Tekstovi autora: Nadežda Mandeljštam

Bba6

Iz memoara Strah i nada (2)

Cijela zemlja je bolovala od manije gonjenja

Nadežda Mandeljštam, udovica pjesnika Osipa Mandeljštama nestalog u Gulagu, nije odigrala važnu ulogu u istoriji logorologije samo zbog toga što je sačuvala u pamćenju gotovo sve njegove pjesme, u doba kad ih je bilo opasno učiti napamet, jer su mogle zlokobno propjevati u toku surovog ispitivanja, nego i po tome što je napisala nekoliko tomova memoara, kod nas prevedenih kao "Strah i nada" i "Sećanja i razmišljanja", u kojima autentično svjedoči o tome kako se strašni staljinistički teror odrazio na živote vodećih sovjetskih pisaca i intelektualaca od kojih su mnogi na kraju i ubijeni. Donosimo vam u nekoliko nastavaka dijelove memoara Mandeljštamove, u kojima se iz prve ruke opisuje Osipovo hapšenje, ispitivanja, progonstvo i konačno nestanak u gulagovskim prostranstvima, što je propraćeno i portretima i sudbinama i nekih drugih ruskih pisaca i intelektualaca iz te ljudožderske epohe staljinizma
Nade 01 S

Iz memoara Strah i nada (1)

Osip se u stihovima bio okomio na Staljina

Nadežda Mandeljštam, udovica pjesnika Osipa Mandeljštama nestalog u Gulagu, nije odigrala važnu ulogu u istoriji logorologije samo zbog toga što je sačuvala u pamćenju gotovo sve njegove pjesme, u doba kad ih je bilo opasno učiti napamet, jer su mogle zlokobno propjevati u toku surovog ispitivanja, nego i po tome što je napisala nekoliko tomova memoara, kod nas prevedenih kao "Strah i nada" i "Sećanja i razmišljanja", u kojima autentično svjedoči o tome kako se strašni staljinistički teror odrazio na živote vodećih sovjetskih pisaca i intelektualaca od kojih su mnogi na kraju i ubijeni. Donosimo vam u nekoliko nastavaka dijelove memoara Mandeljštamove, u kojima se iz prve ruke opisuje Osipovo hapšenje, ispitivanja, progonstvo i konačno nestanak u gulagovskim prostranstvima, što je propraćeno i portretima i sudbinama i nekih drugih ruskih pisaca i intelektualaca iz te ljudožderske epohe staljinizma
Fafa 01 S

Sjećanja na pisce: Velimir Hlebnjikov (1)

Bilo mu je udobno u nepokretnosti i zadubljenosti u sebe

Hlebnji­kov, koji nije čuo njemu upućene reći osim poziva da sutradan u isto vreme dođe na ručak, napisao je za decu priču o zecu koga je ubio »čovek s puš­kom«. Videvši čoveka s puškom, siroti zec po­mislio je da prvi put vidi pravog čoveka, te se zato i nije dao u bekstvo. Hlebnjikov je još napisao pesmu o Čeki (»Kao galeb«) i o naivku koji se raz­metao sposobnošću da ubija i čini podvige ali koji, kako se pokazalo, svoju sablju nije umazao krvlju već crvenom bojom. Prividno odvojen od ovog sveta, Hlebnjikov je ipak video zločine svog vre­mena i — zgadilo mu se. Zar to nije ulaznica za poeziju?