Dalmacija u mom oku

Aakarr 05 S

Stanko Karaman: Pola stoljeća crno-bijele prošlosti

Nije pretjerano reći: u monumentalnoj monografiji "Od kolijevke do Hajduka", umirovljeni fotoreporter "Slobodne Dalmacije" i nekadašnji sportski izvjestitelj dopisništva „Vjesnika“ u Splitu, zabilježio je sve spomena vrijedno: najveće face, najveće događaje, obišao ama baš sva obalna mjesta i gradove, Zagoru i otoke, zavirio pod svaki kamen, svjedočio tranziciji zavičaja koji je živio od mriže i motike u turističku meku. Pa, onda svi ti splitski festivali na kojima je Karaman vrebao zvijezde i zvjezdice u usponu i na zalasku karijere. Potom, Mate Parlov u mudantama, na vaganju pred odlučujući meč, Tina Turner na Gripama... sve su to portreti oko kojih će se sigurno tiskati na izložbama koje će Karaman organizirati u razdoblju što je pred nama

Kovva 01 S

Fotografije koje ispisuju historiju: Od kolevke do Hajduka

Umirovljenom fotoreporteru “Slobodne Dalmacije” Stanku Karamanu pošlo je za rukom nemoguće – uspio je pola stoljeća Dalmacije "spremiti" između korica u raskošnoj monografiji "Od kolijevke do Hajduka". Prošetao nas je objektivom i perom od loze i maslina do zimmer freia, pa ratnih i prvih poratnih godina - natrag, u rikverc, jer se od furešta (još) nije dalo živjeti. Redovno je pratio Splitski festival i ostavio nam čarobne fotografije: mlađahni Oliver s onim svojim naočalama s "debelim lentama" u vrijeme kad je otpjevao "Galeba", Mišo Kovač i Zdenko Runjić bez svojih prepoznatljivih brkova, boem Toma Bebić - duša Dalmacije… Mlađi će vidjeti kakvu je modu i frizuru furao legendarni Đorđe Peruzović, i kako je na početku karijere izgledala Severina. Nostalgičari će doći na svoje kad ugledaju barba Luku Kaliternu, Malog Napoleona - Tomislava Ivića, zabrađenog Iku Buljana, jednu od najvećih nogometnih ikona Hajduka i Hamburga svih vremena. Naravno, kao čovjeku koji se i u privatnom životu dugo bavio sportom, glavne su mu profesionalne preokupacije vezane uz "balun"; nogometni i košarkaški. Kamerom i perom stari nas lisac vodi kroz najbolje godine Hajduka. Posebno je dobro zabilježio uspjehe zlatne Ivićeve generacije; a onda i Jugoplastike, one Maljkovićeve, Tonijeve, Rađine..., koja se slavodobitno tri puta uspela na krov Europe. Predstavljanje monografije koja se klanja vječnosti Dalmacije i njezinih simbola – Hajduka, Smoje, Pjace i Rive – bit će organizirano diljem Hrvatske, a možda i u dijaspori, jer Karaman je na Facebooku okupio na tisuće vjernih poklonika koji se od prvih objavljenih "slika" na internetu upisuju na listu onih koji je žele imati na kantunalu, baš kao što su nekad u Dalmaciji pokraj uzglavlja držali Kačićevu "pismaricu". * Redakcija XXZ magazina posebno se zahvaljuje gospodinu Stanku Karamanu na ustupljenim fotografijama

Na ušću Save i Dunava

Jolandd 01 B

Hodam sad kao zombi: Beograd za domaće strance

Predali smo se. Priznali – nepripremljeni smo, izgubljeni. Bivši, ovde ili bilo gde u svetu. Neki od nas su se vezali za sada prastaru pesmu „Hodam kao zombi“. Mnogi su za sitnu nadoknadu sami sebe prodali melanholiji, dok ona neočekivano, umesto opijumske utrnulosti progovara strašću bunta, glasnim bolom, koji nije ništa drugo do posledica ljubavi

