Tekstovi autora: Kristian Benić

Koliko god voljeli stare magazine i novine, najljepši izvor retro atmosfere su filmovi. Kavane, ulična dječja igra, tračci konzumerizma sačuvani su zauvijek. Ovo su filmovi koji najbolje prenose tu atmosferu

Maratoni legendarnih uradaka animacije osamdesetih inspirativni su iz više razloga, a nijedan nema veze s iracionalnom nostalgijom ili ljubavi prema ‘retro’ ideologiji. Prije svega, beskrajno su geeky uz gomilu neobičnih gadgeta, čudnih znanstvenih teorija, stalnu inovativnost glavnih junaka te radnju u kojoj čak i mutirane nindža kornjače uz pizzu igraju videoigre i gledaju SF iz pedesetih godina

Uz kultnu dječju enciklopediju "Svijet oko nas" sjetno smo se prisjetili trenutaka u kojima nas je i ako nismo voljeli učenje držala satima prikovane uz stol. Srećom, to nije bila jedina enciklopedija takvog tipa, već su naše male glave oblikovane nizom intrigantnih uradaka s temama od dinosaura do nuklearnih raketa

Učiteljica Majda i maltretiranje nalivperom, mučnina uz Matu i Tiku, nestašni Pucko kao idol, kalendar godišnjih doba u radnoj bilježnici, dilema – ‘mama, zašto ja nemam ćirilicu u knjizi, a Miro ju je imao’

Za uspjeh svakog dobrog ljetnog trash partija ili razbijanje nervoze pred ključni ispit ili sastanak ništa ne može bolje poslužiti od snimke Milene Dravić iz 1983. godine s Youtubea na kojoj slavna glumica uz disco glazbu koordinira vježbanje! Bio je to samo simptom jednog šireg pokreta čije nam parametre u jugoslavenskim vodama objašnjava retromanijak Kristian Benić

U razdoblju u kojem se najmlađi igraju i komuniciraju na društvenim mrežama, a dnevnu dozu fizičke aktivnosti nerijetko čine samo pokreti joystickom, vrijedno je osvrnuti se na vrijeme lišeno obilja tehnoloških blagodati i s puno nižom razinom materijalnog bogatstva, ali s klincima koji su gotovo iz ničega gradili vlastiti svijet mašte, kreativnosti i znatiželje. „Djeca su naše najveće blago“ – nije samo otrcani klišej, nego i papagajski citirane riječi sveprisutnog druga Tita ranih pedesetih godina. Zavirimo stoga na tajnu retromapu pronađenu na tavanu i otkrijmo skriveno blago nestalih djetinjstva

Jednom davno, u vrijeme kada smo redovito kupovali tiskane dnevne novine, posebno drag i važan dan bio je petak. Zanemarili bismo tada sve političke krize, gluposti i nepravde, ne bi li se dočekali Njega – sedmodnevnog TV vodiča

Jer ako što održava ljepotu Tintina, a i mladog Indiane Jonesa je plastičnost estetike prostora, likova kultura (...) - već prema crtežu znamo da li smo u Rusiji, Albaniji ili Meksiku tj. njima inspiriranim izmišljenim zemljama

Autor nas spretno paralelno uvlači u najzanimljiviji dio bilo koje priče bazirane na kontrafaktualnom razmišljanju - opis nacističke Njemačke 1964. godine, kontekst njene egzistencije, kulture, arhitekture… Kriminalističkih radnji poput ove po nekom šabloniziranom principu možete pronaći na stotine, ali zaplete u ovakvom ambijentu rijetko. Čak i Beatlesi postaju sve popularniji među njemačkom mladeži!

Gotovo svako značajnije mjesto imalo je vlastiti statut koji je određivao širok spektar ponašanja – od odnosa prema vinogradima do odnosa prema svinjama. Ova posljednja životinja nerijetko je bila označavana kao prava ekološka opasnost: te se životinje ne može držati, i to zato što onečišćuju čitav kraj, prljaju pašnjake i čine veliku štetu siromašnim ljudima, a od njih nema nikakve koristi...

Ono što je još važnije je da su to dokumentarci o marketingu, psihologiju, sociologiji, pa i menadžmentu u kulturi. Svakako je najdetaljnije obrađen fenomen “influencera” bez kojih Fyre u takvom obliku ne bi ni bio rođen. Informacija koju su svi ti ljudi plasirali mogla je biti još lažnija od navedene te zastrašuje moć nad svojim pratiteljima koju su iskazali. Jednako je fascinantna i vizija koja je privukla tisuće ljudi - pješčani otoci daleko od civilizacije, činjenica da je vlasnik jednog od otoka bio Pablo Escobar, prisustvo manekenki…

Hrvatski pisani SF možda nema priliku postati blockbusterski hit, ali maštovitosti, raketa i izvanzemaljaca u njegovoj tradiciji ne manjka. Otkrivamo kako je rođen.

Jugoslavenke nikako nisu bile zadovoljne ponudom domaćih dućana. Premda je tvornica bilo napretek, a obrada konfekcije s jedan milijun obrađenih metara tkanine 1939. godine već šezdesetih porasla na šest milijuna (!), dolazilo je do nevjerojatnih pojava. Kada je određeni model uspio kod kupaca, proizvodilo ga se do tolike mjere da je gotovo nemoguće bilo u stubištu izbjeći susjedu s istim kostimom, a poneke se uspješne komade proizvodilo toliko malo da bi brojevi jednostavno nestali – i gotovo

Sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća pojavio se fićo, automobil koji će uz preostalu dvojicu veličanstvenih, stojadina i yuga, idućih pedesetak godina neprikosnoveno vladati jugoslavenskim cestama „Pivaj svitu, pukni puško, rodilo se muško“, refren je popularne domaće veselice koja naglavce okreće improvizirane šatore i provincijalne ćumeze. Hajde, reći ćemo, bila je godina 1991. kad je pjesma

Unatoč izrazitoj aktualnoj važnosti i podrazumijevajućoj funkciji u životu suvremenog čovjeka, ljetovanje, godišnji odmor, ljetni hedonizam, pa čak 'obično' kupanje i sunčanje na plaži kulturno su konstruiran fenomen relativno novijeg datuma formiranja