Tekstovi autora: Margaret Atwood

U blizini vode je oderano/ drveće, tečno, posivjelo od vremena,/ u naličjima agonije, ili bi se moglo reći/ od milosti i strasti./ U svakom slučaju uvrnuto...

Samoglasnici bujaju/ poput usana i nabubrelih prstiju, a prsti sami/ onda se kreću uokolo smekšavajući/ oblutke kao da mekšaju kožu...

Sjedim u šumi i pričam o smrti./ Što je zapravo i dosadno:/ iako postoji mnogo načina da se umre,/ postoji samo jedna pjesma smrti...

Pogledajte! Čelična je posuda/ skoro puna. Dovoljno ima za sve nas./ Kupine blistaju poput stakla/ i njegovih ukrasa/ koje kačimo u decembru na drveće/ da se podsjetimo biti zahvalni za snijeg.