Tekstovi autora: Dejan Durić

Klasičan roman o sablastima inspirirao je generacije kreativaca, a najnoviji izdanak iz te kuće pune duhova osvaja ekrane i zavređuje ovako detaljnu analizu

U novom stoljeću Berlin postaje jedan od najdinamičnijih europskih gradova, koji se počeo ubrzano urbanistički i kulturno razvijati. Ujedno postaje kultno mjesto za partijanje te mokri san svih hipstera i alt umjetnika ovoga svijeta. Istodobno, za dio svijeta predstavljao je žrtvu povijesnih okolnosti i podjela, a za neke druge, poput Hasida u seriji o kojoj ću na koncu govoriti, posrijedi je prijestolnica države koja je skrivila smrt šest milijuna pripadnika njihova naroda. Kako bilo, Berlin neosporno ima veliki kulturni kapital, što se očituje u zanimanje koje kod producenata pobuđuje, a ono ne jenjava. Većina priča vezana je ili uz dinamičnu prošlost grada ili pak status koji danas uživa.

Seksualna žudnja reflektira se na figuru vampira da bi junaci mogli ostati čisti. Njegov ugriz predstavlja simbol penetracije, a za grofa ne postoje dopuštene i nedopuštene žene pa je on odraz nesputane i slobodne seksualnosti koja je za viktorijance sablažnjiva. Sve žene koje povampiruje pokazuju naglašeno seksualizirano ponašanje pa osim seksualnosti druga šokantna stvar je nesputana ženska seksualnost

Trainspotting je daleko od bilo kakvoga romantiziranja narkomanskih iskustva, no vrlo smjelo provocira svoje okruženje. Izvrstan je primjer plakat koji danas ima ikonički status. Na pozadini u bijeloj i narančastoj boji postavljeni su protagonisti u stiliziranim pozama nalik na glazbene zvijezde pa poster gotovo da priziva u pamćenje ovitak glazbenoga albuma, u čemu također treba tražiti kulturni komentar

Zbog zabrinjavajućega stanja planeta te prirode koja nas okružuje, kao posljedice nesmotrenoga ljudskoga djelovanja, svjedočimo o sve većoj potrebi za osvještavanjem ljudi za ekološku problematiku i tematiku. Tim više što i dalje postoje osobe koje nisu svjesne činjenice da je čovjek možda u zagađivanju i uništavanju Zemlje prešao točku bez povratka, a u tom negiranju veliki doprinos imaju političke i poslovne elite kojima je kapital na prvome mjestu. Danas je očuvanje planeta i života na njemu ključno pitanje i gorući problem jer tijekom dvadesetog stoljeća rasla je ekološka svjesnost, no ipak nedovoljno i nesustavno

Malo je toga bolje od kakvog televizijskog krimića koja nas najviše podsjeća na atmosferu čitanja napete knjige.

Kriminalistička proza korijene ima u devetnaestom stoljeću i pričama racionacije Edgara Allana Poea u kojima američki autor u liku Augustea Dupina koncipira prototip detektivskoga istražitelja te osmišljava temeljne narativne modele koje će autori kriminalističke proze kasnije razrađivati, dorađivati i prerađivati.

Prvu skupinu čine horori u kojima se javljaju rubne ili izolirane kuće na kraju grada, naselja, ulice, kuće koje su tajanstvene te pobuđuju strah i zazor okoline, napose zbog ljudi koji u njima žive ili su živjeli te događaja koji su ih obilježili. Najbolje je opisuje tagline na plakatu manje poznatoga filma majstora horora Wesa Cravena Ljudi pod stubama (People under the Stairs, 1991): u svakom susjedstvu postoji jedna kuća o kojoj odrasli šapuću, a djeca prelaze ulicu da je zaobiđu. Upućuje se na kontekst govorkanja i izopćavanja iz zajednice onoga što je drugačije ili neobično, ali sažima i preokupacije različitih urbanih mitologija.

King je pisac kojeg stvarno volimo čitati. Vrlo često volimo i gledati radove snimljene prema njegovim romanima i kratkim pričama, ali s novom ekranizacijom "Magle" je stvarno puno krenulo po zlu.

Serija 3 % se nastavlja na suvremeni distopijski trend primjetan u televizijskim (Sluškinjina priča) i filmskim produkcijama (Igre gladi, Labirint smrti, Divergent), potaknut zabrinjavajućim, populističkim i totalitarnim praksama te neokonzervativnim revolucijama uočljivima u svijetu koji je izgubio svoj kompas. Serije time kao i svaka spekulativna fikcija reagiraju na pokazatelje iz društveno-političko-ekonomske stvarnosti pa je ovdje zamjetan niz poticaja iz situacija u današnjem svijetu, ali i autohtonih brazilskih problema

Jedan od najvećih čovjekovih strahova predstavlja mogućnost da ostane bez nadzora nad vlastitim tijelom i umom. Stoga niti malo ne čudi da su virusi redovito povezani s vampirskom i zombijevskom problematikom te vampirskim i zombijevskim ponašanjima: često ljude mogu preobraziti u žive mrtvace (popularna serija The Walking Dead), ali i pobuditi žeđ za ljudskom krvlju. Vampirski kompleks posebice je zanimljiv jer vampiri žrtvama sišu krv kako bi se prehranili, ali imaju mogućnost i da ih ugrizom povampire, čime se simbolički upućuje na kontaminaciju, koja je prouzročena tjelesnim odnosom i ljudskim izlučevinama. S obzirom na potonje, virusi su često bili vjerni saveznici priča koje su predstavljale zamaskirane moralke o potrebi seksualnoga uzdržavanja i apstinencije..