Selektivni muk
Abar 23 S

Photo: Braca Stefanović/XXZ

Amfilohije i Mitropolija kao svete krave

Stalni dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore se svojski trudi da svojim tekstovima približi čitaocima Crnu Goru kao zemlju u kojoj se Srbima izdaje ausvajsi da bi se slobodno kretali. Poslije popisa 2011. godine reagovao sam na bljuvotine koje je Politika objavila o rezultatima popisa, u kojima su, između ostalog, Crnogorci nazivani „otpadnicima od srpske nacije“, kako to napisa jedan profesor Beogradskog univerziteta, naravno porijeklom iz Crne Gore. Očekivano, Politika mi nije objavila reakciju, ali mi se nekim podzemnim putevima obratio mejlom dotični dopisnik, potpisavši se titulom „Predsjednik udruženja srpskih novinara u Crnoj Gori, ili nešto slično tome“. Elem, dotični gospodin mi je objasnio da moj tekst neće biti objavljen jer sam ja ustaški sljedbenik Sekule Drljevića i Savića Markovića – Štedimlije. Skoro sam čuo za sebe kvalifikaciju – Montengrin, pa je valjda nama, Montenegrinima, zatvoren svaki prostor u srpskim medijima da opovrgnemo čak i najordinarnije laži.

Ali zato je svako dobrodošao ko je voljan da malo pljucne, ili mnogo pljucne na Montenegro i Montegrine, praveći valjda tako razliku između nas i onog što oni smatraju pravom Crnom Gorom (srpskom). Dakle, oni unaprijed znaju ko ste i što ste, ne interesuje ih što imate da kažete, oni su ti vrhovni žreci koji vama sa visina određuju prošlost, sadašnjost i budućnost. Kad se pojavi neko ime iz Crne Gore na srpskim medijima, štampanim i elektronskim, znajte da je tu da vas nagrdi i potvrdi sliku koja je opšteprihvaćena u Srbiji.

Teško mi je da upoređujem stepen sloboda u Crnoj Gori sa Srbijom, slobodu štampe, položaj opozicije, zloupotrebu institucija, položaj i uticaj NVO, nezavisne institucije, … jer bi svako poređenje bilo debelo na štetu Srbije. Ali, eto, tobožnji nezavisni novinari, predstavnici nevladinih organizacija, svojski se trude da Crnu Goru takvoj Srbiji, u kojoj su sve televizije sa nacionalnom frekvencijom u rukama vladajućih partija, u kojoj su svi mediji, sem jedne kablovske televizije, par nedeljnika i jednog dnevnog lista pod kontrolom vlasti, … predsatve kao zemlju u kojoj se krše sva ljudska prava. A i ta kablovska tv je trenutno predmet žestonih napada, sa namjerom da se zatvori, ili učini manje uticajnom.

Sudeći po velikom trudu nekih medija i NVO u Crnoj Gori, izgleda da prizivaju da se okolnosti izjednače sa sadašnjom Srbijom. Ili misle da će unaprijediti demokratiju u Crnoj Gori sa DF-om, Bečić-jugen jurodivima i Dakinom koalicijom?

Na skorašnju izjavu direktora Uprave policije (UP) Crne Gore Veselina Veljovića „Crna Gora nikada u svom trajanju i postojanju nije zasnivala svoje istorijsko trajanje i postojanje na kultu Nemanjića i svetosavlja …“, reagovao je na stranicama Politike predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa, Stevo Muk. Bolje da se ponašao u skladu sa svojim prezimenom i sad, kad se tako ponašao u mnogim drugim slučajevima, kad se to ticalo Crnogoraca.

Kaže Muk da su to pitanja „veoma osjetljiva i gdje neoprezne poruke saopštene iz Uprave policije mogu biti doživljene kao nejednak odnos prema onima koji drugačije misle”. Po Muku, ubuduće niko iz javnog života neće smjeti da kaže da je Draža Mihailović ratni zločinac, fašistički kolaborant i izdajnik, jer ima onih koji misle suprotno. To bi značilo da u Crnoj Gori nije više moguće saopštiti ni najordinarnije istine?

Svetosavlje je nastalo u tridesetim godinama XX stoljeća, pa bi bilo dobro da nam Muk objasni kako to nije moguće javno saopštiti, samo zato što neki misle da su Srbi najstariji narod u Evropi, od kojeg su nastali svi drugi evropski narodi?

Nedajbože da neko saopšti da je današnja SPC, formirana kao pravni subjekt 1920. godine! Nē, moramo svi reći kako je ona postoji 800 godina u Crnoj Gori, da je ona stvorila Crnu Goru, da je Sv. Sava prepješačio Crnu Goru uzduž i poprijeko i nema toponima koji nije krstio. Udarao toljagom po zemlji, stvarao jezera, izvore, … Moramo, ima ih koji su ubjeđeni u to!

Morao bi Muk i da očita lekciju samom Njegošu, jer je, kao duhovni  i svjetovni vođa crnogorskog naroda, napisao stihove: „…No kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje ni za Murate ni za Bunaparte; oni svi biše i preminuše, a Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga suda, u svojoj volji i slobodi; a to ti je u slavi“  (Petar II Petrović Njegoš GOLUBICA, za 1843/44, 5, 18-22) Eto, Njegoš, od kojeg im se usta osušiše, sravni Nemanjiće sa Muratom i Bonapartom?

