Tekstovi autora: Andrej Nikolaidis

Andrej Nikolaidis

Silovanje uz Oče naš

Šta nas čini čudovištima?

Jeste li muškarac? Jeste li nekad sebe zamišljali u zatvoru? Je li vam prošlo kroz glavu da bi najgore što bi vam se tamo moglo dogoditi bilo – da vas siluju? Nije li muško seksualno nasilje nad vama ono čega biste se u zatvoru najviše plašili? Zašto onda mislite da biti silovana nije najgore što se može desiti djevojčici u školi glume?
Vakc 01 S

Zašto nam treba država: Da bi nabavila vakcine ili da bismo imali za šta poginuti?

Ko bi mogao i pomisliti da je bolje imati nego nemati

Šta je posao vlasti, ako ne da čim prije nabavi vakcinu koja spašava ljudske živote? Jesmo li mi, zaista, toliko glupi da nam, umjesto vakcine, pred očima mašu zastavom a na svako naše pitanje o njihovoj odgovornosti sa razglasa puste himnu? Potom: šta je država? Zašto nama treba država? Da bi nabavila vakcine ili da bismo imali za šta poginuti? Da bi obezbijedila pravni okvir koji će najmoćnije među njima spriječiti da mogu da nas pljačkaju i ubijaju kako im se ćefne, ili da bi obezbijedila pravni okvir koji će im omogućiti da mogu da nas, kako im se ćefne, pljačkaju i ubijaju
korona crkva

Vjera pomjera planine: Vladati znači krasti, i to svako zna

Crna Gora je postala teokratija

Čovjek koji tvrdi da postoje dokazi da je “neko vjerom fizički pomjerio planinu” svjedoči da je njegovo čitanje Biblije fundamentalističko. Tekst prepun simbola, metafora i alegorija u takvom čitanju biva sveden na “zakon” i “dokaz”. Takvo čitanje je nasilje. A nasilje u interpretaciji utemeljujućeg teksta nužno vodi ka društvenom – što bi Zdravko rekao: “fizičkom” – nasilju
lopov

Prokletstvo slabih država

Razbojničke družine i povratak u prošlost

Nakon referenduma, umjesto da grade državu za koju su građani glasali, a to se radi tako što se formiraju i jačaju efikasne i nezavisne, a ne institucije pod partijskom kontrolom, pobjednici su razmišljali samo o podjeli plijena, što je bila posve praktična potvrda usporedbe države i razbojničke družine
Šerif Velić

Biti izbjeglica

Čovjek koji je sahranio kuću

To znači biti izbjeglica - čovjek koji po kazni ide naprijed a gleda unazad, stoga neprekidno vidi sve manje i nejasnije. Biti izbjeglica znači biti čovjek čija je religija nostalgija, čovjek koji nije sposoban zamisliti bolju budućnost, koji svu svoju maštu koristi da bi retuširao, rekonstruisao, izmislio prošlost, ljepšu nego što je ikada bila
Cege 01 S

Izbori u Crnoj Gori

Vesela strana propasti

Stoga mislim: Milo jeste izgubio i mnogi mu sad na nos nabijaju greške koje su uočili, ali su zaboravili da mu ih na vrijeme jave, no meščini: kad izgubiš od Svetog Vasilija i Boga, to je kao da si 1992. u Barseloni izgubio od Magica i Jordana. Budimo ozbiljni: čovjek je na izbore izašao protiv Boga i izgubio za jedan mandat. I to nije dobar rezultat? Vi biste bolje?
Dosn 02 S

Otvaranje škola i klastera

Zašto prvačići brane javno zdravlje i ekonomiju?

Nije potrebno biti genije da znaš šta će se desiti ako djecu pošalješ da po nekoliko sati bez maske sjede u zatvorenoj prostoriji u čoporu, da se guraju po školskim hodnicima, samoposlugama i fast-food kioscima na kojima prodaju salmonelu i nutelu. Naročito manju djecu koja piju iz istih boca i srču kroz iste slamke i po čitav dan sline i jedni drugima u facu lansiraju količinu pljuvačke dovoljne za širenje korona virusa u čitavom univerzumu. Djecu od šest godina će neko „edukovati“ da u školskom WC-u ruke peru 20 sekundi, toplom vodom, 5 puta na sat, i prste nipošto ne guraju u nos i u grlo – ni sebi, a još manje drugima? To mi zvuči kao da skočiš sa dvadesetog sprata i dok padaš misliš: a ko zna, možda sve bude dobro?
Dosn 02 S

Od kolijevke pa do groba

Škola me je naučila šta je to pokornost

Sve bitno u životu naučio sam sam, čitajući u osami. Škola me je naučila samo jednom: pokornosti. Život u zajednici podrazumijeva dresuru. U školi učiš razlomke, učiš o fotosintezi i Himalajima, no važnije od svega: nauče te da poštuješ hijerarhiju i autoritet. Do dana današnjeg osjećam nelagodu, zapravo strah od posve nerealne mogućnosti da bih ponovo mogao biti prisiljen na neku, bilo koju vrstu organizovanog školovanja
Korona virus

Smrt kao odluka države

Zaraza ili glad, pitanje je sad!

