Tekstovi autora: XXZ magazin

Dokumentarni film “Sveci, Savo i Srbija”, u režiji Sava Tufegdžića, delo o rediteljevom intimnom i vrlo emotivnom putovanju tokom kojeg je otkrio više o svojoj veri, korenima i precima, imaće 12. maja specijalnu projekciju u Muzeju jugoslovenske kinoteke u Beogradu, u okviru 12. međunarodnog festivala dokumentarnog filma Beldocs

Izložba je osmišljena po prepoznatljivim tematskim poglavljima i ciklusima koji čine Gropuzzov opus. Najznačajniji su kanonizirana ljepota u motivu ženskog akta, portreta i prikaza raščlanjena na figure snimljene u studiju, arhitekturalnom ambijentu i prirodi; narativni ciklusi; geometrizirajuća figuracija; pejzaži i organska figuracija detalja te modna fotografija

Prolazeći kroz gusto pošumljen krajolik južne Slovenije, film “Pozdrav iz slobodnih šuma” (Greetings from Free Forests) otkriva utočište ukorenjenog istorijskog sećanja. Film putuje kroz šumu u kojoj su partizani našli zaklon tokom Drugog svetskog rata i prati svedočanstva lokalnih lovaca, šumara, speleologa i drugih ljudi

Glumac Igor Pervić preminuo je 23. aprila u 52. godini u Beogradu. Rođen 29. oktobra 1967. godine, prvu ulogu dobio je još kao dete u filmu “Porodični orkestar”. Kasnije je glumio i u filmovima kao što su "Crna Marija","Crni bombarder", "Lajanje na zvezde", "Bure baruta", "Sivi dom", te u serijama “Urgentni centar”, “Žigosani u reketu”...

Odgovorno ponašanje javnih ličnosti retko je koliko i sve drugo čega na svetu ima samo u rezervama, pa bi dobre primere trebalo podvući i stalno na njih podsećati. Jedan od njih je sigurno i Sophie Turner, ili Sansa Stark – u zavisnosti od toga u kojem univerzumu trenutno boravite.

Sredinom 1972. godine, na samom početku karijere, Green je objavio članak u The International Journal of Psychiatry, u kojem je istakao nedostatke teorija po kojima se homoseksualnost smatrala poremećajem, a pripadnici LGBTIQ populacije inferiornima. Samo godinu dana kasnije Američko udruženje psihijatara je homoseksualnost uklonilo sa liste mentalnih poremećaja.

Dokumentarni film "Ritam Rock Plemena: Od Uragana do Urbana" (2011) Bernardina Modrića snimljen je prema scenariju Koraljka Pasarića u produkciji Istra filma. Film prikazuje povijest riječke rock scene od Uragana, popularnih 1960. godine, pa sve do Urbana, koji zastupa suvremeni RI zvuk. Parafi, Termiti, Laufer, Let 3, Grč i Grad, neki su od portretiranih bendova, a tu su ispovjesti Gorana Lisice Foxa, Darka Glavana i mnogih drugih. Bernardin Modrić je filmski redatelj koji je u više od 25 godina profesionalnog rada snimio preko 120 dokumentaraca i televizijskih emisija. Kao umjetnik koji je pratio i živio riječku rock scenu, on nam filmom "Ritam Rock Plemena" poručuje da je riječka glazbena scena oduvijek imala muda žestoko se usprotiviti konzervatizmu, malograđanstini, ksenofobiji i pretencioznosti. Među izvođačima čije spotove možete čuti u ovom filmu su Termiti, Grč, Damir Halilić-Hal, Xenia, Let 3, Grad, Dr Steel i Ogledala

Muškarci širom sveta, u želji da izbegnu bilo kakav nagoveštaj seksualnog konteksta, počnu da izbegavaju sve dodire koje bi u životu mogli da iskuse, i to slobodno može da se nazove „izolacijom od drugih“. Homofobične predrasude, te različite kampanje koje u svakom pokretu vide potencijal za seksualno zlostavljanje, društvo vraćaju u doba puritanskog odnosa prema fizičkom dodiru, a to posebno važi za muškarce, pa ovi mogu da provedu dane, nedelje, čak mesece, a da ne dodirnu drugo ljudsko biće. Posledice koje nedostatak fizičkog dodira ima na zdravlje takvih osoba su nesagledive.

Porodice dolaze u različitim oblicima i formama, pa to važi i za divlje životinje, te Valor I, Valor II, Starr i njihovi mladunci u prirodi nisu ništa novo. Trio živi i leti u oblasti između reke Mississippi i Ilinoisa, a obožavatelji iz celog sveta već nekoliko godina posmatraju ovu porodicu preko web-kamere koja otvara prozor u život kvir orlova.

Anderson je u mnogim intervjuima govorila o tome koliko je mrzela što su je švedski mediji nazivali „profesionalnom naivkom“, a sve do filma “Persona,” ali se nikada nije žalila na uloge, te je kasnije shvatila da je bilo malo mladih glumica koje su taj kvalitet mogle da nose tako dobro kao ona. „Potrebna mi je mlađa ti“, rekao joj je Bergman jednom. „Kako misliš mlađa ja? Nikada mi nisi rekao da sam za tebe nešto određeno.“

"Fotografija je jedno od najmoćnijih oružja na svetu," rekao je jednom fotoreporter Eddie Adams. Vremenom je postala skladište ljudskih iskustava, a neretko se njom manipulisalo kako bi se podržali nečiji stavovi ili oblikovala „istina“. Takmičari za najbolju reportažnu fotografiju u okviru Press Photos Of The Year svojim radovima ne manipulišu, već istinu prenose u najsirovijem mogućem obliku, a kako bi čovečanstvu poručili da uspori, te se osvrne i pogleda na pustoš koju za sobom ostavlja. Sa 78.801 fotografija koje je poslalo 4.738 fotografa ovo takmičenje nudi samo reportaže visokog kalibra, te priče koje će ostati i nakon proglašenih pobednika da budućim generacijama ispričaju kako je nekad bilo, i zašto će tada biti onako kako bude.

Ostaje nam da pretpostavimo kako je u manje razvijenim zemljama (čitaj Srbiji), ako Velika Britanija ima samo jednu liniju za one koji se bore sa ovakvim poteškoćama. Dok se ne uhvatimo u koštac sa ovim problemom kao odjek nam ostaje rečenica britanskog oca sa početka filma, koji poput mnogih srpskih kaže: „Da sam znao da je gej pustio bih ga da se ubije.“

Knjiga kolumni povjesničara Hrvoja Klasića „Bijelo na crno: lekcije iz prošlosti za budućnost“, u izdanju naklade Ljevak, biće predstavljena u srijedu 17. travnja u dvorani Muller Kina Europa u Zagrebu, s početkom u 19 sati. „Bijelo na crno: lekcije iz prošlosti za budućnost“ važno je publicističko djelo u kojem autor kritizira lažni nacionalizam, ustaje protiv ponavljanja fašizma i uočava kvalitetne pojave u hrvatskome društvu

Čitavo čovečanstvo čeka još dug put do boljih i tolerantnijih društava, a do tada nam ostaje da slušamo stihove poput onog koji je u Srbiji već ušao u antologiju: „Ko ne skače taj je peder!“ Ili da utakmice, po receptu većine, gledamo u svoja četiri zida.

Prvo izdanje knjige "100&1 noć: Sarajevske priče" (priredili Zdravko Grebo i Semezdin Mehmedinović) objavljeno je ratne '93. godine u opkoljenom Sarajevu. Tipografski je bila oblikovana u gotičkom pismu s podnaslovom na nemačkom jeziku i koricama koje su bile replika jednog berlinskog izdanja prvog toma "Hiljadu i jedne noći". Zbirka obuhvata priče nastale tokom 1992-93. Među stotinak autora, svoje crtice o životu u opkoljenom gradu ispisali su Ivan Lovrenović, Ozren Kebo, Susan Sontag, Erika Munk, Jovan Divjak, desetogodišnji Harun...