Siniša Škarica o albumu „Zlatna kolekcija“
Anic 01 S

Završno veče festivala Splita '62: Zdenka Vučković, Gabi Novak, Maruška Šinković, Marko Novosel, Anica Zubović, Đorđe Marjanović i Arsen Dedić

Photo: Lična arhiva/Goran Pelaić

Anica Zubović – iz dnevnika jedne žene

Veličanstveni mezzosopran: Anica ZubovićJedna pored druge našle su se dvije hrvatske pjevačke primadone na mom plejeru prije koji dan, dok sam preslušavao snimke „Hrvatskog spomenara“, obje mezzosopranistice, istina različitih žanrova, ali bliskog vokalnog izraza: Anica Zubović i Ruža Pospiš Baldani. (Usput, riječ je o izboru sastavljenom od 13 popularnih napjeva, po jednog za svako desetljeće, od „Vile Velebita“ iz 80-ih godina 19. stoljeća do protekle dekade i „Croatio, iz duše te ljubim“). Anica je izvela, u društvu nekada istaknutog tenora Zvonimira Prelčeca, evergrin kajkavske popevke iz 20-ih godina prošlog stoljeća „Kaj“ Rudolfa Taclika i Dragutina Domjanića, a redoslijedom prije nje odslušao sam međumurski biser „Vehni, vehni fijolica“, kojeg je znani etnomuzikolog i melograf Vinko Žganec, čini se, prvi put zapisao 1916.

Svjetski priznata Ruža donijela je, bez sumnje, jednu nadahnutu verziju „Fijolice“ u originalnom aranžmanu i pratnji jednako svjetski priznatog jazzista Boška Petrovića, no u nastavku nam topli Aničin mezzosopran već u uvodnim versima Taclik-Domjanićeve popijevke otkriva koliko daleko je ta diva iz pionirskog doba jugoslavenske zabavne muzike mogla stići da je životno kormilo nije skrenulo upravo u, kako se to nekad govorilo, lakoglazbene vode.

Naime, nakon završetka solo pjevanja na muzičkoj školi Pavao Markovac, poslana je u beogradski Operni studio na daljnje školovanje među one koji su se smatrali najvećim talentima poput Biserke Katušić, kasnije Cvejić, i Biserkina budućeg supruga Dušana Cvejića. Potom, dobila je državnu stipendiju za Bečki konzervatorij, ali ljubav koja je zaključena s brakom i sinom Mišom presudila je na tom životnom raskršću. Kada je menadžerskom intuicijom mladoga Nikice Kalogjere snimila glavnu temu iz popularnog vesterna „Crvene podvezice“ („Red Gaters“) „Negdje u dalekom svijetu“, a potom i sanremsku uspješnicu „L'edera“ kao „Poput bršljana“ iza sebe je već imala niz dalmatinskih ploča u raznim kombinacijama s jednako akademski školovanom Vilmom Isler i članovima Grupe Dalmatinaca te zapažen uspjeh vlastita singla s međimurskom „Rožica sem bila“ (1955).

Anica Zubović će čvrsto zakoračiti stepenicama prema obećavajućem estradnom raju. Naočita i seriozna, snažnog, pastoznog glasa, otpjevala je mnoge zahtijevne skladbe iz kajdanke prve ambiciozne generacije jugoslavenskih autora, na samom početku - za popularnu glazbu kod nas - važne festivalske ere. Recimo s Opatije „Okrećem listove kalendara“, „More, more“, „Kad jednom odeš“ (njoj najdraža), sa Zagreba „Žuti cvijet“, ili „Crne marame“ sa splitskog festivala, zaslužile su brojne nagrade zatitravši emotivnu žicu narasle publike.

Odlazak sa festivala: Anica ZubovićIpak, preseljenje u Beograd (krajem 1959), bračni problemi i promjena zvučne slike popularne glazbe najezdom beata i novih idioma popa, poljuljali su njezinu poziciju i sigurnost. Festivali su lakmus popularnosti, ali i pjevačeve spremnosti da se neprestano dokazuju. Anica ih je počela reducirati. Zadnji zagrebački već je bio onaj 1964., splitski 1966., opatijski 1967. A oni su bili ključni kad je riječ o zabavnoj glazbi. Ostalo je još nešto spremnosti za Beogradsko proleće (a, Bože moj, to joj je bilo tada doma, u Beogradu), dok je na Vašem šlageru sezone 70 doživjela uspjeh s Montenovom „Iz dnevnika jedne žene“ (Zlatni mikrofon za interpretaciju). Sve više se okretala starogradskim, slavonskim, kajkavskiimeđimurskima (očito njezinim najomiljenijima).

