Tekstovi autora: Jurica Pavičić

Šefica Chaturvedi i njezin policijski tim u drugoj se sezoni nađu pred novim zločinom koji je raspalio medije. Skupina maskiranih razbojnika serijski upada u kuće vremešnih, imućnih obitelji

Kečin film je poetski dokumentarac koji manje polaže na kontekst i informaciju, a više na emociju i vizualnu poetičnost. U tom smislu, Kečin film sliči na filmove sjajnog talijanskog Amerikanca Francesca Minervinija, ili na "Hale County, jutros" RaMella Rossa. Film čudesno izgleda, a to je tim više zadivljuje ima li se na umu da ga je snimao sam redatelj. Kao da je vizualnom ljepotom Keča pokušao pomalo dati mitske aure svojim junacima, suprotstavljajući veći-od-života vizualni pristup njihovoj besprimjernoj bijedi

"Shuggie Bain" je 400 stranica stockholmskog sindroma, i to spram onog tko bi vam trebao biti najsigurnije utočište: spram vlastite mame. Douglas Stuart je za ovu knjigu Bookerovu nagradu. Čitajući ju, čovjek se zapita što je bilo u glavi desetaka urednika koji su knjigu odbili

Jedan američki kritičar napisao je da je "Heroj" najbolji Farhadijev film nakon "Nadira i Semin", s čim se mogu složiti. Istodobno, ovo je film koji nudi briketirano sve ono što je kod Farhadija najbolje. Farhadi je, za početak, izvanredan pripovjedač koji zamršene zaplete s puno likova i peripetija slaže s inteligentnom točnošću braće Coen. Njegovi filmovi nikad ne paradiraju egzotikom. I ovaj film, kao i drugi njegovi, izrazito je urban i sav se zbiva u ikonografiji tržnih centara, općinskih ureda, zatvorskih kantina i stanova u stambenim zgradama. Farhadijev film, međutim, prava je mala enciklopedija iranskog društva. Sve je tu: i vlast, i činovnici, i tamničari, i sitno-poduzetnička klasa, i vjersko-dobrotvorni NGO-i, mediji, i društvene mreže. Naposljetku, tu je i obitelj - uvijek dostatno patrijarhalna da likovima mjeru uzima neki "muškarac u kući", ćaća ili brat

Jedan dio filma posvećen je i Caveovu vjerojatno najbizarnijem neglazbenom projektu. To je "Red Hand Files", nekurirana web-stranica na kojoj obožavatelji (mahom tinejdžeri) šalju glazbeniku svoja razmišljanja te mu postavljaju pitanja o smrti, smislu i ljudskim nedaćama, a on im odgovara poput nekog priučenog gurua ili self-help filozofa. Cave s ironijom komentira tu svoju čudnu usporednu karijeru life coacha: "Nastojim na pisma ne odgovarati odmah", veli. "Jer, ako odgovorim brzo, iz tog odgovora obično ne progovara bolji dio mene". Dobro/zlo, crno/bijelo, ljudska podvojenost: kod Cavea je sve u oprekama

SF noir "Reminiscence" debitantski je kino naslov redateljica i scenaristice Lise Joy, žene koja je zajedno sa suprugom Jonathanom Nolanom (inače, scenaristom "Mementa") kreirala uspjelu TV seriju "Westworld". "Putovanje kroz sjećanja" ima stanovitih sličnosti i s "Westworldom", ali i s Nolanovim scenarističkim radovima. I ovaj se film zbiva u bliskoj, distopijskoj budućnosti. Bavi se temama sjećanja i zaborava. I ovdje je ključan motiv distopijska eskapistička zabava. I "Reminiscence" je film koji se bazira na bogatim intertekstualnim vezama s tradicijom

Dvaput je nagrađen za glazbu na festivalu u Puli, a filmovi za koje je komponirao osvajali su najveće filmske nagrade, uključujući Zlatnu palmu u Cannesu, grand prix u Berlinu i nagrade EFA. Može se slobodno reći da su filmske melodije Zorana Simjanovića ozvučile jugoslavenske sedamdesete i osamdesete

