Tekstovi autora: Andrej Nikolaidis

Svaka ideologija i svako zakonodavstvo koje prikrivaju zločine na kojima su utemeljeni država-nacija, kultura i civilizacija, i sami su zločinački. Alternativa tome je slaba, no silna u svojoj slabosti – umjetnost koja neće ući u kanone i u škole, umjetnost koja rastemeljuje

Velepoštovani, u danima pred nama, biće onih koji će poželjeti da Vam razjasne razloge stvaranja Dodikovih trupa naoružanih dugim cijevima

Ko bi fašisti Kneževiću mogao ( i šta?) reći, kada koncept „Crne Gore bez podjela“ podrazumijeva pomirenje sa fašistima na vrijednostima fašista, podrazumijeva da se javno ne govori ništa što bi moglo iritirati fašiste, partnere u izgradnji crnogorske demokratije, pa onda pomiritelji u svojoj inferiornosti i poniznosti idu tako daleko da i Skenderbega upisuju u Srbe?

Budući da je Obradović preuzeo komandu nad takozvanom Drugom Srbijom, situacija je sada ovakva: Prva Srbija četnici, Druga Srbija ljotićevci. Druga Srbija će sada, prije nego što otjera Vučića, morati otjerati Obradovića. Do tada, kako je juče primijetio moj prijatelj, obračun Vučića i Obradovića budi znatiželju i emocije koliko i derbi indijske kriket lige

Da sutra nekome padne na pamet da organizuje misu za Adolfa Hitlera, da li bi važilo isto obrazloženje? Da molitva za mrtve nije zakonom zabranjena? Da se molitvom za Hitlera „ni indirektno ni direktno ne upućuje, niti se upućivao poziv, niti podsticalo na nasilje ili mržnju prema grupi ili članu grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti”?

Tu će, sred tiranije ljudske bezobzirnosti i bestiđa pred kojima je Bog svojim armijama naredio predaju i povlačenje, živjeti tvoje dijete, misliš. U zemlji u kojoj kradu sve, od vode do izbora. U zemlji u kojoj svako krade od svakoga, u kojoj biti pristojan znači biti jagnje koje krvari. Ovdje se na fino građansko vaspitanje baca hiljade razjapljenih čeljusti. Odgojićeš je onako kako su odgojili tebe: da ovdje bude stranac, bez šanse, čak ni volje, da postane dio čopora. Učićeš je moralu srednje klase, učićeš je vrijednostima prošlog vremena i svijeta koji više ne postoji. Guraće je, gaziti i gristi, zato što ćeš je naučiti da je bolje biti plijen nego zvijer

Opljačkali su sve što nije bilo vezano za nebo, no to nije bio razlog da se stanovništvo samoorganizuje i zaštiti svoju imovinu. Jedan ukradeni novčanik i jedan bicikl to jesu. Dok stanovništvo bude jurilo za migrantima, ruka vlasti istrešće iz džepova svojih stanovnika i posljednje mrvice

Umjesto da sprovode agendu održivog lopovluka, naše elite, koje se predstavljaju kao “državotvorne” i zaštitnice nacije i države, ponašaju se kao horda koja je okupirala neku teritoriju pa u najvećoj žurbi pljačka sve na što naiđu, prije nego ih neko ne objesi ili ne otjera iz zemlje

Čovjek bez vizije, a većina nas smo takvi, mogao bi sada pitati: ne bi li, ipak, Sarajevu trebalo obezbijediti vodu a Zenici zrak, prije nego što se bacimo u istraživanje i eksploataciju svemira? Ako niste u stanju opraviti sarajevski vodovod, kako mislite odletjeti do Mjeseca?

Ja sam dijete niže srednje klase. Ja sam dijete klase nad kojom je izvršen, da tako to kažem, klasocid. Ja sam dijete koje su roditelji i škola učili vrijednostima koje će me, pokazaće se, učiniti “nekonkurentnim” u “eri kompetitivnosti”. Da budem precizan: u našem slučaju klasocid je bio samoskrivljen. Generacija mojih roditelja živjela je u zemlji koja je stvorila i njegovala srednju klasu. Onda je ta klasa dobrovoljno učestvovala u uništenju te države

Takva, spašena Crna Gora ne bi bila zemlja sa boljim standardom od Srbije, boljom spoljno političkom pozicijom od Srbije, generalno boljom perspektivom od Srbije, što su sve odlike sadašnje, nesretne Crne Gore. Napokon spašena Crna Gora ne bi ušla u EU, napustila bi NATO, kratko vrijeme bila bi srpska kolonija a potom, pod sloganom “Nikad više 2006” bila prisajedinjena Srbiji

Kažu da je Edit Pjaf na pitanje “šta je potrebno za sretan život” odgovorila: dobro zdravlje i loše pamćenje. Zato je Crna Gora zemlja sretnih ljudi. Zdravlje bi, doduše, moglo biti bolje, ali pamćenje je, hvala na pitanju, nikakvo. Svaki gadluk, nesojluk, svinjarija, ne od prije sto godina, nego od juče, ovdje će biti opravdana i uvijena u plašt vrline, a ako ne, onda zaboravljena kao da se nikad nije desila – izbrisana sa hard diska

Srbiji želim samo dobro. Želim joj, zapravo, isto što i Bosni i Hercegovini, u kojoj sam rođen, i Crnoj Gori, u kojoj živim. Želim joj, dakle, isto što i sebi: da uđe u NATO, Evropsku uniju i čim prije postane dosadna, cinična, trula demokratija. Posve je druga stvar što većinska Srbija pobrojano doživljava kao najgoru kletvu

Amfilohije mrzi Tita zato što je Titova politika bila odveć slična onome što piše u Novom zavjetu. Tito je Hristov nauk iz “metaistorije”, “čežnje” i “istorijske potrebe” preselio ravno u živu istoriju. To je ono što mu Amfilohije ne može oprostiti

Čini se da se čovječanstvo – i bogati i siroti i moćni i slabi - napokon okupilo oko jedne ideje. Koja glasi: čovjeku u nevolji nije vjerovati. Jer taj je na sve spreman. Stoga, što rekao Kennedy: nemoj se pitati šta možeš učiniti za čovjeka u nevolji, nego šta on može učiniti tebi. Stoga, što nije rekao Isus: boj se bližnjeg svog