Tekstovi autora: Jasmin Agić

Milena Dravić

Tako se nekada živjelo u Zenici (6)

Milena Dravić je u Zenici učila voziti biciklo

Priča kaže da je mladi Hasan, glumac amater, crnokos, mišićav, uvijek nasmiješen, pojavom i ponašanjem jak dojam ostavio na slavnu Milenu Dravić, toliko snažan da su dosta slobodnog vremena provodili zajedno. To se njihovo druženje prvo pretvorilo u drugarstvo, nalik onima o kojima smo slušali da su se rađali na radnim akcijama, a onda se preobrazilo u prijateljstvo dvoje mladih ljudi. Snažno prijateljstvo, kako danas sudimo, jer je Milena Dravić dozvolila Hasanu, ili Danetu, ako vam je draže tako, da joj daje lekcije iz vožnje biciklom
Elle 09 S

Tako se nekada živjelo u Zenici (5)

Šarena mahrama majke Zade

I stariji su voljeli slušati njeno pripovijedanje i činili su to sa jednakom pažnjom kao i mi djeca. Ostao mi je u sjećanju prizor u kojem majka Zada sa strogim licem i stavom koji je govorio da je se ne smije prekidati upadicima i pitanjima pripovijeda cijeloj grupi ljudi okupljenih oko stola sa bogatim posluženjem. Njena je priča bila tako zavodljiva da niko, tokom tih nekoliko sati njenog dramaturški savršeno podešenog monologa, nije posegnuo rukom za hranom ili pićem, samo su prsti tih, meni danas potpuno nepoznatih, ljudi gasili dogorjele cigarete u velikim porculanskim pepeljarama da bi samo koji čas kasnije posezale za kutijom vadeći novu
Jail 01 S

Tako se nekada živjelo u Zenici: Zapisnik zeničke UDBA-e (4)

Znate li ko je bio Behdžet Muhamedović?

Bila je topla jesen, izuzetno topla, harala je vrućina kakvu stariji svijet nije pamtio da je bilježena krajem septembra. Pijaca, koja se u vrijeme odvijanja tih nesretnih događaja nalazila na autobuskom okretalištu u centru Zenice, bila je krcata narodom. Sve u radijusu od nekoliko stotina metara zaudaralo je na otpad koji su radnici ribarnice istresali u Kočevu, a među gomilom tezgi sa voćem i porćem natiskivao se narod različitog uzrasta i izgleda. Vrilo je tog dana na pijaci kao u košnici, a od silne vike i graje mnogo je svijeta padalo u stanje blage nervoze
Fears 01 S

Tako se nekada živjelo u Zenici (3)

Usamljeni čovjek iz Zenice: Dva kanarinca Šabana Behadarevića

Kada razmišljam o Šabanu sa današnje vremenske distance uviđam da je bio čovjek lišen svake vrste nježnosti, možda i čovjek koji nije bio sposoban voljeti. Nije bio samoživ na onaj uobičajeni način, jer živio je sam, ograđen i odvojen od svijeta, u garsonjeri čiju unutašnjost niko nije vidio sve do dana kada iz nje nije izneseno njegovo mrtvo tijelo. Njega pažnja drugih ljudi nije interesovala, ljudsko društvo nije tražio, ne sjećam se da je ikada s nekim, u javnosti, pred drugim svijetom, bio intiman
Allu 01 S

Tako se nekada živjelo u Zenici (2)

Istetovirane ruke djeda Asima

Djed Asim se od svojih mahnitanja smirio tek u godini koja je navijestila rat. Tu je godinu, cijelu, presjedio pred televizorom gledajući šta se dešava sa njegovom zemljom. Cijelu je godinu puno telefonirao i pričao mnogo, možda više nego sve prethodne godine života zbirno, a kada je rat počeo opet je bio iznenađen i zaprepašten. Otišao je odmah u štab Teritorijalne odbrane i istog se dana od tamo vratio kući, rekli mu još nema potrebe za djecom i starcima
Zenica

Tako se nekada živjelo u Zenici: Grad koji nestaje (1)

Zeničani, pleme rasuto po cijelom svijetu

Šta je ostalo od mog grada? Pustoš, sablasno prazne ulice, grad siromaha koji nakratko živne ljeti, mnogo Facebook postova na kojima su nasmijani ljudi, ali negdje drugo, daleko od grada u kojem su rođeni. Ostali su naši roditelji, tužni, nesretni i napušteni, ostali su stari ljudi koji još uvijek vjeruju da je sve ono što se prikaže u TV Dnevniku stvarna slika zemlje. Ostale su priče o sretnijim vremenima, o vremenima kada se živjelo s lakoćom, o vremenima kada je, kako i danas vjeruju, bilo moguće sve
Jasmin Agić

Zapis uz knjigu priča „Čudo u ulici Omera Maslića“

O historiji Bosne, mitovima i fantastičnoj književnosti

Izdavačka kuća Buybook iz Sarajeva nedavno je objavila novu knjigu priča Jasmina Agića „Čudo u ulici Omera Maslića“. Jasmin Agić rođen je 1982. godine u Zenici. Diplomirao je i magistrirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Autor je četiri knjige priča: „Gospođica Biljana Tepalj i druge priče“, „Bahka“, „Peto godišnje doba“, „Povučen život“ drame „Terezinski sužanj“, i dvije knjige eseja „Historija odbačenih“ i Književna teorija i praksa interpretacije“. Radi kao novinar na portalu Al Jazeera Balkans. Iz knjige Jasmina Agića prenosimo autopoetički zapis
Fllm 01 S

