Tekstovi autora: Ozren Kebo

Vjerovatno postoje stotine kategorija u koje možemo biti razvrstani, što se sve na kraju slijeva u – manje ili više tačan, a što vrijeme odmiče bit će sve tačniji – finalni portret koji se dalje prodaje reklamnim i drugim agencijama. Taj proizvod može pribaviti ko god hoće za smiješne sume. Studenti širom svijeta u svrhu polaganja ispita pravili su eksperimente i kupovali podatke o tridesetak hiljada pojedinaca za stotinjak dolara. Privatnost više niko ne može sačuvati

Internet je kao ideja u nastanku bio doslovno revolucionarni projekat, prelomna historijska tačka koja, koristeći tehnološka dostignuća, povezuje ljude, demokratizira znanje a komunikacijske procese diže na nezamisliv nivo. Kako vrijeme odmiče, sve su izrazitiji kontraefekti: demokratizaciju mišljenja, ideja i znanja zamijenili su totalitarna stremljenja i kontrola pojedinca. Uporedo s tim, iz podzemnih slojeva bitisanja na površinu izbijaju jedinke koje urlaju, vrijeđaju, manipuliraju. Idealan teren za tvor(ni)ce paralelne stvarnosti. Ljudima je lakše prihvatiti lažnu informaciju koja ne traži dodatni napor, nego činjenice oko kojih se valja potruditi

I kako dalje? Ima li izlaza? Šta je drugo rastrganoj jedinki ostalo nego da se dobro napuši sode bikarbone i u tom blaženom stanju, dok puca od zdravlja, sačeka Sudnji dan. Ili makar smak svijeta. Taj nam je pokušaj 2012. godine neslavno propao, ali ne budite na kraj srca, bit će još prilika, ima još dvije tisuće i dvanaestih…

Nije sa tobom lako, znaš ti to. Ali lepo je s tobom. I kad si ljut, umoran. Nervozan. Neka te tu. Pored mene: Užas. Autentični rodno-ugnjetavački horor kojim se muškarcu daje neograničena vlast, hrani njegov ego te ugnjetavački i ucjenjivački potencijal...

Štampa bilježi da je prvi klozet s vodom izumio, odnosno instalirao, Britanac John Harrington 1596. i da je čovjek od strane savremenika brutalno ismijan. Zato je klozetska šolja u široj upotrebi tek od druge polovine 19. vijeka, i u njoj su prvi uživali, pogađate, pripadnici više klase

Pred kraj života, Jugoslavija je iz nekad/nikad skladne zajednice izrasla u nerješiv džumbus čiji će raspad životom platiti desetine hiljada ljudi. Sva ona prednost nad ostatkom socijalističkog svijeta istopila se u tom krvavom kraju. Uslijedile su godine rušenja partizanskih spomenika i izrazitog antijugoslavenstva, a onda je mrtvac, na opće iznenađenje, počeo da se budi. I to ljepši nego što je ikada za života bio. Čak i nekada izrazito nezadovoljni ljudi shvatili su šta su imali i izgubili, a šta su zauzvrat dobili

Pesimisti su upućeniji, informiraniji, trezveniji, svakako bolje poznaju vrijeme i prostor, ali divljenje ovom prigodom ipak odlazi optimistima: vidjeti sve što se dešava, a ipak zadržati vjeru u dobrog čovjeka, zahvalnu djecu, odane prijatelje, poštenu politiku, odgovorne banke, stabilnu klimu i nepromjenjive geomorfološke namjere planete – e svaka čast, gdje čuli i ne čuli

Ta promjena s karavana na džip bila je radikalna i munjevita. Još koja godina i svi ćemo preći na ove električne romobile, jer će i domaćinstvo od dva člana polako početi da odumire. Godinama ste se svi smijali onom Smartu...

Šta nas sprečava da se smijemo malo više? Težak život? Pa dajte, nikad nismo bolje živjeli. Svi imamo toplu vodu, kućni WC, televizor, kablovsku, fiksni i mobilni telefon. Svako u kući posjeduje pravu priručnu apoteku, bol eliminiramo trenutačno. Politička situacija? Ta, manite. Pa više ne tjeraju u logore, niti ubijaju. Osim u rijetkim slučajevima. Pošto je došla demokratija, danas još samo kradu, to im je jedino ostalo

Moderno društvo još nema adekvatan odgovor na neke od najopasnijih formi ponašanja. Ko je mogao zamisliti da će silovanje trajno izazivati, i to na svim meridijanima, masovnu histeriju anonmnih pojedinaca i pojedinki, ali ne protiv silovatelja, nego protiv njihovih žrtava?

Nema ništa gore od alfe, ali to znaju samo alfe, i to ne svi, samo rijetki. Kad jednog dana prestaneš biti alfa, jer svaki alfa jednog dana prestane biti alfa, dolazi trenutak istine. Tada i najgluplji među alfama shvati da je sve bilo uzalud, odnosno da je sve bilo laž

Šta je pravi put? Vrijedi li se boriti za sopstvenu sreću? Ili smo obavezni izgarati za zajednicu, i to na svoju štetu? Je li sreća vrijedna treninga? I je li rad na sopstvenom usavršavanju takođe društveno koristan rad, jer ako uspijete istrenirati sreću, onda ste direktno doprinijeli društvu, poklanjajući mu makar jednu zadovoljnu i ispunjenu jedinku? Ili je društveni aktivizam autentična forma sreće? Pitanja, pitanja, pitanja…

I ranije je bilo smetnji i kratkih padova. Ali nikada se nije desilo da u isto vrijeme na punih 360 minuta ostanemo bez Facebooka i Instagrama. Gubili su se poslovi i milijarde, procenti i dionice, planeta je proključala govoreći o manama FB-a i zaboravljajući sve ono dobro što je donio

Virtuelni snajperisti i mrežne minobacačlije rade prekovremeno. Za njih nema ni pauze, ni godišnjeg odmora, ni bolovanja

Ko će pobijediti, čovjek ili virus? Ko su varvari današnjice? Da li biste životinjsko meso zamijenili sintetičkim? Jeste li spremni za nove pandemije?