Tekstovi autora: Mirnes Sokolović

Auss 03 S

Nestanak priče i svijeta

Genocid u izvanmoralnom smislu

I najveći apsurdisti, iza Holokausta, drže da su ispucani svi mogući simboli, a da niko nije proniknuo u njihovo značenje, niti imaju kakav više značaj za bilo koga, riječi su ugušene u slikama i prikrivaju ih, riječi samo stvaraju konfuziju, riječi više nisu riječi, ne govore ništa, ništa ne izražavaju, što se više objašnjava, sve se manje razumije. Priča je nestala, a na njenom mjestu usvojena ta bezobličnost, nema više sudara ni s čim, jer nema svijeta, kao kod Becketta, svi koji se još grade da postoji još neki svijet, igraju kao klauni. Ta pomno uobličena praznina, kao vakuum, sunce u pomračenju, govori ipak više nego hiljadu fraza. Razlika od nihilizma je što se ipak uobličava i nešto govori, a takav nihilizam ovdje ima posebnu melodiju i zvuči ljepše od bilo kojeg koncepta
Mlada Bosna

Na putu prema estetskom i životnom krahu

Mladobosanci, apokrif narodnog genija

Estetsko prevrednovanje kod avangardista vremenom prelazi u moralnu, socijalnu, političku preobrazbu, rijetki su avangardni pjesnici na našem jeziku, ali i šire, ostali tek na zavitlavanju i žongliranju riječima. Tako se i kod mladobosanaca usmjerenost prema oslobođenju i novim formama života, koju osjećaju u mrtvim i uspavanim provincijalnim sredinama, u čvrstom austrougarskom birokratskom sistemu tih godina u BiH, u vrijeme iza Balkanskih ratova, preregistrira u svijetlu vjeru u preporod i oslobođenje na pobjedničkoj slavi srpskog oružja
Futurizam

Političko buncanje i poetski nered

Kratka istorija književne desnice

Poenta je da i u poetici književne ljevice i književne desnice, u žanrovima, kod pjesnika koji su krenuli kao prevratnici, ostaje ponešto od avangardne razmahanosti, što se vidi upravo na tom pomaku od manifesta do pamfleta, prije svega u jezičkom poletu. Otud toliko zapjenjenosti i buncanja i kod jednih i drugih, i u polemikama i u politički angažovanim tekstovima; i to političko buncanje ima veze sa poetskim neredom. Ostaje pitanje da li je književna desnica - izdaja avangardne inspiracije ili samo logična metarmorfoza tog stila, kao ljevica
Lekar bolnica

Prekinuta istorija kancera (3)

Dopingovanje riječima

Feljton je ostao na kraju nezavršen, nisam uspio razraditi tu istoriju kancera, previše me ponijelai čudna analogija, potpuno sam proklizao u fikciju; poželio sam ispričati priču, prijetila mi je dijagnoza sa šifrom F. Možda je bilo došlo vrijeme da se javim svom doktoru. Bio je upravu, shvatio sam, da se ne može držati sve pod kontrolom, ja se nisam mirio riječima, a on je preporučivao medikamente; ne zna se ustvari ko se više dopingovao. Pokušao sam objasniti, da to što se jedan unikatni rat pripiše bilo kojem čovjeku, svakom, koji stoji bilo gdje na zemaljskoj kugli, čak i onome koji nema ništa s njim, za kojeg svi znamo da još uvijek ovdje prisustvuje, sigurno ostavlja više mogućnosti, što je i namjera dobre terapije, da taj čovjek možebitno preživi; Lurija se nije slagao
Lekar bolnica

Prekinuta istorija kancera (2)

