Tekstovi autora: Gordan Duhaček

Na Božić 2016. je u 54. godini života umro George Michael, jedan od najpoznatijih pop izvođača druge polovice 20. stoljeća. Gordan Duhaček se na dvogodišnjicu pjevačeve smrti prisjeća značenja lika i djela Georgea Michaela kao umjetnika i gej muškarca.

Za LGBT generacije koje su odrastale prije interneta, pronaći osnovne i pritom točne, a ne homofobijom prožete podatke o homoseksualnosti često je bio nepremostiv izazov. Slično je bilo i ako ste željeli pročitati knjigu LGBT tematike ili pogledati neki film u kojem je jedan od likova gej; u knjižarama se moglo naći tek par aktualnih naslova (pretpostavljam da je hrpa hrvatskih pedera u drugoj polovici devedesetih očajnički tražila Lud za Vincentom Hervea Guiberta), a u videotekama tek nekoliko filmova LGBT tematike.

Jedna od najvećih medijskih tema prošlog tjedna u Hrvatskoj bio je slučaj homofobne diskriminacije koju je brazilski gej par doživio od strane jednog zadarskog iznajmljivača apartmana. Što hrvatska LGBT zajednica može naučiti iz te priče?

"Black Panther" režisera i koscenarista Ryana Cooglera neprijeporni je filmski i kulturalni fenomen koji je već obilježio 2018. godinu. Megahit Marvela i Disneya ujedno je i iznenađujuće politički slojevit film, koji je potaknuo objavu stotina članaka koji se bave ideološkim stavovima ključnih likovima. Gordan Duhaček u svojem tekstu za CroL "Black Panther" interpretira iz specifične gej perspektive, koja se reflektira i na stavove i iskustva unutar hrvatske LGBT zajednice (oprez – spoileri).

Švicarska ljubavna drama "Mario" prikazuje što se događa kad se zaljube dva mlada nogometaša, nudeći pritom i nemilosrdnu ekonomsko-političku analizu gej života i ljubavi u raljama heteropatrijarhata i kapitalizma. Gordan Duhaček je oduševljen ovim filmom, a u tekstu za Crol.hr objašnjava i zašto.

Prva stvar koju svijet nauči pedera jest da on ne postoji. To je prva velika, sveobuhvatna laž koja se širi po rođenju svake gej osobe na svijetu, praktično u samom trenutku izlaska iz majčine utrobe je svakom pederu i lezbijki poručeno da je on(a) strejt. Iako se, doslovno milenijima, rađaju ljudi koji očito nisu heteroseksualni, jer vole i žude za osobama istog spola, a ne različitog, i danas živimo u svijetu u kojem se – posve pogrešno i unatoč ogromnoj količini dokaza koji takav stav ne samo pobijaju, nego ga razotkrivaju kao ugnjetavački – podrazumijeva da će svaka tek rođena beba biti heteroseksualna.

Simon Spier je bijeli američki 17-godišnjak koji živi ugodnim životom srednje klase u lijepo uređenom predgrađu s roditeljima koji ga vole i čiji brak savršeno funkcionira. Simon ima dobre prijatelje, u školi nema nikakvih problema i, kako sam kaže, on je poput svih nas. Simon ima samo jedan problem u životu: on je gej i to taji od svih. No, zahvaljujući spletu okolnosti Simon će se online zaljubiti u nepoznatog gej dečka koji s njim ide u školu, a uskoro će se i, protiv njegove volje, saznati za njegovu seksualnu orijentaciju.

U proteklih nekoliko mjeseci dvojica popularnih gej izvođača objavili su pjesme koje se bave gej seksom. Riječ je o novim hitovima Troyea Sivana ("Bloom") i Ollyja Alexandera iz benda Years & Years ("Sanctify"). Potaknuti time, donosimo izbor deset najboljih pjesama koje slave međumuški seks.

U petak, 8. lipnja, na Netflixu je premijerno prikazana zadnja epizoda serije "Sense8", zapravo dvoipolsatni film koji je zaključio epsku priču o osam ljudi s različitih strana svijeta koji otkriju da su telepatski povezani, zbog čega se nađu na meti zle korporacije. "Sense8" su kreirali Lana i Lily Wachowski i J. Michael Straczynski, a među vatrene fanove serija ubraja se i Gordan Duhaček, koji u tekstu za CroL objašnjava zašto je riječ o doista posebnom i nesvakidašnjem umjetničkom proizvodu.

"120 otkucaja u minuti" ("120 battements par minute") prošle je godine nagrađen Grand Prixom na festivalu u Cannesu, a nedavno je osvojio i pregršt Cesara, francuskih filmskih nagrada, uključujući i onu za najbolji film 2017. godine. Film režisera i koscenarista Robina Campilla prati skupinu aktivista skupine ACT UP koji početkom devedesetih godina u Parizu pokušavaju nadležne natjerati da im pomognu borbi protiv epidemije AIDS-a, ali i educirati javnost o tada smrtonosnoj bolesti. U tekstu za Crol.hr Gordan Duhaček objašnjava zašto je riječ o najboljem filmu iz 2017. (upozorenje – spoileri).

Propagandna kampanja koju Katolička crkva te klerikalne i desničarske udruge mjesecima provode protiv Istanbulske konvencije, a koja se užarila proteklih dana otkako je premijer Andrej Plenković najavio njezinu ratifikaciju, na prvi pogled se čini kao najviše usmjerena protiv prava žena. No, njezino je temeljno obilježje kroz širenje moralne panike o pojmu roda i izmišljenoj “rodnoj ideologiji” zapravo najpodmuklija transfobija i demoniziranje svih trans ljudi kao egzistencijalne prijetnje Hrvatskoj.

Ključno je obilježje Oliverove egzistencije ormar, pa je u skladu s time njegov prvi pokušaj signaliziranja Eliju da je zainteresiran – kratka scena masiranja leđa – dvosmislen i obilježen kombinacijom straha od otkrića i želje za prepoznavanjem. Kad kasnije Elijeva žudnja postane jasnija i direktno izražena Oliveru, on odbija prvi nalet objašnjavajući da želi biti "dobar", a suzdržavanje od istospolnog seksa prezentira kao poželjni izraz dobrote, savršeno u skladu sa službenim stavom Katoličke crkve koja "osuđuje grijeh a ne čovjeka". Biti loš je stupiti u seksualne odnose s drugim muškarcem.