Tekstovi autora: Dubravka Ugrešić

Aabrac 17 S

Slova sam brzo savladala

Dubravka Ugrešić: Pisati u egzilu

Sanjala sam: na aerodromu sam i nekoga čekam. Konačno se pojavila osoba koju sam čekala, žena mojih godina, začudo, ali bez prtljaga. "Don't you have any luggage?" "No, I have only lifeage", odgovorila je, u šali rimujući reč luggage sa kovanicom lifeage. Reč koju je izgovorila moja dvojnica iz sna mogli bismo prevesti kao – "život je jedini prtljag koji nosim sa sobom"
Comp 01 S

Samo ne daj da ikada nestane struje

Google je bog i njegov sam sluga

U engleskom jeziku bog i pas neraskidivo su povezani. Dog i god. U potrazi za Bogom moj je život postao pseći, dog’s life. Google je u meni razvio pseću odanost, isplažena jezika pokorno kaskam za svojim gospodarom. Pred mojim očima titra božanska kost koju moj gospodar drži u ruci, ali je nikada ne ispušta. I eto me na početku. Bog je trikster. I božji sin, Isus, je trikster
Aamil 01 S

Kultura novca protiv kulture srca

Pružiti otpor

Esej koji je autorka pročitala na skupu „Muzealizacija Jugoslavije“ 2. decembra u Domu omladine u Beogradu, u organizaciji Muzeja Jugoslavije i Platforme za savremenu umetnost Kiosk.
Fisha 07 S

“Bratstvo i jedinstvo” svih živih vrsta

Ljudi su velika nesreća

Eto prilike da ponovim nezaboravnu repliku djevojčice, koju sam već toliko puta citirala. Djevojčica je za vrijeme granatiranja Sarajeva završila u bolnici, na psihijatrijskom odjelu. “Čega se najviše bojiš?” pitali su je liječnici. “Ljudi”, odgovorila je djevojčica. Djevojčica bi danas morala biti mlada žena koja se bliži tridesetoj. Nadam se da je naučila živjeti sa svojim tjeskobama. Ljudi su velika nesreća – i to je prva pretpostavka života među njima. Ima li ikoga tko mi može dokazati suprotno?