Tekstovi autora: Aleksandar Dragaš

Nitko običnog čovjeka ne tješi onako kako to čini Springsteen. Nitko neku svoju osobnu i intimnu priču ne čini tako općom i svačijom. Nitko junake svojih pjesama nije tako lako pretvarao u svakog od nas. I obrnuto, ni u čijim pjesmama toliko mnogo ljudi nije prepoznavalo sebe kao u Springsteenovim koje su ovaj put osobnije nego ikad. Ako je prije pribjegavao tome da o sebi pjeva kroz likove kojima je nastanjivao svoje pjesme, sada ne može biti izravniji i osobniji

Tko god stajao iza imena Sault, rezultat je zadivljujući komad ukusne i inteligentne clubbing glazbe s jasnim i glasnim socio-političkim porukama koje zazivaju više pravde i jednakosti, uključivosti i nenasilja, antirasizma i antifašizma

“Back In Black” ultimativni je album rock'n'rolla, hard rocka i heavy metala, atraktivan čak i za poklonike punka, a bez kojeg ne bi bilo AC/DC-a kakav poznajemo posljednjih 40 godina, ni njihovih monumentalnih i spektakularnih turneja na kojima je stotine milijuna ljudi proživljavalo kolektivno sladostrašće

"Pick me Up Off The Floor" jedan je od onih albuma kakve si čovjek pusti kad mu je teško pri srcu jer zna da će na njemu naići na empatiju srodne duše koja i sebe i slušatelja tješi pjesmama iscjeliteljskih moći

Čak i ako je pogrešno tumačim, “No Time For Love Like Now” - sjetna u melodiji zasnovanoj na nježnom klaviru, tihoj gitari, smirenoj ritam-sekciji i tugaljivom sintesajzeru, koliko i bolna u stihovima koji paraju srce i slamaju dušu - pjesma je u rangu R.E.M. klasika poput “Everybody Hurts”, “The One I Love”, “Losing My Religion”, “Drive”, “Nightswimming”, “Daysleeper”, “Electrolite”, “E-Bow The Letter” i “At My Most Beautiful”

Ovo nije lista tipičnih “ljetnih” nego onih albuma inozemnih izvođača koje zbog neizlaženja rubrike recenzija nisam bio u prilici “obraditi” tijekom protekla tri-četiri mjeseca, a ni lista “najboljih” iz prve polovine 2020. godine nego pokušaj da se jednim “pregledom” koliko-toliko nadoknadi propušteno i svrne vaša pozornost na “hrpicu” jako dobrih albuma

Uz dva Oscara osvojio je i četiri Grammyja te šest nagrada Bafta, a prodao je više od 70 milijuna albuma. S obzirom na to da se globalno etablirao glazbom za Leoneove vesterne, a Oscara primio za “Mrsku osmorku” Tarantina, koji je obožavao Morriconea te njegovu glazbu koristio kao “semplove” za ranije filmove “Kill Bill”, “Django Unchained” i “Inglourious Basterds”, zgodno je komparirati Ennia “kod Leonea” i Ennia “kod Tarantina”

Što god da napravio, osim da snimi set obrada partizanskih i antifašističkih pjesama, a što bi bio jedan od najzanimljivijih konceptualnih albuma na ovim prostorima, Thompson će ostati Thompson i kao takav jedan od najpopularnijih hrvatskih izvođača

“Singer of Tales” je album na kojem je Imamović srodan američkim singer-songwriterima koliko i sevdalijama poput djeda Zaima ili “carigradskim uličnim muzičarima”, a njegov glas i glazba, kakvu uz pomno birane suradnike stvara, podjednako pripadaju ovom proljeću kao i nekom proljeću otprije sto ili dvjesto, možda i tristo godina jer teško je reći koliko je točno sevdah star kao glazbeni žanr, odnosno kad je točno ustanovljen u formi kakvu imamo na umu i u uhu kad pomislimo na njega

Nije “Rough And Rowdy Ways” ni ugodna ni lijepa priča o smrtnosti i besmrtnosti. Često je krvava i nasilna, teška i mračna, a tek povremeno zabavna i zgodna, dirljiva i topla. No u cijelosti, to je storija veličanstvenog genija o svijetu u kojem samo previranja bivaju konstantom

Ako bih trebao odabrati dominantan žanr kojem “Chromatica” pripada, onda bi to bio eurodance ili europop, zovite to kako god želite, a što je prilično čudno za pop-pjevačicu iz New Yorka koja se nakon dance-popa tako suvislo okušavala u country-rocku, pop-baladama i jazz standardima. Primjerice, u duetu “Sine Frome Above”, prijatelja i kolegu Eltona Johna uvela je u house i dovela do neprepoznatljivosti

Obraćao se i bijeloj publici i dokidao rasnu segregaciju, a njegov je rock’n’roll bio žešći i od onog Chucka Berryja, Boa Diddleyja i Jerryja Lee Lewisa

Nažalost, Hütter i Schneider su prestali razgovarati nakon odlaska potonjeg iz Kraftwerka, no ostaje njihova zajednička vizija koja se pokazala proročanskom jer su računala, komprimirana i u pametnim mobitelima, postali naši osobni gadgeti bez kojih teško možemo zamisliti komunikaciju, stvaralaštvo i egzistenciju. Florian Schneider je kao maštoviti i genijalni glazbenik, a kojem je Bowie posvetio skladbu “V-2”, u svemu tome odigrao veliku ulogu, no definitivno nije kriv što se alati koje je među prvima koristio u današnjoj pop glazbi rabe na zaglupljujući način

Što će iz svega proizaći ne znaju, naravno, ni Stonesi, ali ako su oni, bogati poput Kreza, pesimisti, čemu se imaju nadati obični ljudi koji žive od prvog do prvog u mjesecu i kojima će nakon karantenskog “partija za jednog čovjeka” daleko lošiji i teži biti afterparty zvan Velika depresija iz koje bi već na jesen moglo pokuljati zlo spram kojeg će se ova proljetna karantena doimati poput kućnog godišnjeg odmora

Provodna tema je bezdan vrlog novog svijeta u koji nas uvode klimatološke promjene, kataklizmične situacije i političke elite personificirane u Trumpu i Putinu. U tom smislu naslov albuma je izvrsno pogođen. Sve oko nas je gigatonska eksplozija, ali ne atomska nego virusna, a pravo je pitanje što i kako nakon nje. Pokriti se s dekicom i žmiriti dok sranje ne prođe nije opcija