Tekstovi autora: Slobodan Jovanović

Amerikance posebno interesuju izveštaji koje su donijeli ti neutralni posmatrači prema kojima je cio kontigent američke hrane koju je Huverova administracija uputila u Crnu Goru dospio u ruke Srbijanaca. Crnogorci se moraju prvo odreći sopstvene zemlje i zakleti na vjernost srpskom kralju Petru, da bi dobili bilo što od tih zaliha. Ukoliko to ne učine, bacaju ih u zatvor. Zatvori u Cetinju i Kotoru su, prema izveštavanju, puni Crnogoraca a svakodnevno se dovode crnogorski komiti uhvaćeni u brdima i nad njima se vrši egzekucija

Srpska „nauka“, politika, žurnalistika, apsolutno ostaje gluva na sve činjenice koje remete željenu sliku. Kao mantra se ponavljaju trivijalne matrice o srpskoj Crnoj Gori, o Crnogorcima kao Srbima koji su svi bili za „ujedinjenje“, kako nazivaju aneksiju Crne Gore. Eto, oni znaju kako su i što su mislili Crnogorci prije 100 godina? Džaba posmatrači, delegirani u Crnu Goru, izjavljuju nakon povratka u Pariz: „Crnogorci su možda spremni na promjenu starog oblika svoje patrijarhalne vlade, ali trenutno svi Crnogorci žele povratak njihovog kralja, da bi ih spasio srpskog jarma“. Za Beograd je 5.000 ustanika „šačica odmetnika“, a 5.000 demonstranata DF-a na ulicama Podgorice „isto što i 100.000 u Beogradu“, kako su pisale beogradske novine za proteste u Crnoj Gori prije tri godine

Veselin Čajkanović i Svetozar Marković su pisali da je srpsko pravoslavlje bilo veliki “kočničar”, prvo duhovne, a onda i ekonomske emancipacije srpske nacije. Možda će se Srbija u današnje vrijeme ekonomski emancipovati, ali uticaj SPC do danas i danas, a očigledno i ubuduće, ostaje najveća prepreka duhovnom preporodu i stvaranju moderne srpske nacije. Otuda i ne čudi ponašanje njenih velikodostojnika i izjave koje slušamo i danas i posljednjih tri decenije. SPC je, ništa drugo, do produžena ruka velikosrpske ideologije, koja je toliko utemeljena u njoj da prečesto postaje njen najradikalniji zagovornik. Nije daleko od istine da, što je njen uticaj veći u narodu, to su veće mogućnosti za tragične posljedice. To smo već imali priliku da se uvjerimo u bližoj prošlosti

Čak nas je vinotočivi Irinej pohvalio kad nas uporedi sa NDH! Đukan nas pretpostavio i progonu Jevreja u Hitlerovom Trećem rajhu, i Jasenovcu, i progonu Kurda, i Franjovoj Hrvatskoj, i UČK i Kosovu, i avarskim invazijama, i progonu hrišćana u starom Rimu, i Crvenim Kmerima, i Ruandi… Po devizi – kad lažeš, laži krupno. Što reći o onima po Crnoj Gori koji povlađuju ovakvim budalaštinama? Jedino što čovjek može da konstatuje je da se sva kvazi-istorijska i politička priča o Crnoj Gori svjesno karikira i iskrivljuje, masno lažući, po principu koji napisa rahmetli „otac nacije“ o glavnom srpskom oružju?!

Kako procedura predviđa da se svi pripadnici nacionalnih manjina prijave na birački spisak u svojim opštinama, pojavili su se masovno „Crnogorci“ čak i tamo đe ih po popisu 2011. nije uopšte ni bilo. Tako ćemo imati Nacionalni savez Crnogoraca u Srbiji, a Crnogoraca niđe biti neće. Nema sumnje da će ti novopečeni „Crnogorci“ imati većinu elektora i da će Nacionalni savjet (NS) biti apsolutno po volji onih koji stoje iza čitave ujdurme. A ko stoji nije teško pogoditi, obzirom ko kontroliše sve u Srbiji

Dvije medijske teme, naizgled bez direktne povezanosti, okupirale su proteklih dana pažnju u crnogorskom javnom prostoru, i ne samo njemu: objavljivanje preliminarnog izvještaja Venecijanske komisije o Nacrtu zakona o slobodi vjeroispovjesti i raskol između Vaseljenskog patrijarha i Ruske pravoslavne crkve

Kad TV Pink počne da se bavi crnogorskom istorijom jasno je da se radi o nastavku kampanje, koja je u Srbiji pokrenuta o položaju Srba u Crnoj Gori, po dubini, do onog svijeta koji otvara usta dok čita svoje ime i prezime. Kako je drukčije moguće dokazati tu navodnu diskriminaciju ako ne ubijediš puk da je Crna Gora srpska država, a svaki pokušaj negiranja ili, nedajbože, promovisanja crnogorske nacije, jezika, istorije, baštine - napad na srpsku Crnu Goru i diskriminacija Srba, adekvatnu položaju Srba u NDH

Zaista ne znam i nije mi jasno odakle bilo kome iz Srbije pravo da određuje institucijama Crne Gore koje pismo će upotrebljavati u komunikaciji? Pa to je vrhunac bezobrazluka? Što mislite da Crna Gora uvede uredbu, poput vlade Srbije za ćirilicu, kojom će favorizovati latinicu? Bio bi to genocid gori nego u Aušvicu! Ko vas pita, gospodo iz Srbije, i što vas briga koje će pismo koristiti vlast u Crnoj Gori? Kakve vi veze imate sa time i kakve to veze ima sa položajem Srba u Crnoj Gori?

