Tekstovi autora: Aleksandar Dragaš

Bilo bi ružno ne suosjećati s teškoćama domaćih glazbenika i nemogućnosti da nastupaju uživo jer to im je već niz godina osnova preživljavanja, a što su pokušali kompenzirati objavljivanjem pokoje nove pjesme, "live stream" nastupima iz svojih soba i "samizdat" albumima, prilično zagubljenima u bespućima interneta

Srećom ili nesrećom, dovoljno sam dugo u ovom poslu da ne moram glumiti postmodernističkog hipstera pa sastavljati listu albuma godine prema načelima kritičarskih kolega iz Guardiana s čije bi liste od 50 najboljih albuma 2020. godine barem pola bacio u smeće. Uz to, zahvaljujući streamingu, dostupnost glazbene produkcije već neko vrijeme je tolika da je nemoguće preslušati tako golemu produkciju i iz nje izdvojiti "objektivnu" listu "najboljih" albuma, a i nije glazba mjerljiva poput atletike. Tako je bilo i tijekom pandemijske 2020. godine

Od sredine 70-ih do sredine 80-ih Dolly je country glazbu prometnula u srednjostrujaški pop i ma koliko mi ti postupci bili razvodnjeni, nepobitno je da je time modernizirala country glazbu i postala miljenica i onih koji je inače ne bi slušali. Postala je prihvatljiva i vjernicima i feministicama, gay-ikona i miljenica country publike, autorica čije country pjesme obrađuju pop-zvijezde i heroina koja u repertoaru ima i pop, ali i “pravih country pjesama” o teškom životu i vjeri u bolje sutra, kakvu neumorno izražava i u drugim javnim nastupima. Iz Dolly pršti optimizam, a i puno je više od posve pogrešne percepcije o njoj kao priglupoj sisatoj plavuši s jakim makeupom

Svirajući i pjevajući u Alexandra Palaceu, bez publike, da ne kažem pastve, Cave se u tom hramu glazbe kao u nekom svom pustinjačkom samostanu posve okrenuo samome sebi i svojim pjesmama kao svojim molitvama, a dojam te bolne i patničke usamljenosti lako utiskuje i u slušatelja koji se ove godine mnogo puta osjećao jako usamljeno, tužno i napaćeno

"Strange Timez", kao jedan od najinteresantnijih ovogodišnjih pop albuma, potvrđuje nekoliko činjenica o Gorillaz. Ako su začeti kao zezancija Damona Albarna na temu industrije pop glazbe, prometnuli su se u skupinu inteligentnih pop umjetnika koji se bave i ekološkim, multikulturalnim, postmodernističkim i apokaliptičnim temama. Ako su nastali kao zamaskirani ego-trip lidera Britpopa, vremenom su postali igralište za niz glazbenih legendi. Ako od tih crtanih junaka nitko nije očekivao pravu karijeru, rasprodali su milijune albuma i nastupali diljem svijeta

Nitko običnog čovjeka ne tješi onako kako to čini Springsteen. Nitko neku svoju osobnu i intimnu priču ne čini tako općom i svačijom. Nitko junake svojih pjesama nije tako lako pretvarao u svakog od nas. I obrnuto, ni u čijim pjesmama toliko mnogo ljudi nije prepoznavalo sebe kao u Springsteenovim koje su ovaj put osobnije nego ikad. Ako je prije pribjegavao tome da o sebi pjeva kroz likove kojima je nastanjivao svoje pjesme, sada ne može biti izravniji i osobniji

Tko god stajao iza imena Sault, rezultat je zadivljujući komad ukusne i inteligentne clubbing glazbe s jasnim i glasnim socio-političkim porukama koje zazivaju više pravde i jednakosti, uključivosti i nenasilja, antirasizma i antifašizma

“Back In Black” ultimativni je album rock'n'rolla, hard rocka i heavy metala, atraktivan čak i za poklonike punka, a bez kojeg ne bi bilo AC/DC-a kakav poznajemo posljednjih 40 godina, ni njihovih monumentalnih i spektakularnih turneja na kojima je stotine milijuna ljudi proživljavalo kolektivno sladostrašće

"Pick me Up Off The Floor" jedan je od onih albuma kakve si čovjek pusti kad mu je teško pri srcu jer zna da će na njemu naići na empatiju srodne duše koja i sebe i slušatelja tješi pjesmama iscjeliteljskih moći

Čak i ako je pogrešno tumačim, “No Time For Love Like Now” - sjetna u melodiji zasnovanoj na nježnom klaviru, tihoj gitari, smirenoj ritam-sekciji i tugaljivom sintesajzeru, koliko i bolna u stihovima koji paraju srce i slamaju dušu - pjesma je u rangu R.E.M. klasika poput “Everybody Hurts”, “The One I Love”, “Losing My Religion”, “Drive”, “Nightswimming”, “Daysleeper”, “Electrolite”, “E-Bow The Letter” i “At My Most Beautiful”

Ovo nije lista tipičnih “ljetnih” nego onih albuma inozemnih izvođača koje zbog neizlaženja rubrike recenzija nisam bio u prilici “obraditi” tijekom protekla tri-četiri mjeseca, a ni lista “najboljih” iz prve polovine 2020. godine nego pokušaj da se jednim “pregledom” koliko-toliko nadoknadi propušteno i svrne vaša pozornost na “hrpicu” jako dobrih albuma

Uz dva Oscara osvojio je i četiri Grammyja te šest nagrada Bafta, a prodao je više od 70 milijuna albuma. S obzirom na to da se globalno etablirao glazbom za Leoneove vesterne, a Oscara primio za “Mrsku osmorku” Tarantina, koji je obožavao Morriconea te njegovu glazbu koristio kao “semplove” za ranije filmove “Kill Bill”, “Django Unchained” i “Inglourious Basterds”, zgodno je komparirati Ennia “kod Leonea” i Ennia “kod Tarantina”

Što god da napravio, osim da snimi set obrada partizanskih i antifašističkih pjesama, a što bi bio jedan od najzanimljivijih konceptualnih albuma na ovim prostorima, Thompson će ostati Thompson i kao takav jedan od najpopularnijih hrvatskih izvođača

“Singer of Tales” je album na kojem je Imamović srodan američkim singer-songwriterima koliko i sevdalijama poput djeda Zaima ili “carigradskim uličnim muzičarima”, a njegov glas i glazba, kakvu uz pomno birane suradnike stvara, podjednako pripadaju ovom proljeću kao i nekom proljeću otprije sto ili dvjesto, možda i tristo godina jer teško je reći koliko je točno sevdah star kao glazbeni žanr, odnosno kad je točno ustanovljen u formi kakvu imamo na umu i u uhu kad pomislimo na njega

Nije “Rough And Rowdy Ways” ni ugodna ni lijepa priča o smrtnosti i besmrtnosti. Često je krvava i nasilna, teška i mračna, a tek povremeno zabavna i zgodna, dirljiva i topla. No u cijelosti, to je storija veličanstvenog genija o svijetu u kojem samo previranja bivaju konstantom