Tekstovi autora: Slobodan Jovanović

Vajru5

Spas od budućih pandemija neće doći sa Neba

Koronarna šizofrenija

Iako ga vjera uči da je jedini koji zna potpunu istinu Svevišnji, Gojko je uzeo na sebe da jedan crkveni, ceremonijalni čin abolira od svih mogućih neželjenih posljedica tokom čitave istorije Crkve, kao da pośeduje božanske moći preko kojih je to utvrdio. Nije poznato da je bilo ko kroz istoriju stavljao u karantin i izolovao nakon pričešća vjernike, kako bi utvrdio da li su se pričešćem prenosile zarazne bolesti!
Srpska pravoslavna crkva

„Diskriminisani“ diskriminatori

Pretvaranje Crne Gore u svetosavsko utočište

Osokoljena brojnošću litija, SPC u Crnoj Gori pokazuje očite ambicije da od Crne Gore napravi svetosavsko utočište, svetu srpsku zemlju, ili, kako reče najpoznatiji ratni profiter u jednoj opskurnoj beogradskoj televiziji, „nebeskom srpskom Spartom“, sa najbrojnijim vjerskim objektima po glavi stanovnika i „vjerujućim narodom“ kao najuzvišenijim idealom. Sve ono što oni smatraju svojim uspjehom, to je poraz Crne Gore i njene budućnosti
Litije Crna Gora

SPC, carstvo falsifikata

Kad je laž srela budalu

Gotovo svakodnevno bi čovjek morao da reaguje i dekonstruiše obmane koje se plasiraju iz tog carstva laži, falsifikata, eskapizma i izmišljanja nepostojećih stvari i događaja. Samo se nižu suze bogorodice, krilato dijete, kosti Rastkove, Nemanjin grad, ukazanje Amfilohijevo, osam stoljeća nečega što je bilo pola milenijuma dio osmanskog carstva i obnovilo se ispočetka tridesetih godina XIX stoljeća. Kao na fabričkoj traci. Manjak istorije i trajanja nadoknađuje se krađom i bezgraničnom maštom
Arelig 04 S

Kolektivne ideologije su utočište za protuve svih vrsta

Brozomora i grozomora

Śećam se da su u socijalističko vrijeme, čak, mladi Englezi dolazili u crkve u Srbiji, govoreći da je u njima „pravo hrišćanstvo“, jer u njegovoj zemlji i cijeloj Evropi sveštenici žive u luksuzu, dok su se zavjetovali na siromaštvo. Danas im ne pada na pamet slično nešto, jer ne bi stigli dalje od parkinga ispred vladičanskih domova i ostalih popovskih objekata. Može li ijedan iskreni hrišćanin da zamisli Crkvu koja priređuje svadbarske pijanke u vladičanskim domovima, bavi se stanogradnjom za tržište, podiže hotele? Potpuno eskulpirani od odgovornosti za aktivnosti koje nijesu u saglasnostima sa zakonima Crne Gore, kojima podliježu svi ostali subjekti. I u tome, što je najvažnije, leži suština čitave ove frtutme oko Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Očito se ušlo u pregovore o milionskim ciframa sa imovinom, rentiranjem, oko ulaganja u turističke kapacitete uz obalu mora, pa se zato priziva i odbrana krvlju tih miliona!
Elle 07 S

Teokratski balvani na putu Crne Gore prema Zapadu

Drugo poluvrijeme državnog puča

Mnogi koji misle slično meni ne bi voljeli da postoje razmimoilaženja u vlasti i da je više nego neophodno jedinstvo i podrška aktuelnom predśedinku, koji je založio samog sebe u ostvarenju projekta nezavisne, evroatlanske Crne Gore, i koja će biti, možda po prvi put u svojoj istoriji, dio modernog, zapadnog, demokratskog, civilizovanog svijeta. I ovo što se dešava po Crnoj Gori, u više mahova, posebno posljednih mjeseca dana, jeste sukob dvije koncepcije Crne Gore. Prva je već naznačena, a druga je retrogradna, u kojoj se nepismeni popovi više cijene od doktora nauka, u kojoj popovi diktiraju društvene „vrijednosti“, antagonizovana prema nauci, prosvjeti, progresu, evropskim vrijednostima, zemlja mračnjaštva, primitivizma, u kojoj se milioni eura bacaju u temelje već prećeranog broja crkava i manastira, umjesto u naučne ustanove, škole, bolnice, domove zdravlja, … Jer oni koji vjeruju u isceljiteljske moći moštiju, ipak dolaze da se liječe u državne zdravstvene ustanove
Molebani Crna Gora

