Pitalica: Marina Krleža, spisateljica i urednica portala Seksoteka
marina krleža

Photo: Ivan Brezovec

Ako svi krenemo od sebe, možemo stvoriti prekrasan svijet

Marina Krleža stoji iza portala Seksoteka, prvog regionalnog online i offline projekta koji temi heteroseksualnosti i biseksualnosti pristupa na edukativnom nivou. Ova hrabra dama o svom čedu kaže: "Javnosti se trudimo pružiti kvalitetne znanstvene i umjetničke tekstove, što je začinjeno zanimljivim događajima poput Seksotinova (Valentinova na kojem čitamo vlastitu erotsku poeziju i prozu) te javnim progovaranjem kroz intervjue, tribine i slično. Također smo prvi hrvatski projekt koji uskoro pokreće biblioteku isključivo erotske i pornografske književnosti. Cilj nam je modernim, altruističnim i kulturnim pristupom razbiti mitove o seksualnosti. Približavamo se ljudima neovisno o njihovoj dobi i stručnoj spremi jer za seks i seksualnost važna je isključivo energija. Imamo pratitelje koji nam se svakoga dana sve više otvaraju, koji su voljni učiti o sebi, tolerirati druge te zajednički stvarati bolje i modernije društvo". Pored toga, Marina stiže još mnogo toga. U poslu se trenutno bavi digitalnim marketingom gdje može izraziti svoju kreativu i veliko zanimanje za informatičku tehnologiju. U slobodno vreme voli pročitati dobru knjigu i veliki je konzumator glazbe, kako kaže. Deset je godina, naime, provela u radu na radiju kao spiker, muzički urednik, tehničar i DJ. Uz to se bavi sportom; nekad je to bila teretana, insanity, trčanje, košarka, odbojka i svašta nešto, danas su to yoga, pilates i najdraži joj - tenis. 

1) Zašto pišeš?
Pisanje oslobađa. Vodi vas u predjele psihe i duha kamo u stvarnosti niste uvijek voljni otići ili naprosto nemate mogućnosti. Kako sam starija, u mojim prozama i poeziji sve je više sreće i hedonizma jer se zalažem za to da bi književnost trebala biti mjesto pozitive i slatkog utočišta. Osobno mi je takvu literaturu draže čitati jer nas život ionako svakodnevno šamara dovoljnom količinom problema pa ih osobno ne želim nalaziti i u književnosti. Zato u posljednje vrijeme najviše pišem erotsku prozu i poeziju, a tu je i moja kolumna Seksurbacije.

2) Koji bi superheroj volela da budeš?
Super pitanje koje mi nikad nitko nije postavio. Kao klinka, s mlađim bratom voljela sam crtić Sport Billy. Billy bi u svakoj kriznoj situaciji iz svog „super-saka“ izvukao neku korisnu stvarčicu da bi nekome pomogao. Voljela bih uvijek u svojoj torbi imati pravu stvar za onoga kome treba riješiti neki problem. U životu volim biti efikasna i praktična.

3) Da je sutra smak sveta, a da danas može da ti se ispuni želja, šta bi izabrala? A da nije izbegavanje smaka sveta!
Voljela bih da svi na svijetu postanu najbolja i najljepša verzija sebe te da umru vraćanjem u najsretniji trenutak koji im se u životu dogodio. Veliki sam pacifist, hedonist i filantrop. Moje želje za čovječanstvo nekome su vjerojatno utopističke i idealističke. Ja pak vjerujem da, ako svi krenemo od sebe, možemo stvoriti prekrasan svijet. Tome će čovječanstvo itekako težiti u budućnosti.

4) Da možeš da biraš sledeći život, šta bi izabrala i zašto?
Možda zvuči skromno, ali bila bih ovo što jesam. Uvijek kažem da sam rođena prerano jer mi je budućnost draža i impresivnija od prošlosti. Vrlo rado bih se vidjela u budućem svijetu kojem mentalno i lifestyleom pripadam. Moj roman Žena robot sadrži eugenistički dio u kojem glavna junakinja Eva upoznaje svog klona iz budućnosti kao unaprijeđenu verziju sebe.

