Tekstovi autora: Marija Čudina

Asea2

Što se bez njega ne može živjeti

Marija Čudina: Otići i ne vratiti se

Otići i ne vratiti se, to je najvrijednije između svih događaja/ ali sunce ni to ne umije. Možda mu nedostaje ljudska ludost...
Dkis 02 S

O takvoj melankoliji živ čovjek zna premalo

Marija Čudina: Pustinjska lisica

Poeta, mahnito zaljubljen u njezin ukočen pogled,/ smatra, ali i to je sumnjivo, da će ona/ u Vrtu Bestiariuma ipak naći razloge za svoje/ ugroženo postojanje, razlog za održavanje svoje sjete/ i melankolije pustinjske.
Done 08 S

Ne htjede nitko da o njoj više pjeva

Kad nostalgije procvatu iz obrnutog smisla cvijeta

Jest, svi koji odlaze odjednom će se pitati kao ja,/ da, kažem, svi, sanjajući sjaj hostije i djetinjstva s fotografije,/ i male mrave, koji viču s vrha nebodera,/ sanjajući ugasle vulkane, mjesečinu, koja žudnjom vara...
Mrav 01 S

Varnice vatrometa među nama nema

Marija Čudina: Otkuda ova čudna ludost

O strašna golotinjo užasa, penji se, penji se brže s mravima,/ da barem ti budeš medu nama u času ovom kad se pitamo,/ otkuda pitanje kad ni pitanja više nema./ ni riječi više među nama nema,/ ni riječi, ni uzdaha, što nijemo teče niz metal i varnice vatrometa među nama nema,/ a otkuda mi kada ni nas nema