Tekstovi autora: Bojan Mušćet

Luković je u Bolju prošlost unio svoju bolju sadašnjost, osobni pristup svakome od portretiranih autora i izvođača, kreiravši jedinstvenu optiku koja je snažno romansirala nevino odrastanje, putenu mladost i prekinutu zrelost jugoslavenske estrade. Nisam volio tu riječ, označavala mi je u to pozno novovalno doba nešto odbojno, hotel wave ekipu koja na terasama ljeti i svadbenim svečanostima zimi kapitalizira tuđe autorstvo. No, riječ precizno definira sve ono što show business jest, pa je posrijedi prikaz 49 godina estrade na ovim prostorima

Može se, onda, i upitati — čemu pop kompozicija, zašto ona uopće služi. Odgovor je dao Paul Morley, znameniti britanski pop novinar New Musical Expressa u svom eseju Ćaskanje o popu. Odgovor je prilično jednostavan, ali i višeznačan: 'Svrha popa je da pruži nešto o čemu ćemo pričati.'

Stilski, vizualno i glazbeno, Istočni izlaz je za riječku scenu bio ono što je The Jam značio za britansku, a Blondie za američku punk-scenu. Bio je to rasni novovalni sastav koji je u izraz ugradio melodioznost beata šezdesetih i žestinu punka sedamdesetih, a stihovno se okušao u buntovnim tekstovima (ponajviše vezanima uz školsku tematiku…), ali vješto obrađujući ljubavne i melankolične teme od kojih su punkeri bježali kao vrag od tamjana, jer se to pjeva samo na estradi i na festivalima

Sasvim subjektivno, prema sjećanju i dostupnim podacima, odabrao sam još pet albuma riječke pop i rock-scene za koje držim da su promijenili glazbene tijekove u gradu na Rječini i utjecali na kvalitetu glazbenih zbivanja u Hrvatskoj. Ti veliki albumi zaslužili su barem male priče

Nakon više od četrdeset godina od nastanka grupe i prvih snimaka autorskoga materijala, Paraf dobiva svoju antologiju, četverostruki CD box-set “Sabrana djela 1976 -1987”. Posrijedi je jedan od najiščekivanijih diskografskih projekata na ovim prostorima, s obzirom da su Parafi jedini od relevantnih glazbenih formacija iz razdoblja punka i novog vala koji dosad na CD formatu nemaju zabilježen barem dio svoga stvaralaštva

Sasvim subjektivno, prema sjećanju i dostupnim podacima, odabrao sam pet albuma riječke pop i rock-scene za koje držim da su promijenili glazbene tijekove u gradu na Rječini i utjecali na kvalitetu glazbenih zbivanja u Hrvatskoj. Ti veliki albumi zaslužili su barem male priče

Pre deset godina, u štampanom izdanju „Sušačke revije“ objavljen je tekst Bojana Mušćeta o riječkoj muzičkoj sceni osamdesetih godina. Zbog zanimljivih i nepoznatih detalja, ponovno čitanje ovog priloga vraća nas u retro-raspoloženje, jer ono o čemu se 2008. pisalo i govorilo – i danas je izgleda opet aktuelno

Ako su Denis & Denis u startu pokazali kako predstavljaju trademark riječke rock-scene, djevojke iz Cacadou Look napravile su korak dalje: postale su miljenice scene. Djevojke kojima je dosadilo visiti po probama njihovih dečki iz raznih rock-grupa odlučile su same uzeti instrumente u ruke, izbrusiti glasove te se izvještiti u skladanju. Počele su i nastupati te vrlo brzo stekle blagonaklonost scene.. Tercet riječkih pop-bandova s privlačnom vokalisticom zaokružuje Xenia: premda je Vesna Vrandečić Zagrepčanka, ipak je muški dio iz Rijeke. Grupa Xenia je snimila dva vrlo dobra albuma i iznjedrila nekolicinu hitova, a činjenica da je radila na relaciji Zagreb-Rijeka umnogome je pridonijela njezinoj brzoj implementaciji među širu publiku...

Trokut „Val - Rival - Ri-Val“ simbolizira žestoko zapljuskivanje idejama grad na Rječini, a neke od tih ideja u modificiranom obliku, srećom, traju i danas. Ono što je sasvim sigurno jest da je taj trokut obilježio osamdesete u Rijeci

Za razliku od Beatlesa i Ramonesa, članovi Kraftwerka često su se mijenjali, a njihova imena i likovi nisu se baš urezivali u kolektivnu memoriju: elektronički minimalizam, uniformni izgled s identičnim frizurama nerijetko je nadograđivan i robotima koji isto izgledaju kao oni i očito je kako je ta androidnost/anonimnost te umjetnički potpomognuta dehumanizacija umnogome utjecala na zatomljujući identitet članova banda

Tehnologija je definitivno promijenila percepciju popularne glazbe. Ona je sveprisutna i masovno dostupna, ali njezina razvedenost u velikom je opadanju. Neki trendovi u glazbenoj industriji počeli su se kristalizirati, a pet teza koje predstavljamo samo definira načine na koji se glazba danas doživljava 

Autora ovog teksta još drži disco groznica društvene večeri u prostoru bivšeg Omladinskog kluba Dva boda pa je iz digitalnog naftalina izvukao tekst napisan povodom izložbe “Druga strana groznice subotnje večeri” iz 2015. godine. Radujemo se, dijelimo!

Prva stvar koju ujutro uzmemo u ruke je smartfon, a to je i posljednja stvar koju vidimo prije spavanja. Portali su načičkani tekstovima s provokativnim, nerijetko i debilnim naslovima koji nas privlače na klik iako često to uglavnom i nije tema koja nas zanima. Posao nas, s druge strane, tjera da neprestano odgovaramo na mailove: ne sljedeći tjedan, ne sutra, ne za sat vremena, nego odmah-sada-odmah! Pratimo sve društvene mreže na kojima imamo profil. Stalno nam stižu uglavnom nevažne notifikacije s Facebooka, Instagrama, Twittera, LinkedIna, Snapchata i drugih društvenim mreža i remete linearan tijek naših obaveza, odmora ili obroka

Premda vinilne ploče danas predstavljaju relikt nekoga prohujalog vremena, one ipak bilježe tržišni rast. Posrijedi je, zapravo, želja za što boljim zvukom te nova kolekcionarska strast

Sigurno je kako među mladima danas generalno nedostaje onaj masovni impakt koji su nosile negdašnje generacije. Dakle, poriv da se izađe na ulice ili u medije i da se nešto realno promijeni. Pisanje statusa na društvenim mrežama sasvim sigurno nije to. Anonimni revolucionari iz naslonjača neće mnogo napraviti. Ipak, mladi su danas upravo to – sasvim su depresivni jer smatraju da ni na što ne mogu utjecati, radije se prepuštaju raznolikim čudnim utjecajima.