5) Da možeš da se vratiš u prošlost, koja bi istorijska ličnost bila i zbog čega.
Mislim da bih bila Kleopatra. Oduvijek mi se sviđala njezina smjelost uživanja neovisno o društvenim konvencijama. Harem muškaraca samo za mene čini mi se poput savršenstva iz najluđih snova i maštarija.

6) Šta je za tebe smisao života?
Od kad znam za sebe, u svemu sam edukator. Ukazujem ljudima na trendove koji dolaze, a koji sadržavaju znanje i zabavu. Smatram da je smisao našeg života na zemlji konstantno učiti i spoznavati sebe, ali ujedno i uživati u životu, u divnim malim stvarima, u upoznavanju novih ljudi bez imalo srama i straha. Sve to kako bismo postajali bolja verzija sebe te mogli umrijeti s mišlju da smo proživjeli sve što smo htjeli.
Materijalne stvari nikad nisu bile moj đir. S novcem ne znam ni kad ga imam premalo, ni kad ga imam previše. Važno mi je da mogu samostalno zarađivati, plaćati stan i režije. Ako to imam, do sreće mi je lako doći. Usrećuju me dobri i kreativni ljudi te konstantno učenje nečeg novog.

7) Da možeš da budeš supotan pol, kako bi izgledala?
Jako bih voljela da sam se rodila kao muškarac. Muškarci me intrigiraju jer im je ipak lakše s obzirom na to da već dugo živimo u patrijarhatu. Također me, kao frojdovku, fasciniraju zbog one stvari koju osobno nemam, a na koju me pomisao uzbuđuje. Ako bih mogla birati izgled, odabrala bih biti nešto poput Clivea Owena. Plave oči, tamna kosa, karizmatično lice, srednje dlakav torzo i dublji glas. Osvojio me ulogom u filmu „Closer“ koja mi je jedna od najseksi muških uloga u filmu ikad.

8) Kad bi mogla ponovo da oživiš neki trenutak iz svog života, koji bi to bio i zbog čega?
Ne živim za prošle trenutke. U većoj mjeri živim za buduće jer se život trudim neprestano unapređivati. Najdraže mi je biti u spokoju sa sobom. Kad imaš posao koji voliš, kad sama zarađuješ za život, kad ni o kome ne ovisiš, kad nemaš kredite ni minuse i kad si voljna otići kamo i s kim želiš, to je nešto što nema cijenu. Sloboda u sadašnjem trenutku je ono je čemu sam uvijek težila. Imala sam dovoljno strpljenja i mudrosti da to ostvarim.

9) Imaš li neki skriveni talenat? Koji?
Imam. Čitanje misli. Naime, ako sam blizu neke osobe, osjećam što misli i osjeća te vrlo lako upijam njezine vibracije. Također, ako je netko na daljinu fokusiran na mene, vrlo lako razabirem te vibracije. Zato se u životu okružujem isključivo pozitivnim i optimističnim ljudima.

10) Da imaš moć da učiniš nešto da poboljšaš svet, šta bi to bilo?
Moć imam. Ona je u svakome od nas. U dobroj i kvalitetnoj ideji, u hrabrosti da se realizira te u koncentraciji i upornosti da se njome poboljša društvo. Od kad znam za sebe, glavna mi je misija svijet činiti boljim i to, na ovaj ili onaj način, uspijevam u skladu sa svojim mogućnostima. Pritom, naravno, ima zapreka jer ljudi nisu voljni raditi na svojim strahovima i nedostacima pa je ponekad teško naći one koji vas razumiju i s kojima biste mogli provesti svoju misiju. Međutim, uvijek si takve ljude rado vizualiziram, a svemir mi ih onda šalje. 
U osnovnoj školi bila sam vrlo kreativna i drugima kroz zabavno-edukativne projekte i hobije dokazivala da život može biti zanimljiv u veselju i znanju. U srednjoj školi pomagala sam obitelji da preživi tešku bolest jednog člana (uspjeli smo!), zbog čega sam bila prisiljena iz bezbrižnog i predivnog djetinjstva suočiti se s velikim odgovornostima. Na fakultetu sam vlastitim primjerom dokazivala koliko se može istinski voljeti ono što studiraš. Nakon toga, radeći u prosvjeti, učenicima sam ukazivala da u isto vrijeme možeš biti  dobar, iskren i pametan. Danas imam Seksoteku. Na društvenim mrežima trudim se promovirati moderni lifestyle u kojem čovjek s užitkom upotpunjuje sebe i marljivo radi ono što najviše voli.

