Sva ta sranja, posmrtni ostaci, moraju se strpati u hladnjaču makar u nju ušla dunavska voda – važno je samo da buba nestane iz mog sećanja, da nestane iz časopisa, jer znate kako – odmah se tu nađu novinari koji će od njene smrti napraviti temu, možda će neki napisati da je bilo osam hiljada buba (otprilike) a drugi će čak i precizirati - osam hiljada trista sedamdeset i dve bube
Nije imao oči (ili ih je obrnuo unutra, u sebe, sagledavajući u zadnjim trenucima život puža) to je sreća jer ne bih podneo njegov pogled, pogled nevinog koji strada usput, strada usput, da, na putu biznisa, usput na putu ispijanja kafe, usput dok neko otvara oči motajući GV
Interakcija metafora napisanih rečima i metafora stvorenih slikom objavljenih na Kamesan haiku blogu izazvala je svetsku pažnju. Ubrzo je odlučeno da njene radove ne zovememo “haiga” da bi se očuvala autorska izvornost i samostalnost koja Natašu krasi. Nataša radi bez kompjutera (uopšte nema kompjuter), sve na mobilnom telefonu. Publikuje na društvenim mrežama i izlaže na izložbama. Vizualni haikuista novog doba, konceptualna umetnica na mobilnom telefonu
I kad mi već odoše na XXZ prisetih se još nekih posebnosti od kojih glava boli, a uši otpadaju: rekapitulacija naše popularne i svakolike kulture i društvene istorije u doba kad se ta briše, kada nestaje u bujici bljuvotina, a mi postojemo sojeničari; XXZ obnavlja temelje našeg života i omogućava perspektivu u čijoj svetlosti stvari današnjice postaju jasnije. Taj temelj i tu perspektivu može da obnavi samo neko ko je i sam deo temelja i perspektive. Treba li istaći redakcijsku politiku dobrosusedstva i zajedništva? Rušenje granica prema svetu (kakav god on bio)? Odgajanje novih kultura i praksi? Može se tu nabrajati u nedogled
Bilo je to možda ipak lepo vreme zbog iluzije da smo se borili protiv desnice, i da sam filmovima agitovao i prosvećivao narod zaluđen od promene režima, zaluđen od instant „fašizma“ i zaluđen od siromaštva - bio sam izbrisan sa osećajem da sam nevidljivi heroj koga je život vodio putevima muke
Evo bivše profesorke marksizma učlanjene u rasističku partiju... Evo sudije koji sudi ne po babi i ne po stričevima jer mu i babo i stričevi bejahu komunisti, već po komšijama novokomponovanim četničkim vojvodama
Žilnik nastavi da snima ne samo po Novom Sadu, već i u Inđiji, Futogu, Bačkoj Palanci i svuda redom gde su se protesti događali a onda kad otpoče montiranje materijala poskoči od iznenađenja „Pa ovo su sve isti ljudi na demonstracijama, nije to narod, nego služba državne bezbednosti...“
Polje crnog luka zaokupljalo je i moju pažnju: sa prozora svoje sobe , u vreme dok sam boravio u Kjotu i tada stanovao kod Branka, svaki dan sam gledao u polje prezrelog luka koje je izgleda bilo tu da bi nas upozorilo na nešto što nije očigledno a prisutno je i važno
Treba takođe reći da je osiromašeno zdravstvo BiH sve do juna (do pojave MSF na terenu) uspešno sprovodilo integrativno lečenje migranata i izbeglica, i o tome redovno obaveštavalo javnost. Svetli primer je Zdravstveni dom u Velikoj Kladuši, izveštaji o radu ove ustanove sa migrantima su još dostupne u lokalnim medijima. Sve to je stopirano, suspendovano i pretvoreno u veliku i lažnu humanitarnu predstavu koja košta milione, a defakto rezultira masovnim kršenjem ljudskih prava
Zato, što mi balkon prelazi u susednu državu / Zato, što mi je dosadilo po kafanama braniti svoje stavove / Zato, što su nas dresirali kao majmune / Zato, što ne podnosim laskanje lokalnim autoritetima