Čovjek razapet na tri kruga

Vrijeme se opet otvorilo, nije bilo kraja, kao da će se ti baloni pred njom otvarati beskrajno, Hiba Alami nakon nove krize krenu obići još jedan krug tim serpentinama koje se silaze nadole. Te godine se neočekivano zainteresovala za borbu Kurda i već 2014. se našla u napuštenom selu blizu Mosula, u kojem se kurdske snage bore protiv ISIL-a. U tom njenom novom interesmanu jedna vrlo čitan kolumnista prepoznao je skrivene simpatije samog parlamentarca McTominaya prema Kurdima, koji ostaje u Rimu, dok taj Antonije svojoj Kleopatri prepušta Siriju, Fenikiju, dobar dio Judeje, Kipar i veliki dio Kilikije, zaveden čarolijom ljubavi, pisao je taj kolumnista duhovito parafrazirajući Plutarha. Kao nepokoran konj koji predstavlja dobar dio Antonijeve duše, samo se ritnuo i odbacio od sebe još jednom sve korisno i spasonosno za svoju karijeru
Bolnic 09 S

Prekinuta istorija kancera (1)

Tri smrti Hibe Alami

Dok se u zapisima drevnih doktora tumori neko vrijeme više ne pojavljuju, paleopatolozi, rujući po grobovima starim po nekoliko milenija, u zamotanim mumijama redovno pronalaze to dugovječno otvrdnuto i kalcificirano tkivo po kostima, što se pod prstima osjećaju kao memento mori. U drugim slučajevima nalazili su iskrzane znakove koje tumori ostavljaju po tijelu, u lobanjama ulubljenim iznutra ili zasječenim ramenim kostima, a svi su proizašli iz metastatskog raka kože ili dojke. U osvit Prvog svjetskog rata tim arheologa duboko u aleksandrijskim katakombama, poslije dva milenija, našli su egipatsku mumiju s invazijom kancera na zdjeličnu kost
Srebrenica

Nova knjiga Mirnesa Sokolovića: Izokrenuti durbin

Je li moguća poezija nakon Srebrenice?

Naš saradnik Mirnes Sokolović objavio je novu knjigu eseja pod naslovom “Izokrenuti durbin”. Knjiga sa podnaslovom “Eseji o ratu i miru” objavljena je u elektronskoj formi kao četvrto izdanje u ediciji (sic!). Iz Sokolovićeve knjige prenosimo završni esej. “Izokrenuti durbin” možete pronaći na sajtu časopisa Sic!, a link za skidanje knjige u pdf formatu nalazi se na kraju ovog teksta
Avic 01 S

Ljubav u kapitalizmu i komunizmu

Buržoaska vještica i prorok seksualnog oslobođenja

Za razliku od seksualne revolucije u SAD-u, koja nije pozivala na otpor protiv braka nego na promjenu unutar braka, sovjetski teoretičari tih godina pozivaju i na ukidanje bračne zajednice, debatirajući živo o seksualnim pitanjima
Filip Rot

In memoriam: Philip Milton Roth (1933-2018)

Pisac osumnjičen da ništa nije izmišljao

Ne treba zaboraviti ni da je Roth veliki pjesnik senscencije, propadanja, rasipanja tijela. To je, kako primjećuje Foster Wallace, omiljena tema grandioznih muških narcisa: prospekt njihove smrti iz pozadine obasjao je nadolazeći milenij, a odlazak tih solipsista prijeti da odnese sve. Pišući o Updikeovom romanu “Ka kraju vremena”, Foster Wallace daje skicu za portret jedne generacije koja je, afirmisana šezdesetih i sedamdesetih godina, najzaokupljenija sobom još od vremena Luja XIV
Borislav Pekić

Pola stoljeća od 1968. godine

Sedmica koja je pojela Borislava Pekića

Pekić se nakon šezdesetosmaških gibanja, odlučuje na povlačenje, let na Tibet, odlazak u London i prepuštanje literaturi, dižući ruke od konkretnog popravljanja svijeta. Neposredno prije odlaska naglasiće da pravi problem književnosti nikada nije o čemu i kako pisati, već za šta i kako živjeti
Marijj 84 S

