Ana Ristović: Čestica gluposti
Ti si lepa, skoro neprimetna,
a vazda i svuda prisutna
čestica gluposti.
Nastanjuješ se (uglavnom) nepozvana.
Udobno ti je koliko u manžetnama svesti
toliko i u postavi kaputa i u
donjem vešu svake pameti i besvesti
kao i među mudrim citatima
u salonskom ćaskanju
u političkim raspravama
i u brbljanju sa
tobom takođe zaraženim prijateljima.
A prijatelj si finih kako treba porodica
koje znaju kako, šta i čemu je
gde mesto, moliću lepo,
stegnutih kravata, peglanih sukanja,
stisnutih kolena, ubrusa na krilima,
kao i onih razmotanih
pa iznova zgužvanih
izbljuvanih i izgaženih
po belosvetskim ulicama.
Voliš uspeh, to je istina:
na njega se lepiš kao biljna vaš.
Ali čak i kada te spale,
rasipaš se u vazduhu punim sjajem
kao vatromet
a onda te spaljenu udahnu mnogi
zadivljenim, punim plućima.