Lukovićevi dani

Retrr 08 S

Kako me je intervjuisao Bob Geldof

Od kraja sedamdesetih do sredine osamdesetih, moja glavna novinarska preokupacija bila je muzika, bez obzira na poreklo: domaća ili inozemna, svejedno. Posttitovski period nije bio naročito inspirativan što se politike tiče; živelo se lošije nego u vreme Maršala, ali se i dalje masovno išlo na godišnje odmore na Jadran, putovalo se bez problema u inostranstvo, crveni pasoš je otvarao sva vrata, bez viza i dodatnih provera. Tadašnja SFRJ se pomalo klimala, ali niko normalan nije verovao u katastrofalan ishod, naprotiv. Muzika svih boja i žanrova bila je opijum za najšire narodne mase – od Lepe Brene i njenih stadionskih koncerata do grandioznih turneja Zdravka Čolića i Bijelog dugmeta. Trajalo je to sve do fatalne 1987. kad se „dogodio narod“ na čelu sa Slobodanom Miloševićem; muzike više nije bilo, ostali su samo Odjeci i reagovanja. Negde između, Jugoslavija je postala Meka za mnoge svetske bendove; još 1976. u Zagrebu su The Rolling Stones održali spektakularni koncert, da bi se u godinama koje dolaze domaćoj publici predstavili Talking Heads, Gang Of Four, Human League, Dire Straits, Iron Maiden – spisak je neiscrpan. Kako sam u to vreme često putovao u London, dogodilo se da sam imao priliku da vidim i svašta pitam mnoge svetske rock zvezde. Nešto od tih uspomena ostalo je u ličnim foto arhivama koje ćemo otvarati u nekoliko nastavaka. Da se još jednom setimo bolje prošlosti!

Retrr 04 S

Spandau Ballet: Ukradena uspomena

Od kraja sedamdesetih do sredine osamdesetih, moja glavna novinarska preokupacija bila je muzika, bez obzira na poreklo: domaća ili inozemna, svejedno. Posttitovski period nije bio naročito inspirativan što se politike tiče; živelo se lošije nego u vreme Maršala, ali se i dalje masovno išlo na godišnje odmore na Jadran, putovalo se bez problema u inostranstvo, crveni pasoš je otvarao sva vrata, bez viza i dodatnih provera. Tadašnja SFRJ se pomalo klimala, ali niko normalan nije verovao u katastrofalan ishod, naprotiv. Muzika svih boja i žanrova bila je opijum za najšire narodne mase – od Lepe Brene i njenih stadionskih koncerata do grandioznih turneja Zdravka Čolića i Bijelog dugmeta. Trajalo je to sve do fatalne 1987. kad se „dogodio narod“ na čelu sa Slobodanom Miloševićem; muzike više nije bilo, ostali su samo Odjeci i reagovanja. Negde između, Jugoslavija je postala Meka za mnoge svetske bendove; još 1976. u Zagrebu su The Rolling Stones održali spektakularni koncert, da bi se u godinama koje dolaze domaćoj publici predstavili Talking Heads, Gang Of Four, Human League, Dire Straits, Iron Maiden – spisak je neiscrpan. Kako sam u to vreme često putovao u London, dogodilo se da sam imao priliku da vidim i svašta pitam mnoge svetske rock zvezde. Nešto od tih uspomena ostalo je u ličnim foto arhivama koje ćemo otvarati u nekoliko nastavaka. Da se još jednom setimo bolje prošlosti!

Bolja prošlost

Aabo 03 S

Opasna američka muzika: radile makaze, padali šamari

Tradicionalno sumnjičavo prema jazzu - koji je tretiran kao leglo zapadnjačke zavere u kojuje prste umešala CIA – socijalističko društvo je, teoretski i praktično, pokušavalo da drži uzde nad ovom vrstom muzike, služeći se stavovima i ideološkim platformama za čije su provođenje u život bili odgovorni napredni i poslušni omladinci. Često su ugledni muzičari iz Udruženja bili pozivani na sastanke raznih ideoloških komisija gde je sa njima raspravljano o uticaju džeza na mase i mogućnosti da se on uključi u nov socijalistički život: „Obično je to značilo da prihvatamo šablone koje su nam nudili. Predlagali su nam da pravimo šlagere sa soc-realističkim temama, o traktoru, radnicima u fabrici, zadrugama. Nudili su nam, recimo, Zogovićeve tekstove na koje bismo trebali da kalemimo popularne melodije. Apsurdno!”

