Ivica bez Marice
Prozori su od marmelade
Vrata nije zaključala, nije mogla da se seti kako. Malopre je to bila njena kuća, s belim zidovima i slamenim krovom, i bašta. Sad je sve drukčije – fino potkresana živica srasla je s divljim žbunjem, a umesto bele zgrade nikla je koliba tamnih, lepljivih zidova. Ni brava nije ista. Gleda u ključ koji joj se opružio na dlanu, gurne ga u ključaonicu – ništa. Metalna glava tvrdoglavo stoji u mestu, kao da se vrata zaključavaju nekom tajnom bajalicom. Stavi ključ u džep i krene k šumi.