Po Muku, moraćemo Nemanjiće, koji su spržili srednjovjekovnu Duklju, i Karađorđeviće, koji su spržili kraljevinu Crnu Goru, prihvatiti kao dinastije na kojima se zasnivala Crna Gora, jer, ako to ne uradimo, „mogu biti doživljene kao nejednak odnos prema onima koji drugačije misle“.

Nek’ nosi đavo i Mukove izjave, da se taj Muk, ili bilo ko iz većine nevladinih organizacija, oglasio kad su policijske jedinice, licem i opremom okrenute ka Crnogorcima, branile tobože sukobe među vjernicima. Ali su uvijek nekako vjernici SPC bile u crkvenom objektu, a vjernici CPC držani podalje od njega. Koga briga što su doživljavali vjernici CPC, koga briga što godinama vjernici CPC svoje vjerske obrede vrše po livadama, parkovima, …? Što je tu sa nejednakim odnosom? Treba li da vam podastrem međunarodne standarde po pitanju slobode vjere, međunarodne povelje, preporuke Venecijanske komisije, preporuke OEBS-a, da država ne smije praviti razliku među vjerskim organizacijama, bez obzira na njihov međucrkveni status, tradicionalnost ili ne… Za nju sve crkvene zajednice koje djeluju u skladu sa zakonom moraju biti legalne i legitimne!

Iako zamoriše nevladine organizacije pričom o doprinosu poštovanja ljudskih prava, spriječavanja korupcije, krađe, otimanja državne imovine, nijedna od njih, tako uspješnih, ni slova ne prozbori o nezakonitom, kriminalnom upisu imovine na SPC, bez ikakvog osnova. Valjda ti borci za ljudska prava moraju poznavati osnove vlasničkih prava? Kako se može upisivati državna imovina na SPC bez ijednog dokumenta kojim se potvrđuje vlasništvo? Ili je šematizam vlasnički dokument i popis inventara? Jasno mi je da su većina tih nevladinih likova poštovaoci Amfilohija Radovića i SPC, „kao jedine kanonske“, ali, valjda, kao borci za uređenu demokratsku državu moraju imati odmak od svojih ličnih afiniteta i zalagati se za poštovanja prava na jednakost i na svojinu. Pogotovu što se radi o državnoj.

Teorija, koju propagira Džomić, predsjednik pravnog savjeta SPC u Crnoj Gori, da  svaka crkva i manastir po logici stvari pripada Crkvi, tj. da je crkovno – crkvino, kako on kaže, je najobičniji pokušaj prevare. Kao jedinu pravoslavnu crkvu on smatra SPC. Između Crkve i bilo kog drugog imaoca, ili potražioca prava na vlasništvo, pravno i zakonski nema nikakve razlike. To što SPC misli da je iznad države, prava i zdrave pameti je razlog više da nevladin sektor uperi svoju aktivnost na poštovanje zakonitosti, sekularnosti države i zaštitu državne imovine.

U jednoj raspravi na društvenim mrežama sa nekoliko istaknutih pojedinaca nevladinog sektora, omiljenih, i u medijima u Crnoj Gori, i kod vlasti, jer ih redovno pozivaju da daju svoja mišljenja, postavio sam pitanje što ćute na diskriminaciju vjernika CPC i pljačku državne imovine od strane SPC, ako se već busaju u grudi za svoj ogromni doprinos demokratizaciji Crne Gore? Odgovor koji sam dobio je bio više nego sraman i više se bavio mojom ličnošću nego onim što sam postavio kao pitanje.

Naime, dobio sam odgovor da se za te stvari obratim „svom Milu Đukanoviću“. Naravno, pitao sam ih odmah što se ne bih i za sva ostala pitanja ljudskih prava i sloboda obratio „mom Milu Đukanoviću“, a ne samo za pitanja crkve? Treba li da vam kažem epilog?

A sve je, ustvari, vrlo providno. Često prevođenje svih problema na „skretanje pažnje sa lošeg života“ i  nijekanje da je najveći problem Crne Gore napad na njenu istoriju, identitet od strane velikosrpskog nacionalizma, samo je razlog što misle da ovo zadnje ide na ruku najvećoj vladajućoj stranci. Isti je slučaj sa pitanjem crkve. Znaju nevladine organizacije da je SPC najozbiljniji protivnik bilo čega crnogorskog, a pošto smatraju da DPS na crnogorskoj priči i podjelama između Crnogoraca i Srba ostvaruje svoju dugovječnu vladavinu, izbjegavaju bilo kakav sukob sa SPC. Oslabi li položaj SPC, to, u njihovoj percepciji, smanjuje šanse za smjenu vlasti, čiji su oni otvoreni protivnici. Ko god pomisli da je u pitanju opšte dobro, a ne lični interes, taj bi morao da ima pravnog staratelja.

*Tekst prenosimo sa portala Aktuelno uz dozvolu autora

Oceni 5