Napisala je to i nasmijala se

Anton Pavlovič Čehov: Poslije pozorišne predstave

Čehov
Počela je da misli o studentu, o njegovoj ljubavi, ali su joj se misli u glavi nekako topile i ona je mislila o svemu: o mami, o ulici, o pisaljci, o klaviru… S radošču je mislila kako je sve divno, lijepo, a radost joj je govorila da to još nije sve, da će kroz neko vrijeme biti još ljepše. Skoro će proljeće, otići će s mamom u Gorbike, doći će na odsustvo Gorni, šetaće se s njom po vrtu i udvarati joj se. Doći će i Gruzdjev. S njime će igrati kroket i kuglati se, a on će joj pričati smiješne i čudne stvari. Odjednom je zaželjela vrt, mrak, čisto nebo, zvijezde

Natrag na tekst

Ostavite komentar:

Morate biti prijavljeni kako biste ostavili komentar