Tekstovi autora: Boban Batrićević

Tittto 01 S

Kako su kolaborantski mediji manipulisali o Titovom porijeklu i njegovim namjerama

I dalje smeta najveći

Gotovo osam decenija kasnije, difamatori Titove ličnosti i dalje iznose laži. No, nakon izlaska izuzetne monografije Slavka i Iva Goldsteina „Tito“, u kojoj je veoma izvorno i uvjerljivo dokumentovano da Tito nije nikakva podmetnuta ličnost, čini se da su intelektualni kaskaderi ostali kratkih rukava, isto onako kako su njihovi uzori i ideološki izvori 1945. godine završili na poraženoj strani
Acbra 35 S

Simbolička aproprijacija

Ko „posjeduje“ Njegoša ima i Crnu Goru

U kontinualnom sagledavanju srpske i jugoslovenske prošlosti crnogorska teritorija dopunjavala je „rupe“ koje su nastajale usljed diskontinuiteta. Njen prostor od sredine XIX vijeka postaje interesantan svim sukcesivnim programima na Balkanu, a uz Crnu Goru redovno je išao i Njegoš kao jedna od njenih personifikacija – onaj ko je posedovao Njegoša posedovao je Crnu Goru. Do sada je objavljen sijaset naučnih i publicističkih radova koji nedvosmisleno upućuju na zaključak da su sve vlasti koje su upravljale Crnom Gorom od 1851. do 2020. godine koristile svoju verziju interpretiranja Njegoša i nudile je kao najbolju i bez alternative
Wind 01 S

Građanska pobuna u Crnoj Gori u XX vijeku

Tri generacije otporaša

Tri dramatična društveno-politička zaokreta tokom XX vijeka svjedočanstvo su žilavosti ideje otpora, ali, s obzirom na to da je svaki od njih bio obilježen izvjesnim identitetskim „resetovanjem“, i činjenice da crnogorske podjele nijesu od juče, nije ih moguće zaliječiti instant ritualnim mantrama, kako nas to danas uvjeravaju novi vlastodršci
kosovska bitka

Ideološki stereotipi bazirani na mitovima

Ko se boji Turčina još?

Dakle, suštinsko je pitanje – ako su Turci bili iźelice, a time i muslimani dakako, kako je onda moguće da se čitav ansambl najvećih hrišćanskih bogomolja u Crnoj Gori obnovio ili sagradio na teritoriji kojom su upravljali Turci? Zar ne bi trebalo da su to loši momci koji popove i hrišćane čereče i nabijaju na kolac? Pale sela i siluju žene?
Amfilohije Radović

Na krilima promjena: Oslobođena Crna Gora

Kakva je to sloboda koju kroji Amfilohije Radović?

Zapitajmo se kakva je to ta nova sloboda koju kroji Amfilohije Radović? Kakva je to sloboda koja od jedne sekularne države pravi teokratiju i u kojoj popovi kade vodovodne cijevi i zgrade opštine? Kakva je to nova većina čiji kandidat za mandatara retorički uporno izjednačava četnike i partizane (pri čemu su mu ovi prvi posred srca)? To su sve pitanja koja ovih dana postavljaju zabrinuti crnogorski građani
Cetni 01 S

Promocija svetosavlja u Drugom svjetskom ratu

Ideologija mržnje koja poziva na obračun

Poglede Mitropolije crnogorsko-primorske nalazimo i u Rezoluciji sveštenstva arhijerejskog namjesništva: nikšićkog, šavničkog i kolašinskog, donešenoj 29. decembra 1943. godine... Sveštenstvo iz pomenutih gradova „jednodušno je konstatovalo“ osam zaključaka i osam odluka. Prvi zaključak ove Rezolucije kazuje da je uzročnik sveukupnom stradanju srpskog naroda bezbožnički i krvoločni komunizam propagiran od „bjelosvjetske, skitačke, jevrejske rase“ koji su prihvatili domaći odrodi, propali đaci, seoski đilkoši i kriminalci, skitnice i ostali društveni ološ
Draža Mihailović

