Tekstovi autora: Goran Pelaić

Nakon baruština i malih mora, na splitskoj glazbenoj sceni ukazao se napokon Ocean i pokazao svu ljepotu i snagu protkanu emocijama, koje baš i nisu svakodnevne i sveprisutne kad je u pitanju glazbena stvarnost. Dugo godina članovi grupe Ocean čekali su upravo ovaj obećavajući trenutak

Najznačajnije od svega jeste da se festival nije ugasio u potpunosti. Ono na što bi trebalo u budućnosti računati nije samo stvar kontinuiteta po svaku cijenu. Bolje bi bilo razmišljati o kontinuitetu sa svrhom i razlogom, a svrha je festivala Split održati glazbu na razini dostojnoj glazbe kao umjetnosti i približiti je onima koji u njoj mogu prepoznati sebe. Glazba bez mozga i emocija, koja ne vodi računa o identitetu i osjećajima slušatelja, estradni je teror najniže vrste

O nagradama je izlišno raspravljati jer su one bile poznate već prije nekoliko mjeseci. Pitanje je samo jedno: je li ovo taj Splitski festival i u kakvom je glazbenom rodu ono što smo slušali tri večeri s nekadašnjim profilom Splita? Saša Lukić, direktor Festivala zaslužuje pohvale, dok je umjetnički direktor Nenad Vilović dobio dovoljno vrlo jasnih signala da bi u interesu Festivala, koji će iduće godine proslaviti 40. obljetnicu, trebao odstupiti. Po mogućnosti već jučer!

Bez obzira što Split '98 neće ostati upamćen po dobrim pjesmama, ipak se nešto lijepo dogodilo. Nagradu za poseban doprinos festivalu zabavne glazbe Split, dobili su te godine veterani – Đorđi Peruzović i Vice Vukov. Prenosimo tekstualne zapise Gorana Pelaića, pisane tokom festivala Split '98

Festival je doslovno, s umjetničke strane gledano pokisao.  A i s božje!  Kiša se slila na cvjetove agava i ljetu je kraj… Zamisao Vilovića, suprotna nastojanjima organizatora i financijera, u potpunosti je uspjela. On je želio modernizirati festival. I to bi bilo posve O.K. da je toga i bilo. Ali, Vilović je pod modernizacijom festivala podrazumijevao ugušiti bilo kakav glazbeni duh Dalmacije na kojemu su toliko radili Runjić i drugi autori prije njega, a na scenu postaviti akrobatski sposobne izvođače i plesače. A to su mogli jedino oni koji su na hrvatsku scenu forsirali dance glazbu i slične disko fore kod kojih se više pjeva kukovima i rukama, gdje sise i poneki lijepi pupak dolazi u prvi plan. I sve to glede i unatoč Festivalskom savjetu, selekcijskoj komisiji       

Nakana Nenada Ninčevića, direktora festivala da dade šansu mladim izvođačima i skladateljima nije urodila plodom. Oni su, uglavnom, bili najlošiji dio festivala: Valentina Brzović, Ena, Megi, Mala Iva, Vox, Milena Zrilić, Mirko Ožić - Paić, Nera Ban, Branka Bliznac, kojima su se pridružili i nešto stariji ili znatno stariji Johnny Gitara, Super Renato, Duško Lokin, Sanja Trumbić ili Goran Škerlep - potpuno su zakazali

Teško je opisati ono što se zbivalo na Festivalu zabavne glazbe Split '96. Blago rečeno: katastrofalna priredba i kolektivno srozavanje mediteranskog melosa. Kome je palo na um da pozornicu smjesti točno iznad fontane na Rivi? Ukratko, sve je bilo pogrešno

Što reći o pobjedniku publike Dinu Dvorniku koji je doslovno šokirao i gledatelje i festivalsku svitu. U hodniku Dalmacijakoncerta, sat vremena prije početka festivala, djelatnici pogrebnog poduzeća Lovrinac iz Splita donijeli su i ostavili pravi mrtvački sanduk. Tim hodnikom morali su proći svi izvođači, a nitko od njih, pa ni organizatori, nisu znali za koga je taj mrtvački sanduk. Najbolji odgovor da je Dino stvarno živ, čak i živahan, bio je onoga trenutka kad je nakon najave pjesme „Ništa kontra Splita“ iz mrtvačkog sanduka izašao Dino Dvornik koji je sjajno izveo tu pjesmu

„Split in concerto“ bio je uvod u festivalska natjecateljska zbivanja: neki su odmah na startu bili u finalu, dok su se drugi za to trebali tek izboriti. Osim zamjerke Ninčeviću koji je ukinuo glasovanje publike, a prednost dao nekim radio postajama, osim nekih sitnih namještaljki - samome finalnome činu ne bi se moglo baš ništa prigovoriti. Zorica Kondža zasluženo je bila prva. I to je najvažnije: da prava pjesma pobijedi i ostane. „Dok ploviš morima“ još je uvijek numera koja se rado i često čuje u radijskom etru. Što se ostalih skladbi tiče, i među njima je bilo sjajnih pjesama. Zato su i Ninčević i Banov zaslužili da vode i   naredni festival, Split '95! 

