Prva pesnička zbirka Bjaloševskog “Obrti stvari” naslovom se nadovezivala na epohalno Kopernikovo delo “O obrtima nebeskih tela”. Kopernik je proučavao kretanja u kosmosu, a Bjaloševski je proučavao kosmos svakodnevnih stvari oko sebe, i to onih najneuglednijih, najnepesničkijih, iz svakodnevne upotrebe i već izišle iz upotrebe, zatim svet stvari svoje studentske sobe, svet ulice, varšavskih predgrađa, svetpoljskih palanki, i sve je to opisivao igrajući se, radujući se, oponašajući svečani stil klasične poezije, ali i ironizujući, naravno, taj uzvišeni patetični stil, podsmevajući se svoj toj voljenoj i cenjenoj civilizaciji i njenim tekovinama (Petar Vujičić)
Gledaju me,
dakle sigurno imam lice.
Od svih poznatih lica
najmanje pamtim vlastito.
Često mi ruke
žive potpuno zasebno.
Možda ih tada ne ubrajam u sebe?
Gde su moje granice?
Prorastao sam sav
pokretom ili poluživotom.
Uvek ipak
puzi u meni
potpuno ili nepotpuno
ali ipak postojanje.