Friziranim izvještajima do podrške Ajzenhauera, De Gola, Idna i kralja Džordža

Čiča Draža prevarant

Dragoljubu Mihailoviću nije bilo strano da putem radio-veze obavještava Vladu u egzilu o akcijama četnika, koje su zapravo vršili partizani. Radio London i Radio Slobodna Jugoslavija prenosili bi izvještaje onakvim kakvim bih ih frizirao Mihailović, što će u jednom trenutku ovom oficiru donijeti veliku svjetsku popularnost
Abrozz 06 S

Crkva i komunističke vlasti: Amfilohijeve velikosrpske laži

I popovi su bili Titovi partizani

Iako to odlično zna, Radović potiskuje činjenicu da su 34 popa Mitropolije crnogorsko-primorske učestvovala u Narodnooslobodilačkoj borbi, a da su čak šestorica od njih nosioci Spomenice učesnika rata od 1941. godine. Priznanje te istine porušilo bi vavilonsku kulu koju je mitropolit Amfilohije sazdao od velikosrpskih laži o Titu i partizanima kao antisrpskome i antipravoslavnome pokretu, iako se zna da je u redovima Titove vojske brojčano najviše bilo Srba i pravoslavaca, te da je pri partizanskim jedinicama postojalo i mjesto za popa koji je mogao vršiti službu ukoliko borci ili narod to zatraže
Cetni 01 S

Zašto SPC potire antifašističko nasljeđe

Bjež'te od nas, noćne tmine

Kao potomak četnika i kao promoter i simpatizer četničke doktrine, srpski mitropolit Amfilohije je čitav svoj mandat posvetio iskrivljivanju istorijske slike. Radio je to na svakome ćošku: držao lažave, revizionističke propovijedi, iskopao svaku kost do koje je mogao doći, podizao crkve četničkim „mučenicima“, krečio i farbao freske nekom vrstom kriptočetničkog new wave pop-arta, proglašavao ratne zločince svečevima i držao im parastose
Apartaz 03 S

Datum na kojem počiva savremeni svijet

Zašto nam je danas važan 9. maj

Poslijeratna izgradnja Jugoslavije u duhu ideologije „bratstva i jedinstva“ plodotvorno se odrazila u Crnoj Gori, kojoj je stvaranjem Titove Jugoslavije vraćen teritorijalni subjektivitet i dio nacionalnoga ponosa. Pored svih mana, rigidnosti, represija i nedemokratičnosti jugoslovenskog komunizma, taj sistem je za nekolika puta unaprijedio svaki pedalj Jugoslavije u odnosu na ono kakva je Jugoslavija bila u periodu između dva rata. Čvrsti, kako je Tito volio reći „monolitini“ sistem, znao je čuvati tekovine krvlju stečene slobode te je svaki pokušaj rehabilitacije ratnih zločinaca i kolaboracionističkih pokreta sve do Titove smrti gušen u začetku
Amfilohije Radović

Razlike između riječi Božije i riječi četničke

Titomora kod Ristozbora

Amfilohijev izliv Titomrzije za Glas Srpske očigledno nije bio dovoljan. Juče je, na dan Sveta Tri jerarha prilikom sasluženja u Budvi, mitropolit ponovo udario na avnojevske tekovine koje predstavljaju stub današnje Crne Gore. Očigledno je da mitropolit ne može prežaliti bitku na Neretvi i vojni slom četničkoga pokreta, a još očiglednije da on otvoreno promoviše ravnogorsku doktrinu. Izgleda da bi po njegovom shvatanju Čičadražomora bila najbolji penicilin za današnju Brozomoru
Draža Mihailović

Ratni profil čiča Draže

Četnički program: Krv, seks i gibanice

Možda je najbolju sliku Dražine vojske dao upravo Stevan Moljević: “Za kralja i otadžbinu, je li tako? Prazno je to i šuplje, gospodo i braćo moja! (...) A ona druga 'Draža nas vodi pobedi i slobodi' dovela nas je, kao što vidite, u ovo tužno i maglovito bosansko bespuće (...) Šta smo mi u ovom ratu pokazali srpskom narodu? Svoje kame, brade i pijane komandante, koji štipaju snaše. Krv, seks i gibanice, to je bio naš program, naša zastava (...) Rulje koje zaudaraju na rakiju, to smo bili i ostali!”
Njegoo1

Bog našeg nacionalizma (2)