Zapišavanje teritorije

Prvi molebanski ustanak

Slaviti ulične procesije koje predvode sveštenici SPC po mnogim gradovima Crne Gore kao veličanstveni događaj, „živu crkvu“ i ostale neumjerenosti, pokazuje da smo previše daleko od od evropskih, civilizacijskih vrijednosti. Umjesto da slavimo progres, nauku, obrazovanje, uspjehe na međunarodnim kompeticijama, mi se ponosimo srednjovjekovnim društvenim obrascima. Oprostite, ali ono što se događa po Crnoj Gori ni po čemu se ne razlikuje, što reče jedna poznati crnogorski pisac, od islamskih revolucija na Bliskom Istoku. Suština je ista, da crkva postane dominantni subjekt u državi, a njeni predvodnici najveći autoriteti
Cetinj 02 S

Kontinuitet: Napadi Srbije na Crnu Goru

Pod pokroviteljstvom matuške Rusije

Monstruoznim ubistvom Aleksandra Obrenovića i dolaskom na vlast Petra I Karađorđevića 1903. početak je krvavog obračuna sa Crnom Gorom. U toj raboti Beograd je imao ogromnu podršku Rusije, koja je dolaskom Karađorđevića na vlast, promjenila svoju „istočnu politiku“, smatrajući da Crna Gora mora da nestane i postane dio Srbije
Acce 20 S

Što se grbo rodi vrijeme ne ispravi

Kako je SPC otela tuđu imovinu

Pitanja imovine nijesu pitanja većine i manjine. Taj šibicarski pokušaj da se litanijama, potpisima peticija, galamom, nesuvislim pričama o diskriminaciji, otimanju imovine i sličnim glupostima, zadrži uzurpirano od uzurpatora, jasno govori o svetosavskoj organizaciji i njenim etičkim dometima, spremnoj na sve samo da zadrži tuđu imovinu. Uostalom, neka pođu u Strazbur i tamo pokažu peticije i molebane. Postavljam pitanje svima: zašto je tek nakon 1994. upisivana imovina na MCP ako je pośedovala svo vrijeme dokumenta kojim se dokazuje vlasništvo? Takođe postavljam pitanje po kom osnovu je upisano vlasništvo na MCP u otprilike polovine crkava iz doba kraljevine Crne Gore, koliko je upisano?
Srpska pravoslavna crkva

Kupovina tomosa i druge satirične priče

Crkveno ujedinjenje vredno milion i po zlatnih franaka

Upravo zato što je Vaseljenska patrijašija ustupila teritorije pod svojom jurisdikcijom, plus što se bavila CPC, nad kojom nije imala nikakva prava i za koju je tražila dokument kojim se ona saglašava, KSHS je morala da plati milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Ne zato što je, kako piše onaj šalabajzer – istoričar, A. Raković, to praksa u pravoslavnom svijetu. Raković pokušpava da opravda to što je SPC morala da kupi oba tomosa, i onaj 1879, i onaj 1922. godine
Draža Mihailović

U Crnoj Gori treba zabraniti četništvo

Kama śutra?

Današnja Srbija rehabilituje ratne zločince i kolaborante, daje im imena ulica, posvjećuje im pozorišne predstave… Velikosrpski nacionalisti u Crnoj Gori smatraju za svoju dužnost da slijede tu nakaradu. DF po ko zna koji put predlaže da se podigne spomenik kvislingu i ratnom zločincu, Pavlu Đurišiću. Oni mu ništa ne zamjeraju jer bi, očito, ponovili sve ono po čemu Đurišića pamte mnogi rođaci i prijatelji žrtava. Osnovno je pitanje kakve su to zasluge Pavla Đurišića i njegovih trupa da bi zaslužio spomenik? Spasio nekoga, oslobodio nešto i nekoga, borio se protiv okupatora…? To što je, kako kaže Nojbaher: „vodio krvavi gerilski rat protiv partizana“? Jedini motiv pokušaja podizanja spomenika Pavlu Đurišiću je ideološki. Predlagači iz DF-a i Pavle Đurišić su, naime, ideološka braća
Amfilohije Radović

