Tekstovi autora: Edi Jurković

Ahho 01 S

RetrOpatija

Puno rata, manje istine, a najmanje kinina

Stari je o Korzici volio pričati kao o sjajnom mjestu, a on se hvastao kako se uvalio kao neki referent za kulturu, što je u prijevodu značilo da je iz Marseillea nabavljao cure za varijete. Izgovarajući „cure za varijete“ napadno bi namignuo, a meni je bilo drago što je zahvaljujući selektivnom pamćenju do mene došla baš ta klasična vojnička priča
Rkka 02 S

Riječka mladež na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete

Od šminkera, preko pankera do zemljaka

Postavljati paralele između nekadašnjih sociokulturnih grupa i današnjih težak je posao, ali ne i nemoguć. Težak je utoliko što je zbog demokratizacije i razvoja društva, kao i niza drugih utjecaja danas prisutno golemo mnoštvo specifičnih plemena u gradu.
Rkka 03 S

Riječke smjene osamdesetih

Krug oko kvadrata

Kafić ‘Mario’, kakva je to meka bila u drugoj polovici osamdesetih i početkom devedesetih. Kafić s patinom koji je radio u dvije smjene: jutarnjoj, za sve koji imaju nekog posla na merkatu, i večernjoj, za sve koji nemaju nikakvog posla na merkatu. Do ‘Marija’ koji se zavukao između pošte i pekare dolazio sam prije jedanaest uvečer, a ispred ulaza se razlijevao miris svježih peciva iz Radnika. Pred vratima bi bilo mnoštvo ljudi, pretežno u dvadesetim i tridesetim godinama koji su formirali privremene grupe za olajavanje onih koji nisu prisutni
Hndz 03 S

Riječki ljubavni rulet

Vrlo valovito začeće

S vremenom će Ferdo napredovati u neformalnoj Valovoj hijerarhiji što je u praksi značilo da ima pravo na kopiju ključa od ulaznih vrata. Vrijednost za Ferda doslovce neprocjenjiva, jer je to značilo mogućnost telefoniranja u svako doba dana i noći. Još važnije, značilo je da povremeno može, ako s Korza ne vidi svjetlo u redakciji, dovesti u dugim zimskim večerima i Ljerku, studenticu književnosti.
milicija

A dan je tako lijepo počeo

Božićni koncert za narodnu miliciju

Trojka iz Oreškovićeve ulice do osam navečer već se dobro zagrijala standardnim mamilima i rasturala žice i bubnjeve na užas najbližih susjeda. Nitko nije razaznavao o kojim je pjesmama riječ, ali na papiru zakucanom u vrata pisali su naslovi: Plavo i žuto, Kontracepcija, Problemi riječke općine, Profesori, Dolje diše, Crkva i Iz očaja pjevam. Valter je fanatično uvjeravao ekipu da isfuraju i novu stvar, nešto o Golom otoku. - Idemo nešto kao: sunce žari, kamen gori, to je majko kamen goli i – udri!
Punk

Legenda o nastupu benda kojeg nema

Što se dogodilo između nastupa Trsatskih kuraca i Mrtvog kanala?

Iznenađenje smo trebali biti mi. Prvi puta na sceni. I posljednji. S jednom jedinom pjesmom i bez imalo sluha. Čak i bez imena. Koncept bijaše nenadjebiv. Nitko ne zna svirati ni pjevati, izađemo na binu, počenemo zavijati s gitarama, malo zagrmimo na bubnjevima i oderemo nešto provokativno poput "Rusi dolaze", pa to ponovimo uz zaglušujuću buku desetak puta i – to je to
Rijeka

Priča iz Rijeke: Utorak kad je umro Krleža

Oči širom otvorene

Korzo je dva dana prije Silvestrova bilo puno ljudi, a ja sam naoko besciljno tumarao razmišljajući u koju bi školu mogla ići moja riječka Annabella Lwin. Bilo je to vrijeme kada sam ludovao za pjevačicom grupe Bow Wow Wow, egzotičnom mulatkinjom savršene glave i čarobnog pogleda. Nevolja je bila samo u tome što moja Annabella ne samo što nije bila moja, već nisam znao ni kako se zove, ni u koju školu ide, ni ima li frajera. Znao sam da ima lijepu glavu, žive oči i da mora biti luda kao puška. Možda ide u Građevinsku?
Pokris 10 S

Inventura bivšeg pušača:  Abeceda duhanskog užitka osamdesetih u SFRJ

Kako sam popušio sve redom

Aromatično lišće lovorike ili javorike, naravno, nema nikakve veze s cigaretama, ali ima s odrastanjem. Kao djeca iz škole Podmurvice lovor smo najprije pušili u istoimenom grmu, imitirajući tako odrasle, a u stvarnosti smo se samo davili pukušavajući pušiti te tompuse od svježeg lovorovog lišća. U drugoj fazi, kada su hrabriji počeli pušiti prave cigarete, lišće lovora se žvakalo da se ne osjeti kako smo pušili. Glupo i naivno, ali eto, da "ne se zaboravi", kako bi to zvonko formulirao izvjesni Tripče
Btz 01 S

Moja privatna povijest: Bolja prošlost na točkovima

Fićo i ja, vršnjaci iz 1964.

Prvi obiteljski limeni ljubimac kod roditelja je izazvao toliko strahopoštovanje da po njega u Ljubljanu (gdje je tko zna zašto isporučen) nisu išli sami, već su na odredište poveli prijatelja, iskusnijeg vozača. Nekoliko dana kasnije, fićo se sjajio na parkingu pred kućom s tablicom čiji broj još nisam zaboravio: RI – 102-92