Čovečanstvu je nužna hitna pomoć
Femi 01 S

Photo: fineartkingston.co.uk

Altruističko dejstvo žene

Već u nekoliko mahova, kod mnogih kulturnih naroda, obhrvanih teškom ekonomskom krizom današnjice, a i kod nas, čula su se mišljenja, više ili manje energično izražavana i obrazložavana, da bi se finansijske nevolje znatno umanjile, kad bi se žena vratila isključivo kućnoj delatnosti. Ova shvatanja bila su živo pobijana od feminiskinja, i od nekih naprednih muškaraca, uverenih u nesumnjivost da se dalekosežne socijalne nepravde mogu ublažiti samo onda, kad se osigura puno pravo slobodnoga postojanja svakom svesnom ljudskom biću. Povodom toga, nameću se izvesna rasmatranja.

Daleko od toga da bi onemogućavanje ženama da javno rade moglo poboljšati, ma i najmanje, sudbonosno socijalno stanje sadašnjosti, - mnoga bi se materijalna, politička ili etička teškoća racionalnije rasvetlila i savladala, kada bi se inicijativi prosvećenih i dobronamernih žena dalo više maha nego što se daje. Naime neosporno je da se opit sa sprovođenjem ideja žena – političara i državnika ne bi mogao svršiti nepomirljivom naoštrenošću naroda jednih prema drugima, i opštom opasnošću od ekonomskoga kraha, - stanjem do koga je dovelo vođenje države skoro isklju čivo od strane ljudi. Ako se ne treba zanositi obmanom da su kod žena sva preimućstva, dodeljena ljudskom rodu, a kod muškaraca sve negativnosti, i ako se mora priznati da mogućnosti i za dobro i za zlo postoje kod oba dela čovečanstva, - ne može se stavljati u sumnju da su žene, zbog svoje, prirodom dodeljene, razgranatije osećajnosti, samilosnije i altruističkije nastrojene, a, sledstveno, da su i pre određenije za izglađivanje razdora i omraza nego muškarci. U vezi sa ovim treba podvući površnost verovanja da tupost osećanja služi na korist unapređivanju razuma; naprotiv, dubina emocionalnosti tesno je spojena ne samo sa proširivanjem svesnosti, nego i sa dostizanjem dalekovidosti.

Načelno govoreći, zato što žene poseduju mekšu dušu i duh obasjaniji toplinom nego ljudi, kod njih postoji i više izgleda da savladaju isključivo upravljanje prema prohtevima sopstvenoga egoizma, i da shvate istinu, - propovedanu od najdobrotvornijih religijskih i fi lozofskih pretstavnika istoka i zapada, u raznim oblicima, i u raznovrsnim stilizacijama, - po kojoj svakom živom biću treba prilaziti sa saosećanjem i simpatijom. Pošto su žene, samim svojim opredelenjem matera i vaspitačica ljudskoga roda, podobnije nego ljudi da savladaju samoživost, one bliže i neposrednije mogu da budu osvetljene vrhovnom etičkom neminovnošću, shodno kojoj u svima bližnjima treba gledati stvorove srodne i slične sebi. A kad se ta nužnost jednom primi, u njenom sveobuhvatnom dobrotvornom smislu, otpašće, kao štetne zablude, sve namere i svi pokušaji da se klasnom mržnjom, separatističkim slepilom i nacionalističkom isključivošću i dalje truju staleži, plemena i narodi.

Dok su muškarci pretežno upravljali državama, čovečanstvo nije izlazilo iz pomrčine sukobljavanja, omraza i gotovosti da se proliva krv. Ta činjenica stoji, u svoj svojoj žalosnoj potpunosti, i nikakvo protivno dokazivanje nije u stanju da je izgladi ili poništi. Zato se nameće potreba da se i snage žena plodnije i mnogostrukije iskoriste za javni život. Pokušaj da se ženama pruži više političkoga maha i socijološke inicijative, ali i odgovornosti, ne bi, izvesno, u najgorem slučaju, i najpesimističkijim merilom procenjivan, ni u koliko pogoršao aktuelni poredak stvari. Zašto ga onda ne učiniti? Materijalno teško iznurenom, i psihološki i etički očajno razrivenom čovečanstvu, nužna je hitna pomoć. A ona mora poći od oplemenjavanja unutrašnjosti, koje će se kretati naporedo sa pravičnim preustrojstvom postojećih prilika, gde će svim članovima društva biti zagarantovana ekonomska bezbednost i individualna sloboda. Za to preduzeće, od najozbiljnijeg duhovnog i materijalnog domašaja, žene poseduju neosporne sposobnosti, do sad, samovlasnošću muškaraca, dovoljno neiskorišćene za usavršavanje života. Time je, u stvari, prema čitavom čovečanstvu činjen prestup, koji je bio često nesvesan, proizašao iz nanosa maloumnih tradicija, i, katkad, čudovišnih predrasuda, - ali koji je, često sprovođen sa punom i žalosnom svesnošću.

U svojoj mučnoj evoluciji, kulturni svet došao je u krajnje kritično stanje. Slom je moguće izbeći samo ukroćivanjem egoizma, - u svim mnogobrojnim njegovim pojavama, - i opredeljivanjem za širokogrudost, pravičnost i samilost. Va-lja dopustiti ženama da dadu punu meru svojih priloga za to opredeljivanje. Jer njihovi prilozi, ni u kom slučaju, neće biti ni manji, ni kvalitativno neznatniji, od onih što su pružili altruisti između muškaraca, - u korist universalnoga dobra.

*Tekst objavljen u časopisu Jugoslovenska žena 21. maja 1932. godine

Oceni 5