Tekstovi autora: Miroslav Mika Antić

Aatk 61 S

A reči rekli nismo

Miroslav Mika Antić: Mi smo se suviše sretali

Mi smo se suviše sretali a reči rekli nismo/ I u leta kovrdžava sa preplanulim licima/ Pod kapom zelenih dudova za časak zastali smo/ Pa onda prošli, odlutali svako za svojim vidicima
Shho 03 S

Zaledim osmeh

Kada mi nedostaješ

Kada poželim/ Da ti nedostajem/ Odsanjam pesmu/ Zatvorim oči/ I na kaldrmi zamislim/ Cvet beli/ Kada te nema/ Jer tako hoću...
Ookri 05 B

U mnoštvu tih divnih ljudi

Miroslav Mika Antić: Ponedeljak

U mnoštvu tih divnih ljudi i još zanimljivijih i blagorodnih priča o snazi književnog zajedništva, punio sam beležnicu i pitao se da li čitaoci išta znaju o čemu razgovaraju njihovi voljeni pisci na prijemima. Bilo je vreme da krenem u hotel
Batt1

U ovom vakumu univerzuma

Miroslav Mika Antić: Subota

Naiđu tako trenuci kada pomisliš kako je svaki tvoj novi dan ko zna kad već izgovoren, kako je neko vrlo važan mislio sve tvoje misli i porađao ih u mukama stvaranja, kako svaki tvoj pokret nije autentičan već ponovljen ko zna koliko miliona puta u ovom vakumu univerzuma
Antic 01 S

Tajni dnevnik

Miroslav Mika Antić: Nedelja

Bio sam kafanski rapsod, pa sam stoga imao razumevanja za probleme kafanskih pevačica i tajne njihovih svezaka u kojima su beležile reči
Voz1

Koncert za 1001 bubanj

Miroslav Mika Antić: Ekspres za sever

Uobrazio sam da sam te već viđao/ u lađarskim lengerima,/ u naočarima starih prodavaca lozova/ i zarđalim očima limenih bogova/ na seoskom raspeću...
Aant 01 S

Pisma gospođi Vineti: Četvrto pismo

Još u šesnaestoj napisao sam pesmu

Vi ste moja žena, i nemojte ni pomišljati da/ ćete ponovo otići. Setite se kako sam, kao ptica,/ pre sedam zima sedeo na drvetu pred vašim/ bolničkim prozorom. Padao je sneg. A ja sam/ sedeo satima
Anhe 01 S

Pisma gospođi Vineti: Treće pismo

Ima jedna pesma za decu

Na ulici smo se posvađali, onda smo se dugo ljubili,/ i bilo je jasno da je volim. Zato i mislim da vam/ nikad više neću pisati. Uostalom, zar nije tako bolje./ Kad umrete, podići ću vam divan spomenik i napisati:/ ona je trpela mene
Acbra 05 S

Pisma gospođi Vineti: Drugo pismo

Nešto kao moje detinjstvo

Jesam li živeo u Parizu? Jesam li bio u Njujorku?/ Vašingtonu? Bagdadu? Rigi? Sidneju? Svuda/ sam bio, kažem, jer svi smo mi svuda bili,/ samo smo to zaboravili
Antic 01 S

Prvo pismo

Pisma gospođi Vineti

Ja ne mislim da to dobro znam, ali znam: ni neznano/ mi nije -. Ja stvarno ne mislim da vas dobro/ znam, ali ni neznani mi niste. Dozvolite, zato,/ da pljunem u pravcu onog grada gde ste me/ ostavili da vas čekam
Siren 01 S

Možeš naučiti da izgovaraš laž kao istinu

Horoskop

Da sebe ceniš toliko koliko se žrtvuješ. Da imaš/ sažaljenja, ili da nemaš milosti./ Naučiće te da budeš čak i pomalo darovit, tek/ da bi kunjajući proživeo svoj vek.
Acbra 05 S

Svašta umem

Protestna pesma

Još mi žvrlja neka pisma/ oproštajna,/ puna bola./ Ispadnemo pred njim krivi/ mi i škola./ Traži novac, kuka, moli/ – nema čime stan da plati,/ a ja šašav/ pa ga pustim/ da se mirno kući vrati
Aant 01 S

Hiljadu puta od jutros

Ti si moj način toplog

da li sam još uvek/ među svim tvojim životima/ onaj komadić najčistijeg oblaka u grudima,/ i najkrvavijeg saća?
Marijpo 25 S

Samo će mi biti žao ptica

Posmrtni marš klovnova

Kad umrem,/ samo će mi biti žao ptica,/ jer sve vreme sam sanjao letove,/ pa ono drugo za mene nije imalo/ naročitog smisla i značenja.