Skup u Podlastvi - kako to srpski zvuči

SAO Boka i principi

Zato je moguće u Budvi i Herceg Novom organizovati skupove koji vam stvaraju ośećaj da ste, ne ni u Srbiji, već u Republici Srpskoj, na kojima se izvikuje „srpsko more“, vrijeđaju Crna Gora i Crnogorci, pjevaju nacionalističke pjesme, srbuje, zato je moguće da Albanci u Tuzi neće da poštuju zakone i istaknu obilježja države u kojoj žive, zato se po śeveru vijore turske zastave, … Zato je moguće da se organizuje skup u Podlastvi na kojemu se izgovaraju neprimjerene riječi, pjevaju nacionalističke pjesme, dovode ratni komandanti ozloglašenih paravojnih jedinica, ogrezlih u zločinima, širi srpstvo kao anticrnogorska ideologija, slavi „srpska Boka“ kao teritorija koja nije dio Crne Gore
Acag 01 S

Dva lica frivolnosti: Miločer i Sinjajevina

Vratite nam imovinu koju smo pošteno opljačkali

Profesor Bartoš piše kako su Karađorđevići uzurpirali imanja i dvorce širom novouspostavljene države „putem pljačke“. Dvorac princa Vindišgreca na Bledu, Suvobor, koji je tobože dobio džabe „za ratne zasluge“, Han Pijesak, dvorac i lovište, bivši dvorac nadvojvode Fridriha na Belju, koji mu „poklanja“ ministar finansija, opština Zagreb mu kupuje dvorac na Tuškancu, država mu poklanja dvorac na Demir Kapiji, plus 500 hektara vinograda i ziratnog zemljišta, država mu kupuje šumu u Moroviću, kraj Beograda, Oplenac… Radna snaga u svim objektima je plaćana o trošku države
Abar 23 S

Selektivni muk

Amfilohije i Mitropolija kao svete krave

Iako zamoriše nevladine organizacije pričom o doprinosu poštovanja ljudskih prava, spriječavanja korupcije, krađe, otimanja državne imovine, nijedna od njih, tako uspješnih, ni slova ne prozbori o nezakonitom, kriminalnom upisu imovine na SPC, bez ikakvog osnova. Valjda ti borci za ljudska prava moraju poznavati osnove vlasničkih prava? Kako se može upisivati državna imovina na SPC bez ijednog dokumenta kojim se potvrđuje vlasništvo?
Predrag J. Marković

Mitomanija kao istorija

Živom istinom protiv nacionalističkih manipulatora

Problem je kad ti istoričari, koji sa naukom imaju vrlo malo veze, gostuju na crnogorskim televizijama i kad se sretnu sa konkretnim pitanjima i faktima. Lako je po Srbiji prodavati „Srbiju do Tokija“ i kako srpska vojska ne može biti osvajač i okupator teritorija druge države, muka je kad se podastru naučne definicije i činjenice koje ogoljuju svu suštinu. Dovoljno je ono što je Darko Šuković uradio u Živoj istini. Mislim na poniženje „istoričara“ i socijaliste koji se bavi time ko je đe pokopan, valjda misleći, kao pravi ljevičar, da onaj ko je pokopan uz „Miraša“, kako ga tendenciozno naziva, neće stići do raja. Ne zna čo’ek da ključevi raja nijesu tamo đe on misli, već, naprotiv, tamo su samo ključevi pakla
Popeje1

Pola istine je često jedna velika laž

Crkveno šibicarenje

Pošto priča oko imovine slabo pije vodu zato što SPC nema nijedan dokaz da se imovina vodila na njihovo ime prije 1918.godine, jer svakome ko se bavio tim pitanja je poznato da su crkve i manastiri u Crnoj Gori svaki za sebe bili pravna lica sa obavezom „čuvanja i dobrog gazdovanja sa imovinom kojom Crkva upravlja“, kako to piše u Ustavu pravoslavnih konsistorija u Knjaževini Crnoj Gori od 14. januara 1904. godine, krenulo su u osporavanje autokefalnosti CPC. Mada bi svaki dobar pravnik pitao – kakve to veze ima sa vlasništvom: jedno je kanonsko pravo, a sasvim drugo svjetovno