45 okretaja za sreću

Kupovali smo nekoć te singlove jer nismo imali para za longplejke ili zato jer pjesme na singlovima nisu bili na albumima (o da, kupio sam singl Dugmeta Bitanga i princeza samo zato jer je na B-strani bila neobjavljena live verzija pjesme Dede bona sjeti se, de tako ti svega) ili zato jer nismo bili sigurni da će pjesme na singlovima zaista završiti na kasnijim albumima.

I sad nam je drago da ih imamo. Sve onako pucketave, ali s unikatnim omotima i sažetim uspomenama na bolju prošlost i nasmijanije verzije nas samih.

Nerijetko bih kupio neki singl samo zato jer je Petar Luković napisao da valja u „Džuboksu“. U to doba glazba nije bila nadohvat uha, trebalo je tražiti puteve do nje, na radiju, u diskotekama, u rijetkim TV emisijama, no najviše bezvučno – u omladinskoj štampi ili u „Džuboksu“!

Pa što ako neki singl nisam čuo – ako je Luković napisao da je dobar (a jednom, vjerovali ili ne, za svih šest domaćih singlova je napisao da su sjajni!), bio je to garantni list da ušteđevinu umjesto na sendvič ili burek na velikom odmoru u školi, potrošim na preporučeni singl.

I ne samo to, još se danas sjećam Lukovićevih rečeničnih vratolomija kojima je opisivao relevantnost singlova. Dan-danas se sjećam kako se iščuđavao kako je Milić Vukašinović riječ ćeif rimovao s kraticom OK, a recenzija jednoga singla Đorđa Balaševića stala je u jednu rečenicu: „Izašao je novi singl Đorđa Balaševića“.

Bilo mi je žao da nisam uspio pročitati sve njegove recenzije o singlovima; jednostavno, zbog različitih okolnosti nisam uspio nabaviti sve brojeve „Džuboksa“ u kojima je on recenzirao singlove. Ipak, igrom slučaja, služio sam JNA s velikim Mihajlom Pantićem koji je bio toliko oduševljen mojom strašću za glazbom da mi je odlučio darovati svoju kolekciju svih brojeva „Džuboksa“. Ušao je u bračne vode, kućio se, pa nije bilo mjesta za kolekciju.

Srećom, moja drvarnica u Rijeci i dalje čuva tu kolekciju gdje se ponajbolje jugoslavenske recenzije singlova i dalje vrte na 45 okretaja.