Bezbroj skrivenih svjetova

Hanino putovanje na drugi kraj noći

Hana je bila u stanju kontrolisati sile koje zakoni fizike nisu bili u stanju objasniti i ta je tajna ostala zalog našeg zajedničkog savezništva. Njoj je to bio način da pobjegne od stvarnosti i oslobodi se stege misli koji su morili njeno raspoloženje, a za mene i moju sestru prilika da prisustvujemo nečemu neuobičajenom i neponovljivom
Teroristi

Okružen memljivom tišinom zatvorske samice

Božiji ratnik

Noći su bile nepodnošljive i što se više trudio dočekati san umoran i ispražnjen od bilo kakve misli ili sjećanja to su snoviđenaja bila živopisnija, burnija i lucidnija. Ti su mu košmari vratili pred oči slike za koje je vjerovao da ih je zauvijek zatomio negdje u podsvijesti zaboravljenog, a jutra u kojima se budio nakon tih divljih putovanja po svojoj prošlosti bila su užasna
Koča Popović

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: Joža (10)

Odluka o podizanju ustanka

Nije ni primijetila da je nedaleko od njih stajao čovjek u elegantnom sivom odijelu. Tek kada mu je Joža dao znak rukom, bilo joj je jasno da je došlo vrijeme rastanka. Još jednom ga zagrli čvrsto se privijajući uz njegove grudi, suze joj pokvasiše lice, a tihi plač nadjača sve zvukove željezničkog kolodvora. Joža je nježno milovao njenu kosu i mokrim joj je usnama ljubio čelo. Stajali bi tu na kolodvoru zagrljeni satima da nepoznati čovjek u sivom odijelu ne dobaci Joži kako je vrijeme. Nakon njegovog poziva Joža se pozdravi posljednji put, tog poslijepodneva, s Hertom i za tili čas nestade u kolodvorskoj gužvi
Partizani

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: Palež (9)

Šestorica preživjelih partizana

Svaki put kada bi ohrabreni njegovim bodrenjem nastavljali taj besmisleni put Stanko je osjećao stid što je svojim drugovima govorio nešto u šta ni sam nije vjerovao. Kakva vojska, pitao se očajan u sebi. Partizanska vojska je uništena, hiljade boraca je poginulo, a neprijateljske snage vjerovatno iz dana u dan postaju sve brojnije. I ko zna šta ih čeka na dogovorenom mjestu – možda samo krvava čistina natrpana leševima pobijenih drugova?
Partizani

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: Mati (8)

Trojicu sinova je dala za slobodu

Hazemino drugo ime moglo bi biti tuga, jer od trojice sinova koje je rodila danas više nema niti jednoga. Samo ponekad, dok u predvečerje toplih ljetnih dana na ivici avlije sjedi za drvenim stolićem srčući polagano kahvu, Hazema počne nekako bolno uzdisati nastojeći uz otpuhe osloboditi se tuge koja joj neprekidno pritišće srce. Tada joj na um padnu lica sinova što su živote dala za Narodnooslobodilačku borbu
Apartaz 06 S

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: Španac (7)

Četa mladih boraca gledala je u njega kao u mitsko božanstvo

Tokom napornih dnevnih marševa nije govorio mnogo. Naređenja je izdavao odrješitim komandama, ne dozvoljavajući da iko dovede u pitanje valjanost njegovih prosudbi. To nikome nije padalo na pamet jer je bio najstariji vojnik u svojoj četi i jedini čovjek koji je imao vojnog iskustva. Zbog svoje burne prošlosti je i bio imenovan komandantom toj grupi partizana sačinjenoj isključivo od golobradih mladića, koji su jedne novembarske noći, u najvećoj tajnosti, pobjegli iz Zenice zaputivši se prema planini Zvijezdi sa željom da se priključe Narodnooslobodilačkoj borbi
Partizanska bolnica

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: Doktor (6)

U skrivenoj partizanskoj bolnici

Ova bolnica napravljena od ničega, ovi ljudi toliko ovisni o njegovom znanju, ova jednostavnost življenja i umiranja ispunjavali su njegovo već pomalo ostarjelo srce srećom i zadovoljstvom koje nikada ranije nije upoznao. U toj skrivenoj ratnoj bolnici, uz ranjene drugove, zaboravio je i profesionalno poniženje koje je kao najbolji student medicine doživio dolaskom u Zenicu i raskinute zaruke i djevojku zbog čije se nevjere dugo dvoumio da prekrati sebi životne muke
Bbwar 05 S

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: Utočište (5)

Kuća Kadir-bega Teskeredžića

Ustaške vlasti s jednakim su se prezirom odnosile prema Kadir-begu kao i njihovi prethodnici. Njegov vjerski konzervatizam nije im bio mrzak, a njegova smiješna pojava nije im smetala. Kada su tek prispjeli u Zenicu, u svojim pod konac sašivenim uniformama, njemački vojnici i njihovi oficiri s čuđenjem su gledali na Kadir-bega, za kojeg su vjerovali da je jedan „islamische mystik“. U kuću tog poluludog čovjeka tokom cijelog rata nije ušla nijedna njemačka ni ustaška racija; nijedan vojnik nikada nije zaustavio da legitimiše Kadir-bega ni njegovu ženu Ajša-hanumu