Od pet filmova McQueenove antologije, dva su vrlo dobra, jedan je u redu, a dva, zapravo, tanka. No, smisao ovog projekta i nije bio samo filmski nego i politički. McQueen je kanio - i uspio - ispisati paralelnu povijest Britanije, povijest o kojoj se nije pisalo i snimalo. Na početku te povijesti bilo je zazorno da karipski crnac posjeduje makar i običnu gostionicu. Na kraju priče jedan se od karipskih crnaca popeo na stejdž i podigao statuu Oscara. Sjekira možda jest mala. Ali stablo koje je palo bilo je, bogme, poveliko

Kad su mediji objavili da je Furlan preminula u petak od komplikacija virusa Zapadnog Nila, većina svjetskih agencija i medija objavila je nekrologe. U tim nekrolozima se, naravno, spominju njene globalno najpoznatije uloge, a to su one u američkim TV serijama. Spominje se „drugo poluvrijeme“ njene karijere, „poluvrijeme“ koje vjerojatno ne bi ni postojalo da se s Mirom Furlan nisu poigrale političke okolnosti

Od pisaca 20. i 21. stoljeća, Le Carre je najsjajniji nastavljač velike tradicije realističkog, društvenog romana 19. stoljeća. On je, također, veliki nastavljač baštine Josepha Conrada, Grahama Greenea ili Sommerseta Maughama: britanskih pisaca koji su tematski mislili na globalnoj, imperijalnoj skali. Konačno i najvažnije: le Carre je veliki pisac rata. Rata koji kod njega nije rat puškama i topovima, nego kriptogramima i mikrofilmovima. Ali svejedno, rat kao rat, on onečovječuje ljude, trajno ih kvari i navodi na neizdržive moralne izbore. Kod Le Carrea je svaki rat, pa i špijunski, moralni skandal. 

Treba reći - nije tako samo kod nas. Razne ankete koje se provode u svijetu, uključujući i slavnu decenijsku anketu Sight & Sounda, pokazuju da je filmski kanon jako zatvoren prema filmovima nastalim nakon 70-ih. Novi filmovi teško stječu status klasika, a na prvim su mjestima takvih izbora redovno naslovi nastali između 40-ih i 60-ih

Zadnja scena filma "Quo, vadis, Aida?" otvara zapaljivo pitanje, ali ne nudi odgovor. Scena, s jedne strane, zrači ohrabrujućom vedrinom i normalnošću. No, usred te vedre normalnosti je smrknuta iznimka, figura Žrtve, figura Majke, u neku ruku i - u majci otjelovljena figura bošnjačke nacije

Bio je najbolji u ulogama raspolućenih, slabih i faličnih likova, ali i likova koji iza bezopasne fasade kriju (samo)destrukciju i mrak. Bio je mek i pristupačan čovjek, a mlađi redatelji su ga voljeli jer se nije libio raditi ni s početnicima, i svakom je pružao šansu. Čak i iza velikih filmskih glumaca obično ostane četiri ili pet uloga koje svi pamte. Iza Nadarevića će ih ostati desetak, pa i više: a to je jako, jako puno

Film prati Havelov život od razdoblja uoči sovjetske intervencije 1968., pa do trenutka kad je objavio kandidaturu za prvog predsjednika Čehoslovačke 1989. Kad počinje radnja filma, Havel je 32-godišnji dramatičar. On i skupina mladih kazalištaraca djeluju oko teatra Divadlo Na zábradlí (Kazalište Na balustradi). Kazalište gaji teatar apsurda, a mladom će Havelu u njemu '63. biti izveden prvi tekst - "Vrtna zabava"

Od početka pandemije virusom COVID-19, najrazvijenije, najproduktivnije i najdinamičnije zemlje svijeta suočavaju se sa scenarijem koji je s malim varijacijama uvijek isti. Počne s epidemijom- negdje daleko, negdje drugdje. Pa sa simptomom poricanja: „neće ovdje“. Potom bolest stigne. Pa se jedna za drugom gase institucije civilizacijske normalnosti: kina, nogomet, restorani, trgovine...U posljednjih 30 godina književnost, film i TV ispričali su puno postapokaliptičnih distopija. Preskočili smo one o kojima se ovih dana najviše piše. Više nas zanimaju one koje spekuliraju o tome što se dogodi ako i kad se civilizacija doista počne gasiti