Tekstovi autora: Mišel de Montenj

Strah u svojoj grozoti nadilazi sve druge nesreće. Koji osjećaj može biti i gorči i pravedniji nego onaj što su ga osjetili prijatelji Pompejevi koji su bili s njime na brodu i promatrali okrutan pokolj? Strah od egipatskih jedara, koja su im se neumoljivo približavala, toliko ih je obuzeo da se vidjelo kako su zaokupljeni samo požurivanjem mornara da budu što brži i da se spase snagom svojih vesala; tako je bilo sve dok nisu doplovili do Tira i oslobodili se svake bojazni; tek su tada smogli snage da uprave svoje misli na gubitak koji su pretrpjeli i da puste maha jadanju i suzama, koje je taj mnogo jači osjećaj bio suspregnuo.

Kad bi kao istina i laž imala samo jedno lice, bili bismo u boljim odnosima, jer bismo uzimali da je izvjesno upravo ono što je obrnuto od onoga što kaže lažac. Ali, naličje istine ima sto tisuća lica i prostranstvo joj je bez granica. Pitagorejci kažu da je dobro izvjesno i dovršeno, a zlo je beskrajno i neizvjesno. Tisuće putova odvode nas od cilja, a samo jedan k njemu vodi. Što se mene tiče, toliko mrzim taj porok da nisam siguran da bih se ikada mogao pomiriti sa svojom savjesti kad bih se od očite i strahovite pogibelji obranio pomoću bezočne i svečano izrečene laži.