Frame by Frame

Gunza 01 S

Željko Stojanović: Photo-tribute to Jimi Hendrix

Opsednut pjesmom “Hey Joe”, te stihom “where you goin' with that gun in your hand”, fotograf Željko Stojanović kupio je davno plastičnu pištolj-igračku, made in China, naravno. U različitim raspoloženjima, tretirajući plastičnu igračku kao temu i objekat – Stojanović je u dve godine povremeno fotografisao pištolj koji je prolazio kroz različite transformacije, dobivajući svaki put novo ime: gun koji nestaje, lažljivi,republikanski gun, demokratski gun, gun Pinokio, zlatni gun, Trump gun… ili gun koji puca. Umjesto rečima, Željko Stojanović je reagovao gun-photo komentarom. Uz nezaboravne Hendrixove stihove: Hey Joe, I said where you goin' with that gun in your hand, oh I'm goin' down to shoot my old lady You know I caught her messin' 'round with another man I'm goin' down to shoot my old lady You know I caught her messin' 'round with another man And that ain't too cool Huh, hey Joe, I heard you shot your mamma down You shot her down now Hey Joe, I heard you shot your lady down You shot her down in the ground, yeah Yeah Yes, I did, I shot her You know I caught her messin' round, messin' round town Yes I did, I shot her You know I caught my old lady messin' 'round town And I gave her the gun And I shot her Alright

Kravan 02 S

Jure Kravanja: Kroz opustošene livade, plaže i utrine

Jure Kravanja je rođen u mestu Celje u Sloveniji 1960. godine, da bi 1984. završio sociologiju i pedagogiju, dok se za fotografiju zainteresovao nešto kasnije. Kada se prihvatio kamere bio je u četrdesetim godinama života, te se tako pridružio porodici primera u okviru koje funkcionišu i rade pojedinci i pojedinke koji dokazuju da nikada nije kasno za ostvarivanje sopstvenih potencijala. Hobi je brzo prerastao u strast, pa i u način života. Njegove fotografije uglavnom prikazuju apstraktne momente, arhitektonske detalje, te pejzaže koji često promaknu običnom oku. Kravanja ima osećaj za hvatanje savršenih momenata u vremenu i prostoru, a uz pomoć jednostavnih efekata, te jednostavnosti koja često ostane zapostavljena.

Priče iz susjedstva

Naučna fantastika

Darko Macan: Ne pitaj me zašto volim naučnu fantastiku

Sve što sam oduvijek želio pisati bila su sranja, samo malo bolja. Pod sranjima podrazumijevam, dakako, šund-literaturu, žanrovsku, štivo s kioska, ali može i u tvrdim koricama, ako je serijsko. Nobelova nagrada za literaturu dojmila me se (iako ne više nego bilo koja druga; u životu mi se nije dogodilo da sam čuo za nagradu za koju ne bih istog trenutka držao kako je trebam dobiti), no manje od činjenice da je Agatha Christie napisala osamdeset romana. Nobelovu nagradu, uostalom, daju ti više od jednom samo ako se nasmrt ozračiš, dok je osamdeset romana ipak osamdeset romana. Možda nije svaki od njih "Na Drini ćuprija", ali ih barem ima dovoljno za omanju ćupriju

Mostarr3

Faris Begović: Ma gdje ću na onu stranu, da me neko ubije?

Bulevar, ulica, presječena visokim zidom sa žicama na vrhu, osim saobraćajnog, nema veći značaj. Na njemu se nalaze samo Gradska vijećnica i poznata zgrada Gimnazije Mostar. Na slikama, ni u realnosti, zida nema. Njega ćete naći u mislima i razmišljanjima mnogih ljudi u Mostaru

Knjigom na knjigu

Hugo Boss

Igor Marojević: Hugo Boss na putu u Zemun

Naš poznati pisac Igor Marojević nedavno je boravio u Barseloni gde je potpisao ugovor za objavljivanje na španskom jeziku svog romana „Parter“, premijerno publikovanog u Laguni 2009. godine. Vlasnik izdavačke kuće H20 Đoakin Ruis Miljet, koji je prvi objavio jednu od autorovih knjiga na kasteljanskom, odlučio se na obnavljanje saradnje sa Marojevićem nakon što je opsežan odlomak romana u prevodu Laure Boigas, koja je prevodilac celokupne knjige, štampan u uticajnom meksičkom časopisu „Luvina“ čiji izdavač je Univerzitet Gvadalahare. U vezi sa prevodima u časopisima, značajan deo Marojevićevog romana „Šnit“ pojaviće se na poljskom, u uglednom „Elewatoru“, u prevodu Dorote Jovanke Ćirlić, a nakon cele studije teoretičarke dr Sabine Gjergjel o Marojevićevoj “Majčinoj ruci” u časopisu “Studija literaria” krakovskog Jagjelonskog univerziteta. Prevodi se verzija “Šnita” objavljena u zagrebačkom “Knjigomatu” 2014, sa značajnim promenama u odnosu na Laguninu iz 2007, pa tako donosimo ovom prilikom poglavlja koja nisu uključena u srpski izvornik. U isto vreme, autorova knjiga „Beograđanke“ već se transformiše na slovenački u izvedbi pisca Jurija Hudolina i režiji kultnog izdavača „Litera“, a uskoro na istom jeziku sledi ceo tematski blok o Marojevićevom stvaralaštvu u ljubljanskom časopisu “Apokalipsa”. Pomenuta hit-zbirka priča nedavno se pojavila na mađarskom u izdanju „Foruma“ i vrlo je primećena zahvaljujući, između ostalog, Marojevićevim nastupima na budimpeštanskom Sajmu knjiga.

Venedikt Jerofejev

Ruska Odiseja: "Moskva-Petuški" Venedikta Jerofejeva

Počela su se tiskati djela disidenata i nepoćudnih autora. Tako se i „poema“ Moskva-Petuški probila na svjetlo dana: najprije u skraćenoj verziji u časopisu „Trezvost i kul'tura“, potom u književnom almanahu „Vest'“ a 1989. godine i kao „prava“ knjiga u izdavačkoj kući Prometej. Jerofejev je, dakako, bio presretan i sugerirao je da se knjiga prodaje po 3 rublja i 62 kopjejke, koliko je koštala boca votke. Uslijedila su brojna izdanja u zemlji i inozemstvu. Iz precizne bibliografije, koju je izradio piščev prijatelj Igor Avdijev, dade se razabrati da je Moskva-Petuški prevedena na sve važnije jezike u svijetu. Kad je Venedikt Jerofejev umro 1990. godine, svi smo u nekrolozima pisali da je umro klasik, iako sovjetski tisak Venjičku gotovo da i nije spomenuo

Druga obala

Antifašistički front žena

Mila Bajalica: Mi sada imamo svoje Klare Cetkin!

Prenosimo razgovor koji je novinarka Radmila Radojković 1986. godine vodila s Milom Bajalicom, novosadskom učiteljicom, učesnicom revolucionarnog međuratnog ženskog pokreta, komunistkinjom, partizankom, AFŽ-ovkom i poslijeratnom organizatoricom i rukovoditeljicom službi i organizacija za prosvjetna i socijalna pitanja. Osobito su dragocijena i zanimljiva njezina sjećanja vezana uz organizacijsku infrastrukturu međuratnog ženskog pokreta i usmjerenost članica KPJ prema radu sa ženama na selu, kao i njezino iskustvo Narodnooslobodilačke borbe. Jednako inspirativna jest i Milina oštra marksističko-feministička kritika položaja žene u samoupravnom socijalizmu poslijeratne Jugoslavije, u čijem je političkom životu aktivno sudjelovala