Alda Merini: Mali pojevi
Često se govori o osamljenosti, vani, budući da poznajemo samo jednu vrstu osamljenosti. No ništa nije toliko surovo kao osamljenost ludnice. U tu nemilosrdnu odbojnost od strane svih uvuku se zmije tvoje mašte, stezaljke fizičkog bola, pristajanje na slamaricu na koju se izbalavila druga bolesnica odozgo. Osamljenost zaboravljenih, osamljenost krivih (Diario di una diversa, Milano 2007.)
Ako cijeli se jedan beskraj
sakupiti mogao u Tijelo
kako se iz jednog tijela
rastamničiti ne može Neizmjerno?
Ako bi se ti mogla
kao krilo razviti, dušo moja,
moje bijedno oko u svoje te jezero
ne bi sakupilo…
*Preveo Ivo Kara Pešić
Oceni
5
Prethodno ste ocenili ovu vest.