Aresda 01 S

Bojan Adamič, buntovnik bez saksofona

Prva publika bili su partizani. Bojan Adamič „zarazio''je džezom prekaljeno ratno-političko rukovodstvo, svesno i ponosno da ima vrlo dobar vojni orkestar. Između dve ofanzive, srećnici su mogli da slušaju i džez. Posle rata, UDBA je hapsila džez-publiku. „Svinjska muzika", reče jedan. „Buržoaski mamac", reče treći. Svirao se valcer, ruska pesma, polka... Kad je sa Rusima puklo, prešlo se na „evergrin" i narodni melos. ,,E, sviraću džez makar me poslali u Albaniju", zakleo se Adamič. U Albaniji je takođe pokušao da svira džez. Komesar Sovjetskog Saveza dozvolio mu je i rok-en-rol. „Davaj rok! Davaj rokenroler!", vikala je vaspitana ruska omladina. Bojan Adamič je toliko voleo taj džez, da je zbog njega otišao u partizane, a danas, kao pravi Slovenac pluralističkog duha, kaže: „Zašto bi svi pevači morali da imaju lep glas?" I ništa mu ne mogu… (P.S. Ovo je uvod iz knjige “Bolja prošlost” za priču o Bojanu Adamiču. Razgovor sa Adamičom autor je uradio 1989. godine; Bojan Adamič je umro 3. novembra 1995. godine)

Tako je govorio Luković

Sshow 03 S

XXZ podcast: Godine raspada - Hall of Fame

Nakon "Bolje prošlosti" na red dolaze, sasvim logično, "Godine raspada", još jedna Lukovićeva knjiga, potpuno drukčija od prethodnih. U današnjoj epizodi razgovaramo o tome kako je nastala, ko su njeni junaci i šta je Lukovića iz dana u dan navodilo da se sa njima obračunava, ismeva ih, neretko čak i pišući iz njihove perspektive

Jlis 01 S

XXZ podcast: Dnevnik jedne ljubavi

Ove godine obeležava se pola veka od izlaska "Dnevnika jedne ljubavi" Josipe Lisac, kultnog albuma jugoslovenske diskografije. "Dnevnik jedne ljubavi" objavljen je 28. februara 1973, a i 50 godina kasnije zvuči inovativno i moderno

Ćorava kutija

Mape

Iz "Ćorave kutije": Karadžićeve mape za ceo svijet

Septembra 1993. objavljena je knjiga „Ćorava kutija“, zbirka Lukovićevih kolumni iz nedeljnika „Vreme“, u izdanju „Vremena knjige“. Nakon 26 godina od pojavljivanja ove knjige, mnogo toga je danas ostalo isto: jezik mržnje, političko ponašanje, propaganda, obračuni i kampanje, mentalni narativ, opsednutost teritorijama a ne ljudima, rusofilstvo i busanje u nacionalna prsa. Budući da se knjiga pojavila usred rata, mnogi van Srbije nikad nisu ni čuli za nju; u našem XXZ magazinu ćemo je lagano feljtonizovati, uz podsećanje na glavne junake/ludake od kojih smo mnoge, nažalost, zaboravili

sarajevo

Sarajevski mjuzikl: "Kutak za raketni trenutak"

Septembra 1993. objavljena je knjiga „Ćorava kutija“, zbirka Lukovićevih kolumni iz nedeljnika „Vreme“, u izdanju „Vremena knjige“. Nakon 26 godina od pojavljivanja ove knjige, mnogo toga je danas ostalo isto: jezik mržnje, političko ponašanje, propaganda, obračuni i kampanje, mentalni narativ, opsednutost teritorijama a ne ljudima, rusofilstvo i busanje u nacionalna prsa. Budući da se knjiga pojavila usred rata, mnogi van Srbije nikad nisu ni čuli za nju; u našem XXZ magazinu ćemo je lagano feljtonizovati, uz podsećanje na glavne junake/ludake od kojih smo mnoge, nažalost, zaboravili