Tekstovi autora: Andrej Nikolaidis

Nema ništa protiv Rade Končara ni njegove familije. Samo ne voli Srbe, komuniste i narodne heroje. Nema, dakle, ništa protiv Končara osim što mrzi ono što je Končar bio. To je karakteristično za fašiste: oni vole ljude kao apstrakciju, a konkretne ljude kolju. Oni čak ne vole ni svoj narod – oni samo mrze drugi. Intenzitet te mržnje treba da nadomjesti osjećaj inferiornosti koji ih muči

Neprijatelj je pronađen u izbjeglicama, migrantima, islamu i internacionalnom kapitalu (istom onom koji finansira Bannona i evropsku desnicu), a kao neprijateljev posterboy izabran je George Soros, koji je em bogat, em Jevrej

Junacima ovog teksta jedno je zajedničko: jedino što je njima bitno je njihov bog. A taj im je Bog, doista, jedan. Na različitim jezicima on ima različito ime. Na našem ono, dakako, glasi: novac

Alkoholičare obično optužuju da su loši za familiju, da misle samo na sebe. Ovakav vid alkoholizma bio bi društveno prihvatljiv, čak uzorit, čak martirski. Umjesto da piješ i sve raskućiš, ovako bi pio a sticao. Ljudi, obično, što više piju, prije ostanu bez imetka. Znate ono: „popio si tri livade, crni Milorade“. Ovako bi, što više piješ, više sticao. Pa i ako čovjek pritom popije stan na, recimo, Alipašinom, opet je dobro prošao: djecu bi iz sarajevskog predgrađa poveo u Evropsku uniju, da umjesto betona gledaju more

Iz Bosne i Hercegovine je od 2013. do 2017, na rad i život u inostranstvo otišlo preko 150 000 građana. Samo u Njemačkoj ih je više od 180 000 – 28 500 više nego prije sedam godina. To je pravi rezultat ekonomske i svake druge politike naših političko-ekonomskih elita

Nije li najčešće praksa da država od vjerskih zajednica traži dozvolu (ponekad se to zove blagoslov) za ono što je naumila učiniti? Ono, države se u nas u principu bave samo pljačkanjem vlastitih građana. A za to su od vjerskih zajednica dozvolu dobile odavno

Ja jesam mizantrop, ali moja se mizantropija ne odnosi na podbića o kojima vam danas pišem. Oni su za mene ontološko drugo. Za njih nemam mržnju, dakako ni ljubav, čak ni ravnodušnost. Odbijam ih smatrati žrtvom vremena i sistema, jer oni iz svog idiotizma crpe nemali užitak. Moglo bi se reći kako im želim sve najbolje, jer želim im da skupe novac koji Kajlici nedostaje za prvu milijardu. Onda im želim da joj skupe još jednu milijardu. Pa još jednu. Da prodaju kuće, daju se u ropstvo, stradaju, sve ne bi li joj skupili i još koju milijardu

To što je Tito učinio nezamislivo je za današnje lidere postjugoslovenskih država. Prvo, najviše što oni mogu dobaciti u vašingtonskoj hijerarhiji je susret sa državnim sekretarom i, iznimno, potpredsjednikom. Nikoga od njih, pa da vladaju još 100 godina, neće sa najvišim državnim počastima primiti američki predsjednik. Male su, nepostojeće, šanse da će se neko od njih američkom predsjedniku suprotstaviti, a još manje od toga da će se usuditi provocirati ga

Demokratija i kapitalizam kod nas su započeli guslarskim sijelima u Zetri i umilnim zvucima obernarodnjaka “SDA, demokratija, SDA, ljudska prava sva”. Kako je počelo, tako će i završiti

Knjiga Andreja Nikolaidisa “Bildungsroman” objavljena je u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Radi se o Nikolaidisovim pričama nastalim u periodu od 1997. do 2015. godine. Urednik izdanja je Milorad Popović, a izdavač Goran Martinović. Knjigu je likovno opremila Ana Matić. U knjizi se nalaze priče “Tijela”, “Promjena”, “Mraz”, “Divni i užasni život Miraša Varvarina”, “Mesar”, “Tako mnogo vremena za tako malo stvari”, “Odlaganje”, “Bio je strašan tip”, “Mala enciklopedi ja ludila” i “Tomović”. Andrej Nikolaidis rođen je u 1974. u Sarajevu. Najvažnije knjige: „Mimesis” (roman), „Sin”, „Dolazak”, „Devet” (trilogija „Tamno pokoljenje”), „Homo Sucker: poetika Apokalipse” (eseji), „Mađarska rečenica” (roman). Dobitnik je više prestižnih nagrada, između ostalih „Meša Selimović” (za najbolji roman napisan na prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, za roman „Mađarska rečenica”), „Nagrade Evropske unije za književnost” (za roman „Sin”) i crnogorske državne nagrade „Miroslavljevo Jevanđelje” (za roman „Odlaganje. parezija”). Njegovi romani prevedeni su na petnaest jezika, između ostalih na engleski, njemački, italijanski, turski. Živi u Ulcinju. Iz nove Nikolaidisove knjige prenosimo priču “Tijela”

Đukanović je sve ono što bi Dodik želio biti: uspješan separatista, otac države čiji je evo-skoro-doživotni vladar. A nije ni bez para. Ali jedno je željeti, drugo umjeti. Dodik nije razumio najvažniju stvar. Dugovječne vladavine ovdje nema bez podrške Zapada. A Zapad toleriše dugovječne prozapadne lidere, ne i one proruske

Njena pjesma, koju je parodirao Petar Luković, što je Radmila Lazić naplatila kod suda, zove se „Očajni psalam“. Da, ta pjesma uistinu jeste očajna. Intonacija te pjesme prosto priziva, ne, zahtijeva podsmijeh. Naši pisci, dakako, vole o nevoljama naših državica i nacijica drviti u biblijskom tonu. Uzvišenost tona ne iskupljuje odabir teme. Naprotiv: sve čini još komičnijim. Svaki put kada koriste biblijski ton za svoje nacionalno-državotvorne jadikovke, naši pisci, doduše nesvjesno, parodiraju Bibliju. Tako da je Lukovićeva kažnjena pjesma, zapravo, parodija parodije

Zašto bi nekome u Bosni smetalo prisustvo neformalnih vojnih jedinica sačinjenih od kriminalaca? Zato što su, devedesetih, slične formacije, poput Arkanovih tigrova i vikend-koljača iz Srbije i Crne Gore, počinile jezive ratne zločine? Dajte, molim vas. Drugo je vrijeme danas 

Odlučni ste u namjeri da iz Sjedinjenih Država deportujete što je više moguće izbjeglica i imigranata. Ono što vi namjeravate, Crna Gora je već učinila 1992. godine, kada je pohapsila i deportovala izbjeglice iz Bosne. I sam sam bosanski izbjeglica, ali to me ne sprječava da, kako bi se reklo, objektivno sagledam stvarnost. Mene nisu deportovali, i do danas sam budžetsko opterećenje za državu koja me je primila. Ne samo to: svojim javno iznešenim stavovima često sam uznemiravao domaćine, tako uzvrativši na njihovo gostoprimstvo

Ispostavilo se da je u pitanju popularni banjalučki lokal, koji žitelji tog grada rado posjećuju nedjeljom, kada čitave porodice tu dolaze ručati. Ubica je bio tačan – u navedeno vrijeme ušetao je u lokal, srdačno se pozdravljajući s konobarima i gostima