Tekstovi autora: Đurđa Knežević

Da je ovaj virus opasan govori i to da su i djeca sama već uvjerena da je sa svime gore opisanim sve u redu, da djecu treba odabirom literature segregirati prema spolu, da je bolje biti narkoman nego homoseksualac, da je ne biti član NGO-a zvanog Katolička crkva sramotno djelo koje treba sakrivati

Ako je prisjetiti se 8. marta, događaji iz kojih je niknuo kao praznik (a tada nije imao baš nikakve odlike praznikovanja) jesu bili potaknuti partikularnim (događaji već mnogo puta opisani u historijskim prikazima o stradanjima radnica u tvornicama). Međutim, ta su pobuna i zahtjevi istaknuti nakon toga u mnogome nadišli inicijalne razloge. Sa sindikalnog zahtjeva, poboljšanje uvjeta rada, prerasla je u politički, upućujući na osobito težak položaj žena u svim sferama života; političkom, ekonomskom, kuturnom

Pa kome onda uputiti riječi, misli, društvenu analizu, kritiku, i sve to putem medija? Oprati pod s tom glupom, jadnom, kako reče “kozom”, ili se možda upitati u kojem i kakvom to svijetu živimo, kakve su nam institucije, kakvo nam je licemjerje političara na vlasti (jer biju đuvegije po kućama i kafanama, ali biju i ministri), kakvo nam je obrazovanje, institucionalno i društveno, koje proizvodi ovakvo žensko roblje, i cijeli niz sličnih pitanja. Naš građanin klase optimist pati od neznanja i lijenosti mišljenja, a i lakše je udarit na slabe i demonstrirati svoju nadmoć. No niti se oko toga ne mora truditi, ona je ionako društveno zadata

Provest će nas autor po mnogim mjestima naših tjeskoba i postavit će naša pitanja: kako se, primjerice, u mnogih ljudi dogodila promjena, a osobito je bolno što se ona dogodila “većini naših prijatelja, znanaca… u mnogih kompromitantno, presvukavši im potpuno ličnost, pa i promijenivši karakter”. Taj preokret, koliko god je, u teškim vremenima, razumljiv, toliko se ipak doživljava kao ljudski gubitak; u teškim vremenima i sami smo uzdrmani, a računati na ljude “vrlo je važno za vlastito samopouzdanje

Odozgo sa sjevera, poviše pruge, stiže težak udarac zagrebačkom gazdi, eh, taj Lenuzzi se baš morao dosjetiti graditi “potkovu”, pa i fontanu tamo staviti. Vjerujemo da je to bio jedan od prvih razloga što je Mile udario bager u nesretnu livadu koja bi mogla glumiti “Milinu potkovu”, nalio beton u kocke i prepreke razne, kao one ispred američkih ambasada, da ne provale teroristi, e tako više neće dokona djeca i roditelji neradnici tu plandovati. Potom je sredio Lenuzzija satjeravši mu u srce ne jednu, već ga je, kao svetog Sebastijana, izboo desecima kontra-fontana