Opasne zablude
Anna1

Ana Frojd

Photo: Pinterest

Anna Freud, tata Sigmund i ‘liječenje homoseksualnosti’

U knjizi Rebecce Coffey, Anna Freud prolazi kroz intenzivnu reparativnu terapiju koju provodi njezin slavni otac, koji je svojevremeno bio priznat kao vodeći stručnjak u polju seksualnosti, a lezbijstvo je smatrao putem ka mentalnom oboljenju, koji se, srećom, može liječiti psihoanalizom. Coffey tvrdi da su se ovi tretmani zaista odigrali, iako nisu trebali.

Naime, ne samo zato što je takva terapija besmislena i okrutna, već i zato što prema Freudovom shvaćanju psihoanalize ona ovisi i o raščlanjivanju zajedničkih erotskih osjećanja koji se neizbježno javljaju između terapeuta i pacijenta. U ovom slučaju sama terapija postaje u najmanju ruku upitna (ili kontroverzna) s obzirom da se radi o ocu i kćeri. Razradi tog problema Coffey je posvetila posebnu pažnju.

Kada je 1918. godine započela s terapijom Anna Freud imala je 23 godine. Prvi ciklus terapije koji se odvijao šest puta tjedno trajao je dvije godine, a nakon njega je slijedio drugi, kraći ciklus. U knjizi, tretmani koje Anna prolazi daju izvrstan prikaz ishodišta reparativne terapije. Činjenica je da su Freud i većina medicinskih stručnjaka iz tog vremena smatrali da su i masturbacija i lezbijstvo simptomi histerije, bolesti nekontroliranih emocija. Bolest koju je vidio kod svoje kćeri Freud je smatrao sramotnom, posebice iz razloga što je vjerovao da je lezbijstvo uvijek krivnja oca.

Mnoštvo realnih činjenica isprepleteno je s Coffeyinim prepoznatljivim humorom i umijećem stvaranja spektakla. Knjiga vrvi osebujnim ličnostima, koje su obilježile život kako Sigmunda, tako i Anne Freud, poput Otta Grossa, psihijatra koji je bio nudist, promotor slobodne biseksualne ljubavi i ovisnik o morfiju; princeze Marie Bonaparte, Freudove omiljene pacijentice, koja je Freudovima organizirala bijeg pred nacističkim režimom te je kirurški odstranila klitoris, kako bi Freudu omogućila istraživanje teorija o klitoralnom nasuprot vaginalnom orgazmu; neurologa Ernesta Jonesa, dobrog Freudovog prijatelja, koji je tri puta dobio otkaz u bolnicama zbog nedoličnog ponašanja, a u dva slučaja radilo se o djeci…

Hysterical nam govori o tome kako i najpriznatiji psihoanalitičar nije sposoban izliječiti slabosti za koje smatra da su oblikovale njegovu kćer. Anna prihvaća tretmane i, kao dobra kćer, slijedi njegov primjer u profesionalnom smislu. Brine o njemu, a nakon njegove smrti svijetom širi njegov nauk, bez da je ijednom preispitala njegove stavove o masturbaciji, lezbijstvu i histeriji.

U privatnom životu pak uživa u dugogodišnjoj vezi s bogatom nasljednicom carstva Tiffany, Dorothy Burlingham. Zajedno su podignule obitelj, a uz to što su bile dječje psihoanalitičarke, a bavile su se i humanitarnim radom, posebno tijekom Drugog svjetskog rata.

Danas je reparativna terapija mnogo brutalnija nego što je to Sigmund Freud ikada mogao zamisliti. Često uključuje elektrošokove, posramljivanje i učenje socijalnih vještina koje, primjerice, muškarce potiču da prestanu gledati mjuzikle. Coffey ističe: „Freud je postavio strukturu predrasuda. Homoseksualnost, koja se u jednom trenutku u Beču smatrala normalnom, u drugom postaje neprihvatljiva. Ironično je da se činilo kao da je Freud privatno nadišao vlastite predrasude. Kada je Anna učinila Dorothy dijelom obitelji, ljudi su na to počeli čudno gledati. I javno, Sigmund Freud bio je veliki zagovornik reparativne terapije, no privatno, znao je reći stvari poput ‘One su u redu. Pustite ih na miru.'”

*Prenosimo sa prijateljskog portala VoxFeminae

Oceni 5