11) Veruješ li u ljubav?
Ljubav je samoobmana. Ne zaboravite da se sami rađamo i da sami umiremo. U vremenu između rođenja i smrti trebamo naučiti voljeti sebe.
Čitajući roman „Otvoreno cijelu noć“ španjolskog pisca Davida Truebe, jako mi se svidjela njegova rečenica da je „ljubav glupost kada se previše razmišlja o drugome prije nego što se zna nešto o samome sebi.“ Također, mislim da je netko jednom rekao, ali ne sjećam se točno tko, da je ljubav patetična pojava kojom se zavaravamo da će ublažiti većinu naših problema. Priznajem da takvu ljubav još nisam doživjela. S druge strane, ako je ljubav bol, ne vjerujem ni u Kunderinu da se upravo po boli osjećamo živima. Osobno sam najživlja kad sam sretna. U tom kontekstu sam huxleyevka, trudeći se biti emocionalno neutralna jer smatram da nas svaka pretjerana i prevelika emocija ne vodi nikamo. Vjerujem u užitak. Vjerujem u prijateljstvo i poštovanje. Vjerujem u dobre poslovne prilike i ljude s kojima ih ostvarujem. 

12) A u ljubav na prvi pogled?
Ako pod time mislite na zaljubljenost, apsolutno da! Zaljubiti se mogu svaki dan u nešto. Jednom mjesečno redovito se zaljubim u neku osobu jer me kvalitetni ljudi fasciniraju. Češće to bude muškarac, ali ponekad bude i žena. Zaljubljenost je odličan motivator i lifter, dok god ne prijeđe u prevelike emocije. Obožavam biti zaljubljena, a to je ono vrijeme prije nego što otkrijete mane drugog, odnosno prije nego što on otkrije vaše. Vrijeme kad imate dovoljno prostora za maštu. Za takve trenutke živim.

13) Da li si morala da žrtvuješ nešto zbog pisanja? I šta?
Nikad. Stvaranju i konzumaciji umjetnosti uvijek sam davala prioritet jer upravo me umjetnost održava na životu. Da nema nje, život bi bio silno dosadan i nezanimljiv. Prije bih rekla da sam pisanje morala žrtvovati zbog posla. Radeći 8 godina kao profesor u osnovnim i srednjim školama, vrlo sam rijetko mogla negdje objaviti svoje erotske, ali i poneke bizarne priče kakve volim pisati i još više čitati. Tako sam morala paziti gdje ću objaviti priču „Paolo“ o muškarcu koji rado priznaje da se odlično osjeća prilikom vršenja velike nužde, zatim priču o šizofreničaru Viktoru kojeg društvo osuđuje zbog njegove dijagnoze, ali i priču „Vanja“ o homoseksualcu koji mora skrivati svoju seksualnu orijentaciju. Potonja je napisana u vrijeme dok u Hrvatskoj niti jedna politička stranka nije priznavala da je gay friendly, dok su se gay prideovi održavali s mnogo osude i prijetnji, odnosno dok su homoseksualci bili tučeni u javnom prijevozu. Pisanjem ukazujem na nepravdu koju većinski dio društva nepotrebno nanosi pojedincima. Tako i danas, kroz Seksoteku, osjećam da su seksualno liberalni ljudi u manjini i želim da se zbog toga ne osjećamo nimalo izolirano.

14) Šta bi moralo da se dogodi da digneš ruke od pisanja?
Morala bih izgubiti ruke. Ali onda bih imala jezik pa bih stvarala audio knjige i podcastove. Iako sam uvijek pisala mnogo, objavila sam vrlo mali dio napisanog. Sada će se to polako objelodanjivati, a počinjem spomenutim romanom „Žena robot“ koji je od 2011. do 2013. objavljivan na Facebooku i prvi je hrvatski Facebook roman. Sadrži dosta promišljanja o seksualnosti i zanimljivih modernih erotskih dijelova pa sam sigurna da će se publici svidjeti.