I lista skladateljskih imena parirala je prvim Runjićevim Melodijama hrvatskog Jadrana koje će se tek održati nakon Splita’93 : Mustafa Ismailovski, Nenad Ninčević, Dalibor Paulik, Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Vladimir Kočiš, Andrej Baša, Joško Banov, Boris Novković, Teo Trumbić, Đorđe Novković, Tedi Spalato, Marijan Ban i slavni Nikica Kalogjera, koji je također uvijek bio uz Split. Ukratko, Split ’93 nije se osramotio. Dapače, bio je to dobar festival!

Skandala je dakako bilo, čak i fizičkih obračuna, ali to je po ondašnjim „proračunima“ moglo pridonijeti boljoj promidžbi festivala i prodaji nosača zvuka. Dakle, ista priča kao i danas, samo je 1992. još uvijek bilo poneke pjesme i nekog glazbenog znaka i prepoznatljivosti duha starog dobrog Festivala zabavne glazbe Split

Nakon Zdenka Runjića, Teo Trumbić novi  je umjetnički direktor Festivala zabavne glazbe Split '91. Svim silama pokušavao je napraviti dobar festival ali mu okolnosti jednostavno nisu išle za rukom. U Split su ipak počeli pristizati brojni pjevači. Pozornica na Prokurativama bila je spremna, došla su televizijska reportažna kola, sva ona znana lica što se godinama muvaju oko festivala. Bili su tu i brojni novinari. Ali, na generalnoj probi odjednom je kao grom iz vedra neba priopćeno: Festival se odgađa zbog napada JNA na Sloveniju!

Organizacija teče onako kako i dolikuje tridesetodišnjem jubileju. Tu su koncerti pod nazivom Splitski biseri i Marjane, Marjane. Runjić je izvršio dobar odabir skladbi. Tu su  ponoćni koncerti Vice Vukova (nakon 19 godina pauze) i Tereze Kesovije. Govorka se i o novom mogućem direktoru nakon odlaska Zdenka Runjića. Najčešće spominjani je splitski skladatelj Joško Banov. Tereza je uzbuđena nastupom na festivalu na kojemu je od samih početaka, a srdi se veteran Đorđi Peruzović, kojega organizatori nisu pozvali…

Premda je bilo bezbroj nagrada na Splitu' 89, one nisu mogle obuhvatiti i najbolje pjesme, ali je nedvojbeno da su Đavoli apsolutni, istinski pobjednici Prokurativa te godine. Sve je bolja večer „Marjane, Marjane“. Većina od tih pjesama mirne je duše mogla ući u konkurenciju večeri zabavnih melodija.  „Splitski biseri“ bilježe drugu dekadu. Deset godina festivala Split ne može se strpati u jednu večer i predstaviti kroz samo 12 skladbi. Premalo je to za najbolje godine Splita. Runjića, dakako, ima nekako najviše, što se i može opravdati jer je to njegovo najplodnije autorsko razdoblje

Splitski festival stajao je osamnaest starih milijardi i na njemu je nastupilo više od stotinu izvođača. Organizatori su ga opisali kao mješavinu  dalmatinsko-dalmatinskog, dalmatinsko-grčkog i dalmatinsko-mesamskog stila i očekuju da će im taj frutti di mare vratiti barem polovicu uloženoga. Izašao je dvostruki album i video-kazeta, pa oni koje ovakve priredbe vesele mogu u njima audiovizualno uživati cijele godine. Organizatori su ovaj put svoj posao obavili doista profesionalno, ali kad bi Zdenko Runjić i Davor Petrić mogli narediti pjevačicama da se odjenu dolično i da od sebe u kuloarima ne prave cirkus, Splitski bi festival možda počeo funkcionirati kao priredba vrijedna pažnje i onih koji mogu podnijeti nešto kompleksnije od kombinacije: haljina sa što više proreza i pjesma sa što manje tonova