S kandžama na očima
Auss 14 S

Photo: Wikipedia

Auschwitz naše ljubavi

KAD SAM SKLOPIO OČI

kad sam sklopio oči

ugledao sam kćerku

buljila je u mene

sramežljivo sam joj mahnuo

a ona je i dalje

samo stajala na ponoru moje svijesti

i neugodno buljila

pokušao sam još jedanput mahnuti

ali nisam pronašao ruke

sada je ona počela mahati meni

neprestano

radosno

njeni batrljici sada su bili moji

nije mi zamjerala

siguran sam i da bi potrčala

samo kada bi imala noge

one kojima sam jednom davno

pred vatrom (ideala)

pobjegao u šumu iz kuće

AUSCHWITZ NAŠE LJUBAVI

kosu su izložili

i tvoja je bila tamo

vidio sam ju

crnu

upetljanu međ' ostale

u klupko naivne opomene

u čvor neraščešljane prošlosti

s tugom je se sjećam

nisi trebala otići

tog jutra na tuširanje

mogli smo se i prljavi voljet

ti tako slatka

crna

i ja tako stasit

plav

OSTAVA

kada ostanem sam

nakon što sunce prilegne

ustajem

i odlazim do ostave

tamo se zakračunam

pa bacam pekmeze s polica

simulirajući krmače

što padaju na bolnicu

na jebenu djecu

RADIJACIJA

nakon popušene cigarete

treba iskopati nekoliko rupa

iz torbe izvaditi pištolje

zavoje

i šatorska krila

treba i glavu otvoriti

pa istresti uspomene

strasti

fiks ideje

i jezik treba iščupati

pa baciti

sve one lažne riječi

- nisam ja

i

sve je u redu -

zatim treba sve to dobro zakopati

i pustiti neobilježeno

kako bi se napokon moglo normalno živjeti

sve do sljedeće prilike

kada će nam sve te stvari

ponovno zatrebati

HORIZONT

linija što spaja

prašnjav tepih na podu

i oronule zidne tapete na uzorak sreće

mravi su

 

traže hranu

i žude da popiju vodu

iz lokvica mojih suza

što sam ih tamo ostavio

 

ne sjećam se više zašto sam plakao

ali znam da je bilo zbog tebe slobodo

*Iz rukopisa "S kandžama na očima"

Oceni 5