Po ko zna koji put, beogradska redakcija američke franšize CNN-a, N1 televizija, je odabrala da o Crnoj Gori i političkim događanjima u njoj govore oni koji su, malo je reći, ostrašćeni do besmisla. Pritom nema jednostavnije političke situaciji u Evropi od one u Crnoj Gori. Na jednoj strani imate vlast koja je izborila nezavisnost Crne Gore, evroatlanski put, pored tradicionalnosti nenaklonosti, odnosno naklonosti ka prošlovjekovnim vezama sa istokom, koja teži izgradnji modernog crnogorskog društva kao djelu zapadnoevropske civilizacije, dok, sa druge strane imate politiku koja budućnost Crne Gore vidi u tijesnim vezama sa Rusijom, Srbijom, panpravoslavljem, panslovenstvom, narodnjaštvom i mazohističkom željom da Crna Gora dijeli Gordijev čvor i probleme koje ima Srbija u međunarodnoj politici (čitaj Kosovo, prije svega). I tu prirepci od par procenata, koji sebe nazivaju građanskom opcijom, ne mijenjaju u suštini ništa

Svi oni kojima je suverena Crna Gora na srcu moraju zahtijevati od aktuelne vlasti Crne Gore da se, u okviru već postojećih zakonskih normi, kojima se zabranjuje i sankcioniše slavljenje neprimjerenih događaja, unese član koji će posebno zabranjivati slavljenje Podgoričke skupštine i okupacije Crne Gore 1918. godine, uz najoštrije sankcije i skidanje svih obilježja u najkraćem mogućem roku. Ukoliko do toga ne dođe znaćemo da se u Crnoj Gori smatra nedozvoljenim i nedostojnim slavljenje bilo kojih zločina, sem onih kojih je žrtva Crna Gora i Crnogorci

Petar Luković onim što radi afirmiše osobenost, promoviše subjektivnosti koja nije produkt interesnih grupacija i njihovih nastojanja da, putem različitih oblika manipulacije subjektom i subjektivitetom, dođu do svojih ciljeva. I tu je njegov osnovni problem. Van interesnih grupa, odapinjući inokosno svoje ironično-satirične strijelice, učinio je sebe metom bez zaštite. Zato je moguće da bude novčano kažnjen prenoseći štivo sa drugog medija, a da taj medij bude ekskulpiran i od blagog ukora. Ne znam kako se ośećaju svi oni koje sam smatrao sapatnicima u nesreći u kojoj smo živjeli, zaslužuju li sebe da titulišu pretencioznim epitetima građanštine, demokratičnosti, liberalizma... kad su pali na na osnovnoj ideji ljudskosti, neuskogrudosti, otpora taštini, malograđanštini i sitnim začkoljicama

Ono što brine sve one koji poštuju državu Crnu Goru jeste ponašanje „beogradskih advokata“ u samome sudskom procesu. Očito je da oni ne mogu da izbjegnu omalovažavajući odnos prema Crnoj Gori, te da svojim fakinskim i šibicarskim ponašanjem izazivaju gnjev svih koji ne žele da svakodnevno budu predmet ponižavanja gorih od sebe

Petru bi trebalo da je čast ko ga je sve tužio za „duševnu bol“, uvrede i slične trakalice, da ga to nije potpuno obogaljilo finansijski i dovelo na prosjački štap. Kao da nije dovoljno što su razni strvoderi i moralne nakaze oćerali e-novine u stečaj, rješeni su da i samog Petra oćeraju u stečaj, ako ne i u likvidaciju

Amfilohije Radović je primjer kakav teško da postoji u istoriji ljudskog roda sa tolikom posvećenošću, prilježnošću i spremnošću da zemlju u kojoj je rođen pretvori u tuđu teritoriju. On nastavlja spiralu velikosrpske agresije koja je postojala po drugim republikama bivše države, a koja je dijelom opisana u ovom tekstu. Država sve to nijemo posmatra i dozvoljava čak takav pravni nonsens da SPC knjiži imovinu, vrši platni promet, gradi objekte, zapošljava ljude za koje niko ne kontroliše njihov boravak u Crnoj Gori, od kojih mnogi imaju i kriminalne biografije, a da uopšte nije registrovana kao pravni subjekt u nezavisnoj državi Crnoj Gori

Imaće novopostavljena premijerka u Crkvi svog najmoćnijeg protivnika. Neće njene glavešine nikada pristati na takvo „bogohuljenje“. Držim da će pokrovitelji pedofilije u osveštanim vladičanskim domovima obogatiti svoje molitve i filipike po hramovima novom metom, paradigmom pogubnog uticaja zapada na zdravu, svetosavsku omladinu, koja svoju čistotu pred Bogom ne dokazuje kupanjem i kulturom, kako je to vladika Nikolaj teološki utemeljio. Bojim se da će to biti jedini ozbiljni protivnik vlade Ane Brnabić