Blogging

Pokris 19 S

Kako su zajedno brali ruže, ako ga već nije voljela?

Klasik “Dođi da ostarimo zajedno” (u daljem tekstu DDOZ) je vjerovatno jedna od najljepših i najpoznatijih narodnih pjesama, a po mom mišljenju sigurno najbolja u repertoaru Šabana Šaulića. Teško je naći pjesmu koja bolje od nje radi ono što narodne pjesme uglavnom pokušavaju da urade, a to je da prenesu neku emociju na slušaoca, što ekstremniji efekat te emocije na njegove vene i inventar u kafani - tim bolje. Tu naravno mislim na one prave narodnjake, a ne na turbo folk smeće koje je toliko retardirano da i ne pokušava da prenese nikakvu emociju već samo slike golih žena i napucanih pozerčina sa tamnim naočalama koji voze bijesne aute i vataju se sa već pomenutim golim ženama koje uglavnom te pjesme i pjevaju

Aatk 37 S

Skupština stanara: Pod tačkom razno - agresija

Ako se iko pitao zašto je Nušić u svoje, a i u naše vreme bio onoliko popularan, treba da bar jednom poseti sastanak Skupštine stanara svoje zgrade. U stvari, tek na takvim sastancima biće vam jasno koliko smo svi u krivu kada se pravimo da ne znamo kako je propala ideja o demokratiji, kako je nastao fašizam, i kako je moguće da ljudi u savremenim nazovi liberalnim društvima pristaju na to da budu špijunirani i nadgledani

Filmske priče

Sons Of Denmark

Marko Stojiljković: Kad se terorizam i populizam slože

Od dva "lažna proroka" od polovine filma ostaje samo jedan, transformiran u zlo u ljudskom obliku. To samo po sebi nije problematično i dalja argumentacija nije ni potrebna: teroristi su bili i ostali marginalna pojava primamljiva samo određenim nevelikim grupama, dok populisti mogu mobilizirati veće mase

Slika u slici

Bela gradska buka: Bela gradska buka

Današnji gost XXZ magazina je mladi grčki fotograf Axel Atticus koji živi i fotografiše u Solunu. Fotografijom se bavi već sedam godina, a različite projekte objavljuje pod različitim imenima – poput “Axelatticus” ili “Theadventuresofastrangesoul” – što umetnika donekle odvaja od dela, i doprinosi neophodnom odvajanju od ličnosti iza objektiva. Najradije fotografiše noću, budući da tvrdi da ga svetla vode i pokazuju mu gde bi trebalo da gleda. Upravo zbog toga najviše pažnje obraća upravo na svetlo, ali i na boje, te kreira sanjive scenarije koji posmatrača odvajaju od realnosti. U procesu mu pomaže i Photoshop, budući da na prvi pogled dosadne scene ponekad uspeva da pretvori u prizore u koje vredi gledati. Atticus, ili Antony, kako mu je pravo ime, pristao je da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo svojih fotografija, a oni koji budu poželeli da saznaju više mogu to da učine na njegovom Blogu ili Instagram profilu.

Rastezanje Venere: Ždral pod maskama

Fotograf Ibrahim Aşar je današnji gost XXZ magazina, a prvo što ističe je da za njega fotografija nije stvar tehnike već estetike i svetlih boja filmova iz sedamdesetih godina prošlog veka. Rođen je u Turskoj, gde je još u detinjstvu stekao prve osnove za svoj budući rad i ljubav prema vizuelnim umetnostima. Kada je fotografija u pitanju, prvi uzori su mu bili Robert Mapplethorpe i Claude Cahun, a posebno odnos prema telima koja na fotografijama formiraju položaje koji podsećaju na antičke skulpture. Nakon toga su usledili i drugi, kao što su Martin Parr, Stephen Shore, Terry Eagleston, te su njihovi radovi bitno doprineli izgradnji onoga što će postati prepoznatljiv umetnički izražaj. Aşar priprema i svoju prvu izložbu, a sa čitaocima XXZ magazina deli deo svojih konceptualnih fotografija, te portreta. Oni koji budu poželeli da saznaju više mogu to da učine na njegovom Instagram profilu.

Retrovizor

Siuu 01 S

Siouxsie Sioux: Punkerica mačjih očiju

Tamnocrveni ruž, šiljasta, natapirana, crna kosa i izražena cat-eye šminka. Mlada Siouxsie Sioux diktirala je modne trendove glam, bandage i fetish stila otkad je prvi put počela izlaziti u londonske klubove 70-ih godina.

Termiti S

Vlado Simcich Vava: Termiti u mojoj kući

Pogledao sam iza sebe, siluete more glava bile su nestrpljive da se počne sa svirkom, zvižduci su počeli i prije nego li su poprimili epidemiološke razmjere svjetla su se ugasila. Laktovima smo se međusobno počeli drmusati u bubrege od uzbuđenja, a onda su Termiti zapržili Mama s razlogom se brineš! Divljali smo neobuzdano, ta imali smo petnaest godina, a oni su pjevali naše priče, ne o žudnji za mercedesima već o običnim tinejdžerskim mukama kojima smo bili izloženi