Aaretr 16 S

Pogled na glavni grad: Blistavi izlog zapuštene radnje

Ako se Srbija i dalje bude ovako neravnomerno razvijala, onda ona neće biti uređeno društvo moderne države, već najobičnija majmunara. Onda će naši životi biti donkihotski melanholični i smešni, a pobuna uzaludna poput Samijeve. Ipak, jedno se mora priznati: Sami je bio naturalizovani Beograđanin, ali palančanin ni jednog trenutka. Ako bih mogao da se ičemu nadam, voleo bih da budem otvorenog duha, svetski čovek, na način na koji je on bio svetska šimpanza

Priče iz susjedstva

Apop 02 S

Slobodan Jovanović: Oslobođenje i ujedinjenje vaskolikog srpstva

Veselin Čajkanović i Svetozar Marković su pisali da je srpsko pravoslavlje bilo veliki “kočničar”, prvo duhovne, a onda i ekonomske emancipacije srpske nacije. Možda će se Srbija u današnje vrijeme ekonomski emancipovati, ali uticaj SPC do danas i danas, a očigledno i ubuduće, ostaje najveća prepreka duhovnom preporodu i stvaranju moderne srpske nacije. Otuda i ne čudi ponašanje njenih velikodostojnika i izjave koje slušamo i danas i posljednjih tri decenije. SPC je, ništa drugo, do produžena ruka velikosrpske ideologije, koja je toliko utemeljena u njoj da prečesto postaje njen najradikalniji zagovornik. Nije daleko od istine da, što je njen uticaj veći u narodu, to su veće mogućnosti za tragične posljedice. To smo već imali priliku da se uvjerimo u bližoj prošlosti

Sarajevo logor Jevreji

Jasmin Agić: S Davidovom zvijezdom na rukavu

Ogromna je bila Jakobova zbunjenost onog dana kada je pročitao u novinama državni proglas u kojem se nalagalo da svi građani nove zemlje, židovskog porijekla, obavezno moraju na rukavu kaputa nositi prišivenu žutu Davidovu zvijezdu i da će svako nepoštivanje odredbi iz proglasa biti strogo sankcionirano. Jutro poslije objavljivanja proglasa Jakob je na posao došao s Davidovom zvijezdom zašivenom na rukavu kaputa. U kancelariji je tog dana bio tiši nego uobičajeno, ali pomalo rastresen i nemiran. Na povratku kući hodao je nesigurnim i brzim korakom, oborene glave, nastojeći se kretati uličicama i čikmama koje su u to doba bile puste

Sound of music

Viny 02 S

Život na 33 obrtaja: Longplejka moje prošlosti

Svaku svoju ploču sam žigosao svojim inicijalima, ispisujući ih na unutrašnjoj strani omota. To je bila zaštita moje svojine. Nešto kao osiguranje. U pola noći sam znao koliko imam ploča, koliko domaćih izvođača, koliko stranih. Stalno sam ih dodirivao, premetao po rukama, peglao najlon u kom je počivala ploča, jer se zbog nestručnog rukovanja najlon nagužva u omotu. Brojao bih ploče kao da će broj narasti preko noći

Alpll 05 S

Paul McCartney: Život poslije Beatlesa

Novi studijski album “Egypt Station” svjedoči da su McCartneyjeva muzikalnost, harmonijski instinkt i zarazna energija ostali netaknuti sve do danas. U gotovo sat vremena glazbe McCartney je – ne prepuštajući ništa slučaju – ugradio doslovno sve u formulu potrebnu za globalni uspjeh: vlastito prepoznatljivo autorsko pismo na tragu kasnih Beatlesa, moderna produkcijska rješenja, dopadljivost namijenjenu masovnoj radijskoj publici, jedan ili dva eksperimenta te konceptualni dizajn koji se reflektira već u naslovu "Egypt Station"