Autofikcija i roman – sličnosti i razlike

Sresti se sa samim sobom, kao sa nekim drugim

Za kritičara bi možda moglo biti bitno da neko djelo u kojem se osjeća autofikcionalna dominanta, ne vrednuje isključivo kao roman, jer umnogome lišen motivacije i individualizacije, opterećen često direktnim esejističkim ili društveno-političkim razmatranjima, to bi mogao biti slab roman, iako je možda sasvim pristojno izrađena autofikcija. Tamo pak gdje je autor samom sebi prije svega zadao romaneskne okvire, kritičar se pak ne bi trebao libiti da zapazi preveliko oslanjanje na autorsko ja, neizrađenost likova, plošnost ideje, kao i nemotivisanost angažovanih pasaža, ne libeći se da pravedno presudi
Andric 01 S

Vaskrsenje i šeher

Kako su se Andrić, Crnjanski i Kiš ukazali u Sarajevu

Crnjanski je čuo da ga Meša Sokolović kopira u posljednjem romanu, podigao je pred svima ubodeni mali desni prst, ali nije mogao naći nigdje roman da pročita. Kad su ga drugovi pisci napali što podilazi režimu, otkrilo se da je Andrić već bio prešao s desnice na ljevicu, a najebaće u Stavu kad počne u oktobru odrađivati treći mandat
Aastark 06 S

Nikola Bertolino: “Knjiga o zavičajima” (Sandorf, Zagreb, 2015; Rende, Beograd, 2017)

Nacionalno iskorijenjeni između srpstva i hrvatstva

Posebno zanimljive u ovim memoarima su stranice u kojima Bertolino, iz pozicije insajdera, svjedoči o porastu nacionalizma među kulturnom i političkom elitom. Našavši se slučajno u stanu Dobrice Ćosića, čut će kako taj nosilac partizanske spomenice, nekadašnji ilegalac, član Centralnog komiteta, budući otac nacije, prepričavajući svoj posjet Moskvi, hvali tu Meku pravoslavnog svijeta. Posjećujući nekoliko dana kasnije Marka Ristića, Bertolino će s čuđenjem taj doživljaj ispričati komunističkom jeresijarhu, tada vrlo nezadovoljnom raspletom političke situacije, posvećenom kosmičkim temama, na što će mu Ristić hladno otpovrnuti da će, ako dosad nije znao, već čuti za Ćosićev nacionalizam
Milo Lompar

Milo Lompar, zaražen duhom samoporicanja

Samo su Srbi ljudi

Lompar neprestano insistira na tome da je srpsko stanovište nenasilno. Možda je, u stvari, ono nasilno samo ponekad, kad na to stanovište stane neko kao što je, na primjer, Slobodan Milošević. Lompar, međutim, pobožno insistira da je zasad važno da se održi cjelina srpske kulture, kao svjedočanstvo cjelovitosti srpskog naroda, ma koliko on trenutno bio razdvojen. Srbi sjeverno od Save i Dunava, Srbi zapadno od Drine, Srbi u Crnoj Gori, Srbi u Makedoniji, Srbi na Kosovu i Metohiji, ne smiju se prepustiti denacionalizujućim procesima koje forsira sekularno sveštenstvo, i presudnu ulogu tu trebaju odigrati nacionalne institucije koje se moraju ujedinjavati. Lompar ljubazno nudi svima integralistički model srpske kulture, kao plodno područje kontakta tri vjere i dominantnih evropskih tradicija
Predrag Lucić

Parodije Predraga Lucića

Žonglirati i pjevati jezikom zločinaca

Oživljujući jedan drveni dnevnopolitički jezik u šatrovačkoj, volšebnoj, ludičkoj maniri, kao humorni apsurdist, Lucić - za razliku od drugih naših antinacionalističkih kritičara i pjesnika - ne nudi program (i veoma rijetko didaktički poantira) nego sasvim usvaja taj jezik nacionalista i zločinaca, žonglira njime, vodi ga i tamo i ovamo, raspjevava ga u hiljadu refrena, imitira sve dok ga ne dogna do apsurda, kao da pjeva uglas i igra se sa đavolom