivanje Allaha i odsijecanje ljudskih glava
ovdje je išlo jedno s drugim
u kampu mudžahedina, u logoru za zarobljene srpske vojnike
u turističkom vodiču drukčije je pisalo
pravdala bi se slijepa porodica s piknika

13. kilometar
tu je ubijano u ime Allaha, onog koji nije rođen, i nije rodio
neko je prao ruke krvlju, neko je uzimao abdest krvlju
jedno je jasno: oni koji su ubijali u Njegovo ime
zaslužuju džehennemsku vatru, ako Pakao postoji
ubijeni će u Džennet, ako takav postoji
barem ovdje, na ovom mjestu
ja im otvaram ta vrata
skovana od riječi, pokrivam ih mentom; mekim, zelenim plaštom
nemoćan da ponudim drugu utjehu
papir može biti vatra
čak i čovjek začas postane buktinja
knjige gore na 451. Fahrenheitu
jedino su riječi vatrostalne
njima ne možeš odrubiti glavu.

Oceni 5