Tekstovi autora: Aleksandar Vučo

Krill1

Nad tuđim svetom

San i java hrabrog Koče

Kad su bili iznad Rima, pokazo je Koča svima kako može, bez po muke, obešen za obe ruke,/ u vazduhu da se klima. A kad behu iznad Praga, popeše se baš visoko, tako da ni jedno oko ne nađe im više traga
Munnas 06 S

Odlomak iz poeme Nemenikuće

Svake se noći grozno svale na moje grudi piskavi seksovi zore

To su glatke uzane desni i vesla u petrolskoj vodi/ To su crni paradni konji dužinom vatraljskih ruda/ To su laktovi i kolena pitka sredinom raščešljanog smeha/ To su tek zgnječeni snovi i providni leševi pčela
Aabra 07 S

Odlomak iz poeme Nemenikuće

Varoš kao svako đubre, prokleto mesto rođenja

"Poema Nemenikuće je davljenje Vuča u živom glibu amorfnosti: sve otiče zaboravom, koji je zaborav »arhitekture«, zaborav sveobjedinjavajućih principa oblika, putem iščezavanja svega »u mekinji smolaste mase«. Ako ima dozivanja, to je samo zato da bi se otkrivalo. Neprestano, kako je odazivanje nemogućno, onako kako je nemogućno uobličavanje ove amorfnosti, kako je nemogućan trijumf ljubavi nad ovim naturalističkim materijalizmom sveta Nemenikuće, kako na tome đubrištu nema i ne može biti ljubavi onako kako nema i ne može biti metafore, i kako tu, u nezadrživome bujanju, u tom basnoslovno-užasnom bogatstvu ovog đubrišta ne može biti nikakvog kretanja..." (Radomir Konstantinović)
Aamil3

Odlomak iz poeme Nemenikuće

Urlici i micanja verna svedoče pomamnu radost

"Poema Nemenikuće je davljenje Vuča u živom glibu amorfnosti: sve otiče zaboravom, koji je zaborav »arhitekture«, zaborav sveobjedinjavajućih principa oblika, putem iščezavanja svega »u mekinji smolaste mase«. Ako ima dozivanja, to je samo zato da bi se otkrivalo. Neprestano, kako je odazivanje nemogućno, onako kako je nemogućno uobličavanje ove amorfnosti, kako je nemogućan trijumf ljubavi nad ovim naturalističkim materijalizmom sveta Nemenikuće, kako na tome đubrištu nema i ne može biti ljubavi onako kako nema i ne može biti metafore, i kako tu, u nezadrživome bujanju, u tom basnoslovno-užasnom bogatstvu ovog đubrišta ne može biti nikakvog kretanja..." (Radomir Konstantinović)
Azzil 03 S

Ona se roji u mojim rukama

Moja je ljubav gola turpija

Ubijale su se zanosno i u tesnim stenama/ provuku se kroz kamene zupce i telo im postaje/ gnjila testera između beznadežnog života/ i smrti bosonoge/ smrtonosne bez ponovnog rađanja
Bizos1

Sneg slameno pada na džinovske stope bivola

Dan

Dan krvopadan radan raščupan i zagoreo/ suludo sabijen u bescenje sirove noći/ licemeran gladan osuđen u istom pravcu/ da žvaće strele busole