Tekstovi autora: Monika Herceg

predvečer mu u potiljak/ spremiše metak/ koji ga je povukao prema/ središtu zemlje/ nad njim su bdjele riđovke/ kao strane kompasa...

Neki dan sam razumjela/ Prijenos djevojčice u majku događa se samo kada/ umre član čopora/ Tad dalekovodi saginju glave od razgovora/ o svim vrstama kuhinjskih krpa, zaprške i žganaca/ Potrebnog popravka štednjaka i čeljusti...

kad kesten rodi šuma je puna berača/ glasovi trče leđima žena/ kao divlje životinje/ pomlađujući ih stranim naglascima/ i njihova se puna tijela otvaraju/ kao prazni ormari...

Obećati sebi odluku, prepredeno čekati da se sunce/ spusti niz leđa i otići iz srca na vrijeme/ da plamen ne zahvati suknju/ Potom mravi, duljina puta koji odluku/ pretvara u događaj, lisice koje u pjesmi traže/ tragove izgubljenog plijena...

opipavajući puls ljeta/ jabukama koje skladištimo u podrum/ još dugo iza podnosit će studen/ koja prodire u staničja...

možda je kasnije uskočio sveti ante/ kad se bogu nije dalo/ pa je prohodao makar su pročitali još tri bolesti/ u njegovom spužvastom kosturu...

E.H. (35) koji je iz pištolja brutalno ubio svoju suprugu Almu Kadić (34), uhapšen je nakon što je po izvršenju zločina pozvao policiju i kazao im: “Ubio sam Almu, idem da vidim dijete”.

kao dijete proganjao je životinje/ tražeći u njima/ neopazive izrasline osamljenosti/ pupoljke koji su i njemu obrasli grlo/ nije volio biti među ljudima

baka ih je hranila toplim ostacima mjeseca/ koje smo čuvali u podrumu s jabukama/ i kad su im izrasli zubi/ neočekivano kao što je pao prvi snijeg/ pustili su da pobjegnemo