Blogging

Pokris 19 S

Kako su zajedno brali ruže, ako ga već nije voljela?

Klasik “Dođi da ostarimo zajedno” (u daljem tekstu DDOZ) je vjerovatno jedna od najljepših i najpoznatijih narodnih pjesama, a po mom mišljenju sigurno najbolja u repertoaru Šabana Šaulića. Teško je naći pjesmu koja bolje od nje radi ono što narodne pjesme uglavnom pokušavaju da urade, a to je da prenesu neku emociju na slušaoca, što ekstremniji efekat te emocije na njegove vene i inventar u kafani - tim bolje. Tu naravno mislim na one prave narodnjake, a ne na turbo folk smeće koje je toliko retardirano da i ne pokušava da prenese nikakvu emociju već samo slike golih žena i napucanih pozerčina sa tamnim naočalama koji voze bijesne aute i vataju se sa već pomenutim golim ženama koje uglavnom te pjesme i pjevaju

Aatk 37 S

Skupština stanara: Pod tačkom razno - agresija

Ako se iko pitao zašto je Nušić u svoje, a i u naše vreme bio onoliko popularan, treba da bar jednom poseti sastanak Skupštine stanara svoje zgrade. U stvari, tek na takvim sastancima biće vam jasno koliko smo svi u krivu kada se pravimo da ne znamo kako je propala ideja o demokratiji, kako je nastao fašizam, i kako je moguće da ljudi u savremenim nazovi liberalnim društvima pristaju na to da budu špijunirani i nadgledani

Slika u slici

Hakki Ceylan: Kamila koja se napila senke

Današnji gost XXZ magazina, fotograf Hakki Ceylan, fotografijom je počeo da se bavi još 1989. godine, kada je kupio svoju prvu Zenit kameru. Još od tada ga najviše interesuje crno-bela fotografija, budući da se senke u takvom okruženju najbolje igraju, te ističu kontekst i prostore kroz koji subjekti samo prolaze, ili u njima ostaju. Putovanja su mu omogućila da u svoj rad uplete tradicije različitih naroda, te ih posmatraču približi kroz nepretenciozne, te ukusno komponovane prizore. Iako situacije izgledaju kao mimoilaženje tela u prostoru, atmosfera ukazuje na dublje odnose koji se ponavaljaju i izvan fotografisanih scena. Ceylan je pristao da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo svojih fotografija, a oni koji budu poželeli da saznaju više mogu to da učine na njegovom web-sajtu ili Instagram profilu.

Priče iz Istočne Afrike: Deca iz naroda Suri

Surma, ili Suri, je etnička grupa iz Istočne Afrike koja živi polunomadskim načinom života, i uglavnom boravi u šumama u jugozapadnoj Etiopiji. Govore Suri jezikom, a na nekoliko dijalekata, uključujući tirma i chaide. Današnji gost XXZ magazina, fotograf José Beut, proveo je neko vreme sa pripadnicima ovog naroda, te napravio seriju portreta koja ne donosi samo lica, već i nagoveštaje o slobodi i umetnosti. Crtanje po koži, formiranje oblika uz pomoć ožiljaka, te prstenovi kojima pripadnice ovog naroda šire donju usnu, deo su bogatog nasleđa. Najznačajnija je, tvrdi fotograf, dekoracija tela, te cvetni motivi kojima se pripadnici Suri narod uče od najranijeg detinjstva. Fotograf je do doline reke Omo stigao 2015. godine, te imao priliku da provede neko vreme sa različitim plemenima iz ove oblasti - Hamer, Karo, Dassanech i Erbore. O etničkoj grupi Surma saznao je tek po povratku iz Afrike, a njihova ga je umetnost dekoracije tela toliko fascinirala da se u oktobru 2016. vratio u glavni grad Etiopije - Addis, te nakon toga proveo tri dana u putu kako bi stigao do oblasti Kibish u kojoj živi narod Suri. Beut je pristao da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo portreta, a oni koji budu poželeli da saznaju više mogu to da učine na njegovom web-sajtu ili Instagram profilu.

Dva Marka o jednom filmu

Rocc 05 S

Marko Stojiljković: Više mjuzikl, manje biografska drama

Pohvalno je takođe i što film ne beži od seksa i protagonistinu seksualnost ne tretira u rukavicama (zbog čega je Bohemian Rhapsody, recimo, pao na ispitu iskrenosti) jer je upravo seksualnost i način na koji ju je Elton John nosio nešto integralno za njega i kao umetnika i kao čoveka

Rocketman2

Marko Njegić: Boemska fantazija Eltona Johna

Koliko god na prvu loptu usporedivi, 'Rocketman' i 'Bohemian Rhapsody' su drukčiji pop-rock 'biopicovi'. Krilatica 'Rocketmana' glasi 'based on a true fantasy'. Dakle, utemeljeno na istinitoj fantaziji, ne priči. Tako se režiser Fletcher ogradio da sve što vidimo u filmu ne mora nužno biti istinito, već (jest) dijelom plod maštarije, iluzije, možda i tlapnje, a 'Rocketmana' je, nastavno na to, pozicionirao više kao mjuzikl, ne glazbenu dramu

Retrovizor

Termiti S

Vlado Simcich Vava: Termiti u mojoj kući

Pogledao sam iza sebe, siluete more glava bile su nestrpljive da se počne sa svirkom, zvižduci su počeli i prije nego li su poprimili epidemiološke razmjere svjetla su se ugasila. Laktovima smo se međusobno počeli drmusati u bubrege od uzbuđenja, a onda su Termiti zapržili Mama s razlogom se brineš! Divljali smo neobuzdano, ta imali smo petnaest godina, a oni su pjevali naše priče, ne o žudnji za mercedesima već o običnim tinejdžerskim mukama kojima smo bili izloženi

divas

Split '99: Festivalska koncepcija – bez koncepcije

O nagradama je izlišno raspravljati jer su one bile poznate već prije nekoliko mjeseci. Pitanje je samo jedno: je li ovo taj Splitski festival i u kakvom je glazbenom rodu ono što smo slušali tri večeri s nekadašnjim profilom Splita? Saša Lukić, direktor Festivala zaslužuje pohvale, dok je umjetnički direktor Nenad Vilović dobio dovoljno vrlo jasnih signala da bi u interesu Festivala, koji će iduće godine proslaviti 40. obljetnicu, trebao odstupiti. Po mogućnosti već jučer!