Tekstovi autora: Aleksandar Dragaš

Robert Forster, nekoć lider sjajnog australskog benda The Go-Betweens, cijeli je osmi kantautorski album "The Candle And The Flame" posvetio supruzi

Forte "Altur Mura" tvore izvrsno ustrojeni, vrlo ritmički puhači i za njih raspisane partiture, a potom i klasična ritam-sekcija utemeljena na neparnim, "balkanskim" ritmovima, pri čemu u memoriji ostaju jake i sočne melodije. Kao da je netko spojio Kvarner i Istru, Šumadiju i Vardar, ali i Nigeriju, Brazil i Peru

Ako i nedostaju elegancija i suptilnost, te mrak koji su isijavali iz "Post Pop Depressiona", koji su ujedno bili i svojevrsna korespondencija s berlinskim godinama Iggyja i Bowieja, "Every Loser" za protutežu nudi ludističke momente poput onih iz uvodne "Frenzy" sa stihovima "I got a dick and two balls, that‘s more than you all", kojima Iggy gromoglasno najavljuje što mu je na umu

Ako je "Fear Of The Dawn" bio nalik noćnoj mori, "Entering Heaven Alive" je poput lijepog sna iz kojeg bi se čovjeku bilo žao probuditi

No, poanta nije ni u hvalisanju posjedništvo "originalnog Dylana" nego da ponovo pokušamo, barem sporednim putem, saznati koliko vrijedi nečija snimka. Ne, to doista ne bi smjelo biti 0.001 dolar podijeljeno s pet milijardi pretplatnika ili Y sitniš u centima pomnožen s X brojem preslušavanja. Ako se razumijete u matematiku i ekonomiju, onda znate na što aludiram, ali isto tako sam svjestan da ni ovaj "trik" Dylana i Burnetta neće promijeniti način na koji nabavljamo i slušamo glazbu

Njegova glazba je perfektno korespondirala i s radnjom filma i imaginarijem Ridleya Scotta u "Blade Runneru", ali se mogla i zasebno slušati kao interesantan komad elektroničke muzike. Bio je to i soundtrack jednog distopijskog svijeta u kojem smo se možda već, na ovaj ili onaj način, zatekli. Među posljednjim radovima za filmove Vangelis je upisao i glazbu za film "El Greco" o grčkom slikaru koji se tijekom 16. stoljeća proslavio u Španjolskoj te za film "Aleksandar Veliki" Olivera Stonea, a prije toga i za "1492: Conquest Of Paradise" Ridleya Scotta o putovanju Kristofora Kolumba koje je zauvijek promijenilo kurs povijesti i Zemlje. Ispada da je Vangelis svojom filmskom glazbom dočaravao stare i nove svjetove, kozmos i distopijsku budućnost

Naramak hitova i koncertnih favorita za nastupe "all over Europe" Dubioza će podebljati i s (mini) albumom"Agrikultura". Drago mi je da im tako dobro ide u inozemstvu, jer dečki iz Dubioze rintaju kao konji i troše se na pozornici kao svojedobno Alija Sirotanović u rudniku. Unatoč tome, infantilna i narodnjačka "Agrikultura" je autorski barem dvije-tri stepenice ispod "Apsurdistana"

Osobno smatram da je koncept turneje hologramskih, odnosno „virtual reality” likova inteligentniji od toga da Benny, Frida, Björn i Agnetha u poznim godinama nastupaju uživo. Bit će to i poučan eksperiment za koncertnu industriju

"Long Lost" je album koliko o stvarnim, toliko i o izmaštanim likovima koji su snimali, odnosno nisu snimali svoje pjesme u studiju u kojem Lord Huron doista žive i rade. Te "ghost stories" prate ne samo glazba nego i Schneiderova ulja na platnu kojima taj glazbenik i slikar dočarava likove i fantazije koji se protežu i na prethodna tri djela njegovog benda. Na koncu slušatelj stječe dojam da Schneider, naizgled beznadežno jer kako uhvatiti prošlost, ipak uspješno hvata ljepotu, magiju i eleganciju minulih glazbenih vremena kako bi ih podastro kao iskaz ili dokaz da je štošta prije bilo bolje. Ne morate dijeliti njegovo mišljenje, no niste li ovog ljeta skloni zaključili nešto slično?

"Welcome 2 America" nije samo najimpresivniji komad glazbe koji je Prince, koliko nam je zasad poznato, snimio u dvadesetak godina prije prerane i tragične smrti nego i potencijalni klasik u cijelom njegovom opusu

Uvjerljiva je kao bogatašica s ruba bazena kojoj na stol stižu jastog, salata s klicama mladog graha i kokteli od sto i kusur dolara, ali ništa manje ni kao žena koja bi se ponovo odvalila ili povalila na nekom mračnom parkingu pored kluba iz kojeg trešti loš country-dance oca Miley Cyrus koja spram Lane izgleda i zvuči inferiorno, baš kao nekoć Pat Benatar u usporedbi s Joni Mitchell

"Carnage", s izuzetkom pjesme "White Elephant", nije krvav album. Ovdje se "pokolj", unatoč umrlima od pandemije korone, ne odnosi na tjelesni nego na "pokolj" duhovnosti u ljudi koji pandemiju nisu znali ili nisu htjeli iskoristiti za kulturno i duhovno uzdizanje

Na koncu, kao što je odavno ostao bez Panonskog mora kojim zapravo nikada nije ni mogao zaploviti, ali je o njemu maštao i pjevao, tako je Balašević ostao i bez Jugoslavije koju je ipak uspješno nadživio kao kantautor čije će pak pjesme dugo, dugo nadživjeti njega

"Making A Fire" je s dječje jednostavnim, ali i stadionski moćnim refrenom, pravo slavlje života, makar i u iščekivanju povratka starog normalnog doba, "Holding Poison" poput rokačine sa zvrndavim sintisajzerskim umecima u stilu Queens Of The Stone Age koje je Grohl itekako pomogao, a novovalna "Love Dies Young" zgodna parabola između gitarističkih rješenja ranih U2 i bas dionica u stilu New Ordera

Bilo bi ružno ne suosjećati s teškoćama domaćih glazbenika i nemogućnosti da nastupaju uživo jer to im je već niz godina osnova preživljavanja, a što su pokušali kompenzirati objavljivanjem pokoje nove pjesme, "live stream" nastupima iz svojih soba i "samizdat" albumima, prilično zagubljenima u bespućima interneta