15) Šta može da te natera da od sreće zapevaš na ulici? A šta da zaplačeš u društvu?
Zapjevati mogu na dobru pjesmu koja mi svira u slušalicama. To ponekad i napravim dok hodam ulicama, s osmijehom na licu. Tada se znam zapitati zašto na ulicama nema više nasmiješenih ljudi. Zaplakati mogu na neku poslovnu ili društvenu nepravdu, kad naiđem na ljude koji lažu i igraju sebične igrice zbog vlastitih slabosti. Tada, u biti, zaplačem više zbog njih nego zbog nepravde koja mi je nanesena.

16) Pevaš li biljkama u stanu? Kućnom ljubimcu ako ga imaš? I šta pevušiš pod tušem?
Nemam biljke u stanu jer sam loša s biljkama i ne volim cvijeće. Ponekad imam začine u teglama, ali to je za potrebe kuhanja. Da imam živu biljku, imala bih stablo agruma. Za kućne ljubimce bih se previše vezala pa ih rađe nemam. Mog psa Lea mi je, dok sam imala 16 godina, pred očima pregazio auto i ta mi slika nikad neće otići iz glave. Ne želim nikime mijenjati Lea. On će zauvijek ostati jedini pas u mome srcu. Pod tušem, nekim meni neobjašnjivim čudom, volim pjevati dvije pjesme – „My All“ Mariah Carey i „Immortality“ Celine Dion. Topli tuš fino me opušta pa valjda odabirem lagane tonove, iako visokog raspona.

17) Koja knjiga najbolje opisuje ljubav? A koja ljubavnu patnju?
Nisam preveliki ljubitelj knjiga o ljubavi, ali svidjela mi se Marquezova „Ljubav u doba kolere“ jer naglašava da za novu ljubav nije kasno ni u trećoj životnoj dobi. Lektirni klasici puni su patetičnih ljubavnih patnji pa mi je drago da je vrijeme u kojem sam ih iščitavala – prošlo.

18) Tvoja pesma ili kompozicija za savršen dan? Za prvi poljubac? Za raspamećujući seks? Za razmišljanje? Za čitanje? Za kuvanje? Za spremanje kuće? 
Za savršen dan jako volim lagani hedonistički r&b (npr. Eric Benet). Za prvi poljubac mi ne treba glazba jer niti se volim pretjerano ljubiti (hipohondar sam pomalo) niti sam  romantičarka. (Da bih s nekim imala tu potrebu, trebam ga zaista voljeti, a to mi se dogodilo samo s dvije osobe. Tada sam velikodušna u poljupcima). Pri seksu također ne volim slušati glazbu jer volim čuti uzdahe, koncentrirati se na pokrete, igrati se. U toj igri glazba mi je suvišna, čak mislim da bi me dekoncentrirala. Za razmišljanje obožavam Ravelov Bolero i mogu ga na repeatu slušati satima. Za čitanje Tchaikovskog ili Mikea Oldfielda. Za kuhanje i spremanje kuće slušam mainstream pop i elektroniku. Ovdje mi je teško izdvojiti po jednu pjesmu jer stvarno puno slušam i pratim glazbu. Osim dugogodišnjeg rada na radiju, imam završenu glazbenu školu, ali naprosto se ne stignem posvetiti sviranju jer mi je odavno prevagnula književnost. U posljednje vrijeme sve više učim slušati tišinu kroz meditaciju i jogu.

19) Kako zamišljaš sebe za dvadeset godina?
Nedavno mi je jedna gospođa, kolegica književnica, rekla – „Marina, daj mi svoje podatke, želim ti pogledati u tarot karte!“ S obzirom na to da sam ozbiljni poznavatelj astrologije, nemam problem s tim da me ljudi procjenjuju vlastitim vještinama. Kako o tarotu ne znam apsolutno ništa, zanimalo me što će ispasti. Rekla mi je da me do 55. godine čeka karta Svijeta (uspjeh van države), a nakon toga mi predstoji karta Pape (važnog duhovnog učitelja mlađim generacijama). Sviđaju mi se njezine interpretacije pa ću joj vjerovati na riječ i  veseliti se budućnosti. Mislim da sam već sad spremna za treću dob, zahvaljujući iščitavanju vrhunskih romana Michela Houellebecqa.

Oceni 5