Kada se konačno vratila u Zagreb 1982. postala je članica zbora Radio Zagreba punih pet godina, usput snimivši i neke dugove pop glazbi poput velikog hita slavne Peggy Lee iz pedesetih, filmski „Johnny Guitar“. Godine 1990. došla je Anica na sastanak u Dubravu i, sjećam se, predložila mi da objavimo donekle izmijenjenu verziju njezina albuma iz 1974. „Rožica sem bila“, ovaj put kao „Međimurje, kak si lepo zeleno“, isključivo u formatu kasete. Za čitave karijere snimila je tek tri solistička albuma, spomenuta dva i onog prvog, na samom početku, 25-centimetarskog „Anica Zubović“ (s „Bršljanom“) 1960. za PGP RTB. S nešto starijom kolegicom, opernom pjevačicom Ljerkom Jug uz Tamburaški orkestar RTV Zagreba i vodstvo Ivana Petanjeka ubrzo potom 1962. snimit će za Jugoton hrvatske varoške popijevke „O, jesenske duge noći“. I, naravno, tu je CR-ova "Kronologija" iz 2002., kao presjek, i sama će priznati, njezina najuspješnijeg razdoblja od druge polovice 50-ih do sredine 60-ih.

Rožica, kako su je često zvali, još od tog premijernog hita iz 1955., pjeva i danas svoje rane uspješnice, potpuno u formi i s optimizmom kakav joj je moguće ponekad onim vremenima nedostajao.

ANICA ZUBOVIĆ – ZLATNA KOLEKCIJA

1. NEGDJE U DALEKOM SVIJETU (iz filma “Crvene podvezice) (P) 2002     

(J. Livingston/R. Evans - I. Kalajdžić - N. Kalogjera)

2. POPUT BRŠLJANA  (L'edera) (P) 2002 

(S. Seracini/V. D’Acquisto - J. Kušelj - N. Kalogjera)

3. ŽUTI CVIJET (Zagreb 58) (P) 2002

(M. Mottl - R. Pilja - M. Körbler)

4. OKREĆEM LISTOVE KALENDARA  (Opatija 58.) (P) 1958.            

(D. Dukić - D. Britvić - F. Pomykalo)

5. PLAVI LAN  (Opatija 58) (P) 1958           

(R. Machalup - B. Chudoba - F. Pomykalo)

6. MORE, MORE  (Opatija 58) (P) 2002  

(M. Biro - N. Neugebauer - F. Pomykalo)

 

7. TIŠINA BEZ SUZA* (Opatija 61) (P)1961

(D. Vidak - V. Jakovljević - I. Genić)

8. PRODAVAČICA LJUBIČICA  (La violetera)(P)1961

(J. Padilla - O. Živković)

9. MAŠKARE  (Melodije Jadrana-Split 62)  (P)1963            

(N. Kalogjera - A. Dedić - N. Kalogjera)

10. ZNAM DA PRIPADAŠ DRUGOME (Opatija 62)  (P) 1962.            

(M. Radić - T. Adnim - V. Simić)

11. KAD JEDNOM ODEŠ  (Opatija 63)   (P) 1963  

(A. Nećak - V. Torbica - M. Prohaska)     

Festivalski dani: Anica Zubović u Opatiji, u hotelu Kvarner

12. CRNE MARAME  (Melodije Jadrana – Split 64) (P) 1965.           

(A. Vlatković - D. Britvić - M. Körbler)

13. NOĆ  Opatija 66 (P)1966 (x:xx)

 (M. Nardelli)

14. AKO ODEŠ TI** (Ne me quitte pas)(P)1968

 (J. Brel – Ž. Ravanjac)
15. BUDI  MOJA ZADNJA LJUBAV* (P)1968             

(A. Vučer - D. Britvić - V. Borisavljević)    

16. IZ DNEVNIKA JEDNE ŽENE** (P)1970 VŠS 70

(K. Monteno - arr. J. Marić)

17. PISMO JEDNE ŽENE* (P)1975 Beogradsko proleće 75

(Ž. Petrović – arr. G. Dimitrovski)

18. JOHNNY GUITAR (Johnny Guitar) (P)1984

(V. Young – M. Doležal – N. Kalogjera)

19. MANSARDA MALI STAN (P)1983

(S. Strahov – arr. V. Simić)

20. DVE, TRI SUZE (P)1983

(S. Strahov – arr. V. Simić)

Urednik: Siniša Škarica/ Likovno oblikovanja: Bachrach-Krištofić/ Fotografije: arhiv Jugotona/ Croatia Recordsa / Mastering: Gogo Martinac/ Glavna urednica: Nikolina Mazalin/ Za izdavača: Želimir Babogredac

Ovo izdanje: (P)&(C)2015 Croatia Records
*Ljubaznošću PGP RTS-a,**Jugodiska

* Tekst iz buduće, druge knjige "Tvornica glazbe – Priče iz Dubrave; knjiga druga: 1970. – 1989." objavljujemo sa dozvolom autora 

Oceni 5