Tekstovi autora: Andrija Matić

Smrc 01 S

Kragujevac, oktobar 1941: Pomračenje u pet slika (9)

Masakr u Šumaricama

Smeh se brzo utišao. Znajući da nema mnogo vremena, da jedna kolona već čeka na vrhu livade i da će uskoro doći nova, a nakon nje još ko zna koliko drugih, budući da je streljanje, barem što se tiče njegove grupe, bilo tek na početku, narednik je otišao do vojnikâ sa puškomitraljezima i, visoko podigavši desnu ruku, sa pištaljkom između usana, dao im je znak da se pripreme. Ovi su legli iza oružja, nanišanili, zatim se začula narednikova pištaljka, pa nekoliko dugih, dobro sinhronizovanih rafala, koji su pokosili ljude u podnožju. Vojnici koji su doveli i postrojili građane, a koji su do tada, gledano s vrha, stajali sa leve strane, prišli su njihovim telima i pobrinuli se, pucajući iz pištolja, da niko ne ostane živ.
Aa 35 S

Kragujevac, oktobar 1941: Pomračenje u pet slika (8)

Da li ćemo čekati da nas dokusure?

Napolju je svanulo, snopovi sunčeve svetlosti prodirali su kroz prozore, pa unutra više nije bilo tako mračno. U tim trenucima baraka je delovala kao velika jama, a prozori kao njen uzani otvor. Ako su ljudi bili privremeno zaboravili na svoje muke, sada su ponovo počeli da se žale na glad, žeđ, hladnoću i nedostatak vazduha. Neki su izgubili živce, pa su krenuli ka vratima, tražeći hranu i vodu ili pozivajući vojnike da im kažu šta hoće od njih. Oni hrabriji lupali su na vrata, ali niko nije odgovarao, niti se spolja čuo bilo kakav zvuk, izuzev motora kamiona, koji se udaljio ka donjim barakama. Neki su plakali i čekali da vide šta će se desiti. I učenici su plakali. Profesori su stajali pored njih i ćutali.
Aapokr 04 S

Kragujevac, oktobar 1941: Pomračenje u pet slika (7)

Kada bi nam bar dali vode

Učenici su potom zaćutali. Ni u ostalim grupama niko nije govorio. No, u drugim delovima barake nije bilo mirno. Čovek koga je mučio zub sada je jaukao od bolova. Ljudi su pokušavali da ga smire, dajući mu savete iz „narodne psihologije“; svako se prisećao svojih muka sa zubima, odnosno ličnih psiholoških trikova kojima je pokušavao da zavara bol. Čovek ih nije slušao, sedeo je savijenih nogu u kolenima, držao obe ruke na obrazu i klatio se gore-dole, poput rabina tokom molitve. Nedaleko od njega jedan mladić je tvrdio da mu je vrućina, pa se skinuo do potkošulje, bacivši sako i košulju na beton, iako je u baraci bilo prilično hladno, najviše zbog vetra, koji je stvarao utisak da ima samo nekoliko stepeni iznad nule.
Pokris 07 S

Kragujevac, oktobar 1941: Pomračenje u pet slika (6)

Profesore, jeste li čuli pucnjeve?

Profesori su poslušali njegove instrukcije: otišli su do učenika, popričali sa njima, a razmenili su nekoliko rečenica i sa očevima koji su pronašli svoje sinove. Lazović je među njima prepoznao vlasnika kafane Lepenica, ne samo po njegovim dugačkim brkovima, koji, sami po sebi, pod slabim svetlom mesečine, koja je dopirala kroz prozore ispod krova, ne bi bili dovoljni, već i zato što ga je ranije, kada se u baraci upalilo svetlo, video kako razgovara sa sinom. Činilo mu se da učenici još uvek sve dobro podnose. Neki su se, doduše, žalili na glad, žeđ ili hladnoću, neki su plakali, ali nikoga nije hvatala panika. Stefan Vujović se okružio grupom od sedam-osam drugova, koji su pažljivo slušali njegov monolog.
Aapokrl 12 S

Kragujevac, oktobar 1941: Pomračenje u pet slika (5)

Nek crknu u toj rupi!

Čovek čije su reči tako snažno delovale na Dobrovoljce, koji je svojom pojavom uneo nemir i među ljude u baraci, takođe je bio odeven u dobrovoljačku uniformu, samo što je imao viši čin. Iako je bilo očigledno da ga se ljotićevci plaše, u tom trenutku nije bio mrzovoljan, već nasmejan, raspoložen, kao bogati seljak tokom slavlja u omiljenoj kafani, gde ga svi poznaju i poštuju. Bio je krupan, crnomanjast, sitnih očiju, gustih brkova i oštrih crta lica. Hodao je dostojanstveno i govorio nešto vojnicima iz svoje pratnje, koji su se nekoliko puta glasno nasmejali.
Arive 06 S

Kragujevac, oktobar 1941: Pomračenje u pet slika (4)

Zlikovci su nas namamili kao ovce

Pošto su mu oduzeli sat, Lazović nije znao tačno vreme, ali je pretpostavio, prisetivši se čitavog dana, da se u baraci nalazi dva ili tri časa. Kroz male prozore ispod krova probijala se sve slabija svetlost, pa je zaključio da će uskoro napolju pasti mrak. Pogledao je ka središnjem delu barake koji je do tada najmanje osmatrao, gde nije bilo ni profesora ni učenika, i video da su mnogi ljudi, naročito starci, posedali na beton. Malo njih je razgovaralo, a oni pričljivi, koliko je mogao da čuje, uglavnom su se žalili na nedostatak vazduha. Smrad mokraće širio se iz više izvora, ne samo iz ugla u kojem se i on olakšao, s tim što je sada bio udružen sa znojem i mirisom vlažnog drveta. U pojedinim trenucima ponovo nije mogao normalno da diše, ali se sada lakše nosio sa tim. Kad god bi osetio da ne može da udahne vazduh do kraja, setio bi se dečaka sa padavicom i preneraženih lica ostalih učenika, ili bi, jednostavno, počeo da razgovara sa prvim čovekom do sebe, i brzo bi zaboravio na disajne probleme. Jedino nije mogao da ne misli na žeđ. Još od ranog jutra, kada je kod kuće popio šolju čaja, nije okusio ni kap tečnosti, čak ni u zbornici, između časova, pa su mu usta bila skroz suva, gotovo bez pljuvačke. U početku, kada su ga zatvorili, nije se obazirao na žeđ, među svim tegobama ona mu se činila podnošljivom, ali nakon što se olakšao, osećao ju je sve jače. Povremeno je imao sasvim iracionalan utisak, koji zbog toga nije bio manje uverljiv, da je sa mokraćom iscurela sva tečnost iz njegovog organizma.
Pokris 25 S

Kragujevac, oktobar 1941: Pomračenje u pet slika (3)

Na putu za barake

Nije imao vremena da razreši ovu dilemu, ubrzo je došao sasvim blizu nemačkih vojnika. U prvom, isturenom redu bilo ih je dvadesetak. Jedni su pretresali i oduzimali od građana legitimacije i dragocene predmete, koje su potom bacali na zemlju, gde se nalazilo mnoštvo već oduzetih stvari, dok su drugi nadgledali pretres i pazili da ne dođe do incidenata. Iza njih bili su Nemci koji su sprovodili ljude do baraka. Lazović je uočio da vojnici ne odvode građane odmah nakon pretresa, već čekaju da se stvori grupa od deset-petnaest ljudi, po svemu sudeći, mislio je, zato da bi izbegli gužvu. „Švapska posla!“, odjeknula je u njegovoj glavi sintagma koju je rano jutros čuo od kafedžije Stevana Milojevića. Šta li je s njim? Miljković je rekao da su ga još jutros pokupili. Ako se ovo završi kada su rekli, popodne će otići do njegove kafane. Među vojnicima nije primetio mladog oficira, ni njegovog prevodioca, a ni Dobrovoljce koji su pratili kolonu, pa je pretpostavio da su se utopili u masu vojnika koja je stajala stotinak metara dalje.
Bbwar 03 S

Kragujevac, oktobar 1941: Pomračenje u pet slika (2)

Nemci i ljotićevci hapse po ulicama

Zapisao je čas, rekao učenicima zbog čega treba i dalje da budu mirni, a onda im dao pismenu vežbu. Ovoga puta tema je bila iz gradiva: „Paralele između Veselinovića i Lazarevića.“ Nije želeo da mu se ponovi incident sa Stefanom Vujovićem, a do toga je lako moglo doći, jer je i u ovom odeljenju bilo učenika koji bi iskoristili autobiografsku temu da pokažu svoje revolucionarne stavove. Objasnio im je da neće ocenjivati vežbu, ali da će je možda uzeti u obzir kada bude zaključivao ocene na kraju polugodišta. To ih je malo uplašilo, počeli su da pišu bez protivljenja.
Marijj 23 S

Kragujevac, oktobar 1941: Pomračenje u pet slika (1)

Nemci su blokirali čitav grad

Uostalom, ne bi to bio prvi put da Nemci iz čistog hira izvedu vojsku na kragujevačke ulice. Isto su učinili i mesec dana ranije, kada su prodefilovali gradom posle čarki sa partizanima, ne bi li narodu pokazali svoju snagu. Tada su mnogi pomislili da sledi opšta racija, pa su se posakrivali po šupama i podrumima, strahujući da će ih vojnici odvesti na prinudni rad. Međutim, ako se izuzme nekoliko rutinskih privođenja, koja su se uglavnom završila usmenom opomenom, osim u slučaju jednog radnika Vojno-tehničkog zavoda, koga su vojnici pretukli, jer su pomislili, na osnovu njegovog ravnodušnog lica, da im se ruga, nije se desilo ništa strašno. Kolektivni strah zahvatio je građane Kragujevca i nekoliko dana kasnije, kada su vlasti naredile da se u policiju jave svi koji nisu registrovani po novim propisima nemačke komande. Dobošari na trgovima pozivali su građane da učine to što pre, naglašavajući da će biti kažnjen svako ko se bude oglušio o naredbu. Ali ni tada se ništa posebno nije dogodilo. U policiji su ih popisali, a onda, bez ijedne preteće reči, pustili kućama.