Izbor „zaraza ili siromaštvo i glad“ je lažan. Postojalo je vrlo jednostavno rješenje kako namaći pare koje nedostaju. Nama nije trebalo ukidanje mjera zaštite stanovništva, nego porezi na ekstrabogatstvo, nacionalizacija i eksproprijacija, u ime krize i vanrednog stanja koje je, bilo proglašeno ili ne, očito
Apoka 02 S

Kijametsko doba

Hoće li ta Apokalipsa?

Istinska nevolja za Jovanov koncept Apokalipse nastaje kada Crkva i Rim postanu jedno, stope se. U trenutku kada Konstantin Rim učini hrišćanskim, Apokalipsa je, navodno, okončana, Hristovo carstvo je uspostavljeno. No siromašni su i dalje siromašni, crkva je bogata pa još bogatija, nepravda je i dalje na svakom koraku, svijet je isto govno koje je i bio i koje će dovijeka biti. To je bila Apokalipsa? To je bilo - to?
Korona virus

Sve nas nosi isti korona val

Šta će ti stanovništvo kad ti crkne ekonomija?

Čak i idiotu je moralo biti jasno da će popuštanje mjera dovesti do novih slučajeva zaraze i novih smrti. Tako je i bilo. Spašavanje ekonomije je ipak bilo važnije od ljudskih života. Koji su važni bili samo zato što je virus stigao u kasnu zimu/rano proljeće. Da je stigao u junu, kad je vrijeme turističke sezone, ne bi nas ni zajebavali sa frazama o ljudskom životu koji je važniji od para. Tada bi, kao racionalan i superioran, bio sproveden „švedski model“. Bilo bi nam objašnjeno da taj model čuva ekonomiju i radna mjesta, a dugoročno i ljudske živote. Mi bismo rekli: dobro. Mi uvijek kažemo: dobro. Dobra je pećina. Dobro je i van pećine. Dobri su životi, a dobra je i ekonomija. I vakcina i imunitet krda. Sve je dobro: i u pojedinostima i u cjelini.
Akrist 02 S

San, košmar, java

Kad ste postali religiozni, bližnje ste poklali i raselili

Otkako sveštenici brinu o njihovih dušama, ljudi su, prosto, postali gori i još gori. Da li zaista postoji neko ko misli da smo svi mi bolji ljudi danas, kada se gotovo sto posto stanovništva izjašnjava kao religiozno, nego onda kada smo bili ateisti? Misli li neko, doista, da je ovo društvo, ovaj ekskrement negdašnjeg našeg društva, po bilo čemu bolje, moralnije, ako volite tu riječ – humanističkije od onoga koje je ovdje postojalo za ateističkog zemana? Kako to da sad, kad smo ,,vjerujući“, ne smijemo pustiti dijete na ulicu, a bogami ni u bogomolju, a djeca su nam se slobodna, sigurna i sama igrala za vrijeme ,,bezbožništva“?
Pare

Ne trebate šefa diplomatije nego socijalnog radnika

Kad dječiji hor šalje pomoć državi

Ozbiljne države sa ugledom ne trebaju sadaku od dječijeg hora. Država na koju se sažalio dječiji hor ne treba šefa diplomatije, a bogami ni vladu, nego staratelja, socijalnog radnika i bolnički smještaj
Manimani 01 B

Pravna država samo za levate

Nacionalni ponos nema cijenu

Armirani beton, kojem ništa ne može niti jedan projektil, postaće ideja da je odbrana lopovluka „naših“ patriotska dužnost. Ljudi koji su pokradeni do zadnjeg će daha braniti one koji su ih pokrali, jer naši ljudi znaju da ima stvari važnijih od novca, znaju da nacionalni ponos nema cijenu. Zapravo, već je tako
Detj 01 S

Odlomak iz romana “Odlazak”

Čopor odgurne sve koji su slabi i drugačiji

Andrej Nikolaidis objavio je novi roman “Odlazak (epitaphios logos ) u sarajevskom Buybooku. “Odlazak, novi roman Andreja Nikolaidisa možemo zamisliti, a siguran sam i doživjeti, i kao posljednji roman, ne samo autora, nego epohe i civilizacije na odlasku. Naime, njegov junak će, ni iz kakvog herojskog ni tragičnog razloga, nego iz čiste ljubavi učiniti ono što nitko ne želi ni pomisliti. Ali da bi se to dogodilo situacija mora biti strašna i bezizlazna što pripovjedač, ne tajeći pri tom svoju uvjerljivu mizantropiju, prikazuje u izravnom prijenosu koji se događa u jednom danu od 5:07 do 15:04 sati, dok pripovijeda finale obiteljske drame i krimi priče, a razornim esejističkim pasusima i pokojom retrospektivom, svemu daje kontekst i razlog. (…) Epitaphios logos, posmrtni govor je podnaslov ovog romana, i on to jest, jer s korona epidemijom smo već zagazili u novo doba, a ovaj roman pokazuje odakle smo došli, možda čak i zašto smo došli tu gdje jesmo“, veli o romanu urednik Kruno Lokotar. Prenosimo odlomak iz Nikolaidisovog romana