Tekstovi autora: Dražen Vrdoljak

Pod ruku s raspekmeženim patetičarima, mutavim kantautorima, turobno siromašnim virtuozima i folirantskim glasnogovornicima (stil i opredjeljenje uopće nisu važni), Pekinška patka ulazi u red pojava koje neupućenima mogu poslužiti kao argument protiv zdrave pameti rocka, a da u jednakoj mjeri iritiraju i veliki dio publike vjerne toj glazbi

Karlove i moje pjesme moraju nastaviti živjeti. Moj glas, koji je Karlo obožavao, publika voli jer smo je godinama na to privikavali. Najprije sam kondenzirala svu svoju tugu, a zatim pokušala razbistriti mozak. Prisjećam se još jedne Karlove rečenice: “Idi do kraja i nikad nemoj odustati na pola puta!” Nastojim ostati vjerna tome njegovom poticaju

Pomama “synthesizera” samo je još jedan dokaz više za tvrdnju da u nas uglavnom malo tko brine o tome što svira, preferirajući efekat pred vrijednošću muzičkog sadržaja

Nitko ne svira »humpa-cumpa« bolje od električnog bubnja koji je nepogrešiv, ne traži stan, hranu, ni socijalno, a pod “groupie” uvijek mu možete podvaliti kakvu ofucanu pisaću mašinu! A sve je počelo sredinom 1975. godine kad je sarajevska grupa »Cod« zabilježila nacionalni hit skladbom Enesa Bajramovića “Dođi mi na čaj”. Budući da slijedeći napor »Coda«, “Rok za moju bivšu punicu«, nije uspio ponoviti uspjeh prethodnice, pomislili smo da se radi o još jednom od sarajevskih “one hit wandera”. Nekima je »Dođi mi na čaj« ostao u sjećanju po nagradi “Probavne smetnje godine” koju je dodijelio ozloglašeni žiri “Omladinskog tjednika”...

Dražen Vrdoljak je preko posebnog kurira dobio nove ploče beogradskih rokera i prošlog je tjedna u radio-emisiju uvrstio dvije sasvim “neutralne” balade Bajage i Balaševića. Post festum, gotovo je optužen za diverziju i izdaju. Vrdoljak obećava da takvu glazbu na Hrvatskom radiju više nikad neće puštati. Jer ga tamo više neće biti. A u “Profilu” piše o rokerskim zvucima Istoka

Oliver Dragojević trenutno je neosporiv vladar jugoslavenskih džuboksova (makar onih u koje sam osobno zavirio). Istina, o njegovoj bi sveopćoj omiljenosti mogli posvjedočiti i neki konkretniji a manje kompromitantni podaci, primjerice o nakladama gramofonskih ploča, o zastupljenosti u radio- programima, o dominaciji top-listama