Crveni Njegoš: Socrealista, marksista, simbol otpora Staljinu

Crnogorski istoričar Boban Batrićević objavio je kapitalnu studiju “Bog našeg nacionalizma” u izdanju Nove Pobjede i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Studija se bavi recepcijom, reinterpretiranjem i upotrebom lika i dela Petra Petrovića Njegoša u političkoj propagandi i diskursu vlasti od njegove smrti 1851. do 2013. godine u rodnoj njegovoj državi Crnoj Gori. U predgovoru za ovu knjigu dr František Šistek sa Instituta za istoriju Češke akademije nauka napisao je: “Monografija Bobana Batrićevića Bog našeg nacionalizma obuhvata jedan relativno dug vremenski period, počevši od Njegoševe smrti sve do dvjestogodišnjice njegovog rođenja. Knjiga se tematski svrstava u sve bogatiju stručnu literaturu, posvećenu „posmrtnom životu“ nacionalnih junaka, problematici kolektivnog pamćenja i političkoj instrumentalizaciji istorijskih ličnosti. U centru autorove pažnje nalazi se diskurs crnogorske vlasti o Njegošu, njegovo korišćenje, kontinuitet i promjene. Fenomen vlasti autor shvata u širem smislu riječi: ne fokusira se samo na politički diskurs nego i na sferu kulture i društvenog života”. Uz dozvolu Bobana Batrićevića na našem portalu prenosimo delove iz njegove studije. U ovom nastavku prenosimo deo poglavlja “Crveni Njegoš” koje se bavi reinterpretacijom dela Petra II Petrovića u periodu nakon Drugog svetskog rata. Batrićević u zaključku svoje studije veli: “Poslije Drugoga svjetskog rata komunisti će od Njegoša, slično kao Karađorđevići u međuratnome periodu, načiniti nacionalnoga pjesnika Jugoslavije, ali na drugačijim osnovama. Komunističke vlasti istinski su se trudile da Njegošev lik i njegovo djelo u potpunosti prilagode svojim ideološkim potrebama, iako je približavanje Njegoša i komunizma izgledalo nemoguće, budući da je Petar II bio predstavnik jedne dinastije, a ne radničke klase, pravoslavni vladika, pjesnik romantizma bez izraženih stremljena ka socijalnoj misli, i prije svega arhetip oca nacije u velikodržavnim tumačenjima prethodnih vlasti. Crnogorski komunisti posebno će isticati Njegoševo crnogorstvo i jugoslovenstvo braneći njegovo nasljeđe od velikosrpskih nasrtaja”. Pa da pogledamo kako je Njegoš u interpretacijama komunista postajao socrealista, marksista i simbol otpora Sovjetskom Savezu
Acbra 37 S

Bog našeg nacionalizma: „Istraga poturica“ u Drugome svjetskom ratu

Njegoš kod kolaboratora i okupatora

Crnogorski istoričar Boban Batrićević objavio je kapitalnu studiju “Bog našeg nacionalizma” u izdanju Nove Pobjede i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Studija se bavi recepcijom, reinterpretiranjem i upotrebom lika i dela Petra Petrovića Njegoša u političkoj propagandi i diskursu vlasti od njegove smrti 1851. do 2013. godine u rodnoj njegovoj državi Crnoj Gori. U predgovoru za ovu knjigu dr František Šistek sa Instituta za istoriju Češke akademije nauka napisao je: “Monografija Bobana Batrićevića Bog našeg nacionalizma obuhvata jedan relativno dug vremenski period, počevši od Njegoševe smrti sve do dvjestogodišnjice njegovog rođenja. Knjiga se tematski svrstava u sve bogatiju stručnu literaturu, posvećenu „posmrtnom životu“ nacionalnih junaka, problematici kolektivnog pamćenja i političkoj instrumentalizaciji istorijskih ličnosti. U centru autorove pažnje nalazi se diskurs crnogorske vlasti o Njegošu, njegovo korišćenje, kontinuitet i promjene. Fenomen vlasti autor shvata u širem smislu riječi: ne fokusira se samo na politički diskurs nego i na sferu kulture i društvenog života”. Uz dozvolu Bobana Batrićevića na našem portalu prenosimo delove iz njegove studije. U prvom nastavku donosimo poglavlje o tome kako su saradnici nacističkog okupatora tokom Drugog svetskog rata koristili